1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Nijemac s izgledima za Zlatnu palmu

Fatih Akin u svojoj galeriji nagrada ima već Zlatnog medvjeda. U Cannesu se ove godine natječe za Zlatnu palmu sa svojim novim filmom "Na drugoj strani".

default

Scena iz filma "Na drugoj strani"

Sin turskih roditelja, Fatih Akin hamburški je redatelj koji je odrastao u Njemačkoj. Njegov prvi, realistički obojani igrani film ”Kratko i bezbolno” govori o tri mlada prijatelja u potrazi za srećom, ljubavlju, moći i bogatstvom. To je sve bilo previše najedanput i po neke od protagonista nije ispalo dobro.

Njegov drugi igrani film ”U srpnju” priča o ljubavi dvoje mladih ljudi, Danijelu i Juli, koji se traže na putu od Njemačke do Turske dugom tisuće kilometara. Za ovu prilično jednostavnu ljubavnu priču Fatih Akin se poslužio s nekoliko filmskih žanrova: od divlje bajke i romantične komedije sve do road movieja.

"Ja, ovu dionicu između Hamburga prema Istanbulu vrlo dobro poznajem jer smo njome svake godine putovali s mojim roditeljima”, priča njemačko-turski redatelj. ”Bili su to uglavnom ljetni praznici u srpnju. Stereotipno: Ford Transit, krovni nosač prtljage itd. i onda – polazak. Odatle vrlo dobro poznajem ovaj put. Kao djetetu, ovo putovanje bilo je za meine nešto nevjerojatno, nešto veliko, uvijek jedna pustolovina. Odmor je bio nešto sekundarno. U prvom planu je stajalo samo putovanje. Kasnije, kada sam malo odrastao, to mi je bilo cool i uvijek sam govorio da bih rado napravio jedan film o ovom putovanju. To je vjerojatno i najveći biografski aspekt u ovoj čitavoj stvari.’

Crossover žanrova i kultura

Fatih Akin zna kako žanrove izmjenjivati, pa čak i ako je u oba svoja prva dva filma katkada bio pomalo i prezaigran. Mnogostranost je demonstrirao i u filmu ‘Solino’ čija se radnje odigrava u milijeu talijanskih doseljenika u Rursku oblast. U ovome je filmu Akin prvi puta adaptirao tuđi scenarij. Ipak, ‘Solino’ je djelovao pomalo sladunjavo, manje originalno.

Utoliko je iznenađujuće onda bilo njegovo filmaško oslobođenje, film ”Glavom kroz zid” koji se posebno dojmio zahvaljujući Akinovim vrlo dobro napisanim dijalozima.

bio je jedan od najljepših njemačkih filmova posljednjih godina, jedna nesvakodnevna ljubavna priča puna strasti, očajanja, nasilja i s puno humora. S filmom ”Glavom kroz zid” Fatih Akin je uvjerio one kritičare koji su mu bili predbacili dopadljivost. Njegova se odvažnost isplatila. Sa svojim do sada najradikalnijim filmom Akin je na Berlinalu 2005. osvojio ‘Zlatnog medvjeda’.

Emotivac

Fatih Akin u pozitivnom je smislu jedan osjećajan čovjek, mnoge odluke donosi intuitivno i dobar je s glumcima. Nakon uspjeha i turbulencija oko filma ”Glavom kroz zid”, njemačko-turskom redatelju ostalo je, kako je sam rekao, još ‘malo snage’ i investirao je u mjuzikl: ”Prelazeći most – zvuk Istanbula”. Na pitanje je li uvjeren da se glazbom nešto može promijeniti, odgovara: ‘Šteta je što se nešto što je starije drži zastarjelim. To je u isto vrijeme prijeporna točka između mene i mojih starijih prijatelja koji misle, to što on u filmu govori, da se svijet može mijenjati uz pomoć glazbe, to je staro već 20-30 godina, izreži to.’

Upravo zbog toga što je Fatih Akin ostao naivan u pozitivnom smislu, posjeduje spremnost za propitivanje samoga sebe i mijenjanje vlastitog mišljenja. On je filmaš koji gledatelja iznenađuje i od kojega se i u budućnosti još mnogo toga može očekivati.