1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

„Nijesmo šugavi“

Ako Crna Gora zaista postane članica NATO-a, onda će on svog bivšeg vojnog neprijatelja uzdići do statusa saveznika. Ali članstvo ne može samo po sebi donijeti unutarnje smirenje Crne Gore, smatra Dragoslav Dedović.

Crnogorski ministar vanjskih poslova i europskih integracija Igor Lukšić

Crnogorski ministar vanjskih poslova i europskih integracija Igor Lukšić

NATO je, da podsjetimo, prvi put u svojoj povijesti isprobao novo načelo vojnog angažiranja „Out-of-Area“ – izvan svojih granica, zračnim udarima na SR Jugoslaviju 1999. Pošto su Srbija i Milošević bili glavne mete, Crna Gora je, kao dio tadašnje zajedničke države, prošla s manje štete. Ovakvo fokusiranje zapadnih vojnih planera naljutilo je one Crnogorce koji se raduju svakoj prilici da pokažu junaštvo, pa je tako nastalo ono čuveno „Gađajte i nas, nijesmo šugavi“.

Sada više neće biti takvih želja. Čovjek koji odlučuje o svemu u Crnoj Gori, pa i o ambicijama pridruživanja zapadnom vojnom savezu, Milo Đukanović, vjerojatno je zadovoljan. Uzaludno bi bilo podsjećati ovom prilikom na crnogorski pohod prema Dubrovniku za koji je mlađahni Đukanović davao ideološku municiju, na to će ga možda podsjetiti Hrvatska kao članica NATO-a. Isto tako, ne vrijedi ni potenciranje talijanskih švercerskih veza. Sve to je svima više nego jasno.

„Demokrat čist kao suza“

Đukanoviću je poziv za učlanjivanje u najmoćniji vojni savez svijeta potreban kao dodatna međunarodna legitimacija njegove vladavine. Htio to ili ne, Zapad će ovim potezom Đukanoviću izdati potvrdu da je „demokrat čist kao suza“, kako je jednom za ruskog predsjednika Putina rekao tadašnji njemački kancelar Gerhard Schröder. A ako poziv dodatno radikalizira razjedinjenu opoziciju, nesposobnu da mobilizira većinu za demokratsku promjenu vlasti, onda je to samo sporedni učinak ove priče.

Dragoslav Dedović

Dragoslav Dedović

Sa zapadnog gledišta važno je da Đukanović drži Ruse podalje od Jadrana, iste one Ruse koje je u ovih četvrt stoljeća dovodio u Crnu Goru i dočekivao ih raširenih ruku. Sada su mu, doduše, i mrzovoljni ton iz Kremlja i demonstracije u Podgorici neugodni. Ali što je to u odnosu na priželjkivanu doživotnu nedodirljivost za organe kaznenog gonjenja ili u odnosu na dodatni međunarodni legitimitet čiji je on jamac.

NATO zatvara stratešku šupljinu između Albanije i Hrvatske, osiguravajući vojno-stratešku premoć na Jadranu. I to je uglavnom sve. Vjerujem da su crnogorski vojnici hrabri. Ali čak da ih crnogorska Vlada pošalje sve do jednog u neku međunarodnu vojnu misiju, zar netko misli da bi 2.000 junaka moglo odlučiti bilo što u današnjim ratovima? Vojno gledano, crnogorski doprinos će ostati patuljast.

Početak jedne divne alijanse

Može li članstvo djelovati kao motor modernizacije? Tu tezu, na žalost, ne potkrepljuju činjenice. Pogleda li se učinak učlanjivanja Albanije ili Bugarske u zapadni vojni klub, ali i ako se izbliza razmotri desetljetno članstvo Turske ili Grčke, mora se doći do zaključka da NATO nije jamac da će zemlje koje se nađu u zapadnom vojnom društvu biti manje razjedene korupcijom, financijskim kaosom ili pak lišene autokratskih tendencija.

NATO će uskoro usvojiti još jedno problematično dijete, ali ga prije usvajanja za svaki slučaj miluje po glavi. Propagandna odjeljenja u Podgorici i Bruxellesu će profesionalno napuhati cijelu priču, ne bi li je pomalo pozlatili. Dobar primjer je već dao glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg: „This is the beginning of a very beautiful alliance.“ Međutim, ta pozlata ne može prevariti nikoga tko cijelu stvar osmotri izbliza. Poziv za učlanjivanje u NATO neće pomoći Crnoj Gori da pronađe unutarnje demokratsko smirenje.

Preporuka uredništva