1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Nijemci i Papa - euforija nestala, bliskost ostala

Bio je to naslov godine, kada se njemački list «Bild», nakon izbora kardinala Josepha Ratzingera oglasio rečenicom: «Mi smo Papa». Odnos Nijemaca prema Benediktu XVI sigurno je drukčiji nego što je bio odnos prema Poljaku Ivanu Pavlu II. Zanimljivo je da je odnos prema Papi Ratzingeru i ležerniji, nego što je bio odnos mnogih njemačkih katolika prema njemu dok je još bio predstojnik Vjerske kongregacije i kada su ga nazivali «oklopni kardinal Ratzinger». Kako se odnos vjernika u Njemačkoj razvio prema njemačkom Papi?

Njemački list Bild nakon izbora kardinala Ratzingera za Papu: Mi smo Papa

Njemački list "Bild" nakon izbora kardinala Ratzingera za Papu: " Mi smo Papa"

Euforija i ponos Nijemaca katolika da je njihov zemljak izabran za Papu, očito se ublažila do razine normalnog odnosa, smatra Stefan Vesper, glavni tajnik Središnjeg odbora njemačkih katolika, najvišeg katoličkog laičkog tijela u Njemačkoj. Vesper potvrđuje:» Mi se, kao kršćani katolici u Njemačkoj, radujemo da je jedan Nijemac postao Papa, ali da smo mi i uvjereni kršćani u toj Svjetskoj crkvi. Tamo je naravno nacionalnost Pape od velikog značaja za katolike u svakoj zemlji, ali je još važnija osobnost Pape.»

Nasuprot tome, kršćani evangelici u Njemačkoj od početka se gotovo uopće nisu mogli identificirati s naslovom «Mi smo Papa», kako se prisjeća poglavar Protestantske crkve u Rheinlandu, Nicholas Schneider: «Ja sam to pričitao više sa smješkom i za sebe interpretirao na evangelički. «Mi smo Papa» je dobra evangelička rečenica. Može se lijepo staviti u vezu s duhovnom punomoći koja stoji na raspolaganju svim kršćanima. Bila je to neka vrsta nacionalnog ponosa, a tome ne pridajem veliku važnost. Jer i u toj službi radi se o duhovnoj kompetenciji, a pri tome nacija ne igra nikakvu ulogu.»

Ipak, Schneider, koji je i član Vijeća Evangeličke katoličke službe (EKD), krovu svih evangeličkih pokrajinskih crkava, smatra da u ideji da njemački Papa vodi ekumenski dijalog ima nešto dobrog: «To je Papa, s kojim – na razini govora i mišljenja - imamo sasvim drugu mogućnost razumijevanja, nego s Papom koji dolazi iz potpuno druge kulture i govornog područja. Utoliko je to za Nijemce jedna sasvim druga blizina, koja se očituje kada s Papom želimo razgovarati.»

No, da bi se time nešto moglo pokrenuti u ekumenskom pitanju, poglavar Protestantske crkve u Rheinlandu, Schneider se baš i ne usuđuje nadati. Jer i njemački Papa nepokolebljivo je najviši rimski autoritet učenja i autoritet prava i protivi se zajedničkoj pričesti.

Sasvim drugi problemi zaokupljaju Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK) kao predstavništvo katoličkih laika. Nedavno je naime Njemačka biskupska konferencija – naravno po nalogu Vatikana – zabranila laicima da se u kršćanskim tijelima angažiraju u «Donum vitae», katoličkoj inicijativi za trudnice u sukobu sa savješću. Reakcija Središnjeg odbora, koja je u svoje vrijeme praktički dala poticaj za osnivanje «Donum vitae», ostala je vrlo suzdržana.

Doduše, Središnji odbor njemačkih katolika još se povučenije drži u aktualnom sporu s vatikanskom vjerskom službom. Njezin šef Kardinal Levada je prije nekog vremena – zacijelo uz zaštitu njemačkog Pape - zatražio od predsjedavajućeg Biskupske konferencije, Kardinala Lehmanna da Središnji odbor njemačkih katolika napusti svoje zahtijeve za više suodlučivanja laika u crkvi. Šuti li predstavništvo laika, zato što je Papa Nijemac? Vesper je čvrsto uvjeren da za Središnjo odbor njemačkih katolika činjenično obrazložena kritika na adresu crkvenih dužnosnika ne predstavlja nedostatak lojalnosti.