1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Nijemci i Rusi u zajedničkoj potrazi za ukradenom umjetnošću

Od 1992. godine njemački i ruski znanstvenici zajednički tragaju za ruskim kulturnim blagom koje su pokrali nacisti. 125 dragocenih knjiga je uspješno vraćeno u Rusiju. Potraga se nastavlja…

Aleksej Gusanov (desno) i Stephan Graf von der Schulenburg listaju jednu knjigu

Aleksej Gusanov (desno) i Stephan Graf von der Schulenburg

Ono što izgleda kao mali potez dobre volje, u stvarnosti je veliki trenutak za njemačko-ruske kulturne odnose. Nedavno je jedan predstavnik muzeja u dvorcu Pavlovsk pokraj Sankt Petersburga, preuzeo je 125 knjiga koje su bili odnijeli nacisti. Od ljeta ove godine bilo je jasno da su one u privatnom vlasništvu obitelji von der Schulenburg. Jedan predak obitelji, Friedrich-Werner Graf von den Schulenburg, bio je do njemačke invazije na Sovjetski savez u lipnju 1941. njemački veleposlanik u Moskvi. On je primio knjige na poklon, znajući da su ih nacisti zaplijenili iz Pavlovska.

Zajednička potraga za zaplijenjenom umjetnošću

To što je cijela priča izašla na svijetlo dana, rezultat je pedantnog istraživanja. Već je 1992. na fakultetu u Bremenu osnovana radna grupa pod vodstvom stručnjaka za zaplijenjene umjetnine Wolfganga Eichwedea. Zadatak joj je potraga za cijelim fundusom ruskih izgubljenih djela u Njemačkoj. "Cijela rasprava o ukradenoj umjetnosti u Njemačkoj do danas se vrtila oko toga što je tu naš, znači njemački gubitak., Filozofija Bremenske radne grupe je obrnuta; Što su Njemci zaplijenili, ukrali, opljačkali, uništili u Sovjetskom savezu, u Rusiji ?" naglašava profesor Eichwede u razgovoru za DW.

Pismo ambasadora von Schulenburga

Pismo ambasadora von Schulenburga

Eichwede radi na novom projektu: 2012. pokrenuta je njemačko- ruska radna grupa pod nazivom "Njemački muzeji u drugom svjetskom ratu". Tu se radio o tomu da se vrate umjetnine u šest ruskih muzeja, koje su njemački okupatori bili opljačkali, uključujući i carski dvorac Pavlovsk.

"Dragi gospodine ambasadore"- "Poštovani barune"

Kako je 125 knjiga završilo u posjedu obitelji von der Schulenburg, stručnjacima je poznato još od ranih 1990. Nedugo zatim, točnije 1992, povjesničarka Ulrike Hartung je objavila pisma koja su si međusobno pisali grof Friedrich-Werner von der Schulenburg i SS-ovac Eberhard Künsberg. Potonji je bio odgovoran za pljačkaške pohode na ruske muzeje, knjižnice, dvorce u područjima opkoljenog Lenjingrada kako se tada zvao Sankt Petersburg.

„Dragi moj barune!“, pisao je von Schulenburg 25. studenog 1942. godine Künsbergu. „U mojoj kolekciji knjiga, u kojoj je nažalost bilo praznina, popunili ste veliku rupu. Ako ponovno dobijete knjige i ako možete neku od njih izdvojiti, razveselit ćete me, ako me se ponovno sjetite.“

Istraživanje znanstvenika

Od ukupno 30.000 knjiga koje su Künsberg i njegovi ljudi prenijeli u Njemačku, njih 11.500 potječe iz dvorske knjižnica Pavlovsk. Donesene su u Berlin. Tamo su bivši veleposlanik von Schulenburg i neki drugi mogli s njima raditi što hoće. Diplomat koji je bio veliki ljubitelj knjiga odlučio se za prave raritete: jedno staro izdanje sabranih djela Gottholda Ephraima Lessinga i nekoliko francuskih memoara. Ukupno 170 knjiga. Toliko se o svemu tome znalo početkom devedesetih godina.

Ali, znanstvenici su nastavili potragu: „U arhivama Stasija pronašli smo sveske knjiga koje je von Schulenburg dobio od Künsberga“, kaže Eichwede. I rezultati tih istraživanja su objavljeni 1997. godine, ali su na njih pažnju obratili samo znanstveni krugovi.

Knjige prešle dugačak put

Von der Schulenburg je knjige prenio u Falkenberg, srednjovjekovni dvorac u Bavarskoj, u koji se diplomat planirao potpuno preseliti. U međuvremenu se priključio ljudima koji su planirali atentat na Hitlera 20. srpnja 1944. godine. Poslije Stauffenbergovog neuspjelog atentata na Hitlera, von der Schulenburg je u studenom 1944. godine ubijen, a knjige su ostale u dvorcu.

Knjige iz Pavlovska su u dvorcu godinama ostale u posjedu obitelji. Kako su tamo završile, obitelj nije znala, kaže grof Stephan von der Schulenburg. Da je znao za porijeklo tih knjiga, tvrdi, još ranije bi ih vratio: „Te knjige su ljepljive od krvi. Ta pljačkaška akcija je djelo ratnog zločina“, rekao je Stephan von der Schulenburg u intervju za DW.

Biblioteka u dvorcu Pavlovsk

Biblioteka u dvorcu Pavlovsk

Povratak na police u Pavlovsk

Obitelj Schulenburg za čitavu priču je saznala ovog ljeta, kada je minchenski list Süddeutsche Zeitung objavio tekst profesora Eichwedea i njegovih suradnika. „Još ljetos sam od grofa Schulenburga dobio jedno lijepo pismo u kojem on moli da se knjige vrate u naš muzej“, kaže za DW Aleksej Gusanov iz Muzeja Pavlovsk. „Povratkom knjiga ne samo da se smanjila naš popis s djelima koja nedostaju, već će on doprinijeti obnovi jedinstvenog interijera dvorske knjižnice.“

Biblioteka carice Marie Fjodorovne bila je pravi dragulj. Rođena kao njemačka princeza Sophie Dorotee von Württemberg, bila je žena cara Pavla I Petroviča (1754-1801). Govorila je četiri jezika, bila je obrazovana i humanistički orijentirana. Njene knjige bile su poredane na policama po složenom sustavu. „Imamo točan plan, na temelju kojeg možemo točno zaključiti gdje se koja knjiga nalazila. Možete li zamisliti: poslije više od 70 godina, knjige se vraćaju nazad!“, uzbuđeno kaže Aleksej Gusanov. Ali poslije svečanog uručenja knjiga, rad njemačkih i ruskih istraživača se nastavlja.

Preporuka uredništva