1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nitko na Bliskom istoku ne želi prekid nasilja

Jedna strana odlučuje da izvrši napad, druga odgovara bez milosti. Ipak, posljednji val nasilja u Izraelu i u palestinskim područjima dodatno komplicira prilike u toj regiji, smatra Rainer Sollich.

U Svetoj zemlji ponovo se zakuhava. Arapska mladež noževima i kamenjem napada državne snage sigurnosti i civile, ulijeće automobilima u mase ljudi. Ni izraelska policija nije suzdržana, otvara vatru i lišava života dvojicu demonstranata. Pri tom postoje ozbiljne sumnje u vjerodostojnost službene verzije događaja prema kojoj je mladić s nožem u rukama prethodno opomenut hicima upozorenja. Palestinci govore o ubojstvu, ali ni tu tvrdnju nije moguće dokazati.

Mučenici ili teroristi?

U svakom slučaju, i jedna i druga strana vjeruje u ono što želi vjerovati. Krivica se uvijek prebacuje na drugoga – to je odavno poznata formula na Bliskom istoku, nadograđena prepucavanjem teškim riječima. Za Izraelce su to teroristi (koji namjerno ubijaju civile), a za Palestince nesumnjivo „mučenici“. Istovremeno, izraelski premijer Benjamin Netanjahu u prepoznatljivom stilu dolijeva ulje na vatru. Demonstrante poistovjećuje s teroristima i prijeti da će im dići kuće u zrak ili oduzeti izraelsko državljanstvo i protjerati ih „u Gazu“.

U čemu je uopće problem? Nove nemire inicirao je pokušaj desničarskih, religioznih snaga da iznude pravo na molitvu na Brdu Hrama isključivo za muslimane, odnosno da spriječe dolazak židovskih hodočasnika u krug džamije Al-Aksa. Iako izraelski premijer ne inzistira na redefiniranju statusa Brda hrama, njegova stranka i vladajuća koalicija imaju drugačiji stav. Ne samo da su to okarakterizirali kao ciljanu palestinsku provokaciju, već su zahladili i odnosi s Jordanom, čiji je kralj povukao veleposlanika iz Izraela, a oporba u Amanu (Muslimansko bratstvo) traži potpuni prekid odnosa.

Paranoja i teorije zavjere

Još kada je 2000. godine tadašnji premijer Izraela Ariel Sharon provokativno inscenirao posjet Brdu Hrama i time doveo do druge Intifade, bilo je i više nego jasno koliko lako može doći do velikih napetosti između židova i muslimana oko svetih mjesta. Radikalnim snagama na palestinskoj strani dovoljno je da posumnjaju u promjenu statusa quo u Izraelu i frustrirana mladež već je regrutirana. Izraelska vlada, usprkos čvrstim stajalištima ultradesničarskih snaga u vlastitim redovima, izbjegava iznošenje jasnog stajališta, a istovremeno arapskoj i islamskoj strani predbacuje širenje teorija zavjera i paranoje. Atentat na ultrareligioznog izraelskog aktivista Jehudu Glicka prije tjedan dana potpuno se uklapa u kontekst spomenutih okolnosti.

Rainer Sollich

Rainer Sollich

Deeskalacija očigledno nikome nije u interesu – naprotiv. Teror i nasilje premijeru Netanjahuu osiguravaju idealan izgovor da se nastavi s izgradnjom novih i širenjem postojećih židovskih naselja. Time ne samo da će biti otežano stvaranje održive palestinske države, već i ostvarivanje velikog cilja: proglašenje Istočnog Jeruzalema za glavni grad te zemlje. Istovremeno, iz Washingtona i drugih centara moći na Zapadu, stižu sve oštrije kritike, ali one do sada nisu urodile plodom. Netanjahu nastavlja s ofenzivnom politikom izgradnje spornih naselja. Isto se može reći i za pritiske iz Europe u pogledu priznavanja palestinske države i prije eventualnog postizanja trajnog mirovnog rješenja. Izraelski premijer dobro zna: oštrijih mjera od simboličnih poteza Zapada, pa tako i Sjedinjenih Američkih Država, Izrael se ne mora bojati.

Prijeti li nova Intifada?

Doduše, signali pomirenja ne stižu ni od palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa. Poigravanje s emocijama u arapskom svijetu previše je rizično za palestinskog vođu. Abas do sada nije bio naročito hrabar, ali se zato stječe dojam da je gladan vlasti. To znači da će u svojoj nedoumici i dalje biti skloniji eskalaciji nasilja, nego da se pozivima na postizanje primirja dovede u lošiji položaj. Upućeniji ne isključuju mogućnost izbijanja „treće Intifade“ koja bi osnivanje palestinske države gurnula u još dalju budućnost.

Preporuka uredništva