1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Nijemci iz Semberije u potrazi za korijenima

Kada se zakorači u prošlost Bosne i Hercegovine najčešće se otvori burna povijest. 42-godišnji Bijeljinac Ivan Metz u potrazi je za svojim korijenima. Povijesno traganje vodi ga putovima predaka sa očeve strane.

"Sve je počelo izložbom ‚Nijemci u Semberiji‘, 2007. godine. U bijeljinskom muzeju otvorio se čitav jedan svijet o kojem sam tako malo znao, a kojem barem dijelom pripadam. I prije mi je padalo na pamet, zanimalo me porijeklo, ali nisam imao od koga dobiti informaciju," priča Ivan Metz za Deutsche Welle.

Njemačko selo Franc Jozefsfeld

Novo Selo ili Franc Jozefsfeld nekada je bila napredna kolonija podunavskih Nijemaca protestanata. Oni su se iz susjedne Vojvodine u Semberiju doselili nakon 1878. godine. Porijeklom su iz južne Njemačke, a u novom zavičaju izuzetno su doprinijeli razvoju poljoprivrede, zanatstva i industrije. "Svi su se oni, nešto preko 2.000 žitelja, iselili 1942. godine. Komanda njemačke vojske je donijela odluku da se kompletno selo iseli u poljski grad Lođ. Ponijeli su samo najosnovnije što je moglo stati u dva kofera i ništa drugo. Gospođa Elizabeta Devald pričala mi je koliko su tugovali kada su napuštali svoj zavičaj, a o tome govore i potresne fotografije", kaže Mila Stanojević, viša kustosica Muzeja Semberije. Dodaje da su se neki od njih vratili u zavičaj, ali da potomci mnogih žive širom svijeta.

Putovima djeda Konrada

Ivan Metz - u potrazi za korijenima

Ivan Metz - u potrazi za korijenima

Ivanov djed Konrad Metz jedan je od nekolicine koji su izbjegli takvu sudbinu. Pekarski zanat završio je 1937. godine, a potom je radio u Bijeljini. Nakon rata oženio se Katarinom Vanjek. Imali su četiri sina i dvije kćerke. "Baka je po ocu Slovakinja, a po majci Njemica. Djed nije govorio svojoj djeci o porijeklu obitelji. Niti jedno dijete nije naučio njemački jezik koji je perfektno govorio. Nije bilo zabranjeno o tome govoriti, ali nije bilo lako biti Nijemac u to vrijeme," podsjeća Ivan koji živi sa suprugom Svjetlanom i kćerkom Valentinom.

Njegov otac Anton radio je kao zidar u GIK "Rad" i uskoro će u mirovinu, a majka Dušanka Kovačević je domaćica. Odlučio je saznati što više o svojim precima s očeve strane. "Počelo me zanimati odakle su i kada došli, kako su živjeli. Najviše sam saznao iz brošure bijeljinskog muzeja. Sad znam da je Evangelistička zajednica uvijek bila malo povučenija, zatvorenija. Oni su od Novog Sela napravili čitav jedan zatvoreni svijet, a život te zajednice je naprasno prekinut," ističe on.

Crkva kao povijesni spomenik

Protestantska crkva u Semberiji

Crkva kao simbol postojanja

Novo Selo odavno nema svojih Nijemaca. Nakon Drugog svjetskog rata na plodnim imanjima osnovano je poljoprivredno dobro, a preostali stanovnici život su nastavili u Bijeljini. Ivan ističe: "Moji su do 1942. bili protestanti, a nakon toga, svi su se krstili u rimokatoličkoj crkvi i sahranjivali na rimokatoličkom groblju u Bijeljini. Evangelističko groblje u Novom Selu je uništeno, crkva je ostala oštećena i pusta."

Muzej Semberije dostavio je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH prijedlog da se crkva u Novom Selu, izgrađena 1913. godine, proglasi nacionalnim spomenikom. Ivan se nada da će tako i biti. "Sada znam da je djedova rodna kuća bila odmah pored kuće Devaldovih, s desne strane prije crkve. Tetka Adela čuva preostale obiteljske uspomene," govori Ivan Metz.