1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Nijemac na sirijskoj fronti

Rat u Siriji je izuzetno brutalan: snajperisti, minska polja, zračni napadi. Zašto se jedan njemački bolničar odlučio dobrovoljno priključiti Kurdima koji se bore protiv tzv. Islamske države?

Rat u Siriji se vodi na izuzetno brutalan način: snajperisti, minska polja, zračni napadi. Zašto se jedan njemački bolničar odlučio dobrovoljno priključiti Kurdima koji se bore protiv tzv. Islamske države?

Mladić u svojim tridesetim, ruku u stalnom pokretu, mišićav, kratko podšišan i preplanuo. Odmah se vidi da Max Leopold posljednje mjesece nije proveo sjedeći za uredskim stolom. Ovaj mladiće je već neko vrijeme u Siriji. Na prvoj crti bojišnice. Kada govori o akcijama kurdske YPG (Narodne zaštitne jedinice), kaže „operacije“, a kada vojnim rječnikom govori o „neprijateljima“ onda misli na „Islamsku državu“.

Cilj IS-a je slomiti moral Kurdima

Leopold je također bio u Siriji i kada su Kurdi grad Manbidž sa 70.000 stanovnika preuzeli iz ruku IS-a. Islamska država je minirala veliki dio grada. Snajperisti su osipali vatru po napadačima, a neki su ciljali isključivo žene. Strategija: gađati ženske borce kako bi ih onda njihove muške kolege, pokušavajući ih izvući, mogli lakše imati na nišanu. A je trebalo slomiti moral kurdskih vojnika.

Leopold priča da bi se od deset kurdskih vojnika, koji su išli u borbu u Manbidž, vratila tek njih trojica ili četvorica. Ovaj put je to bilo povezano sa strategijom po kojoj niti jedan borac IS-a nije smio pobjeći. Naime, po savjetu američkih vojnih stratega Manbidž je bio pod takvom opsadom bez otvaranja mogućnosti za bijeg IS vojnika. Kod dosadašnjih operacija, Kurdi bi uvijek ostavili jedan koridor ka jugu slobodan za bijeg. No, ova bitka u Manbidžu je bila bitka na život i smrt.

Civili u Manbidžu

Patnje civila

Stradanje civilnog stanovništva

Civilno stanovništvo je beskrajno trpjelo u ovim sukobima. Borci IS-a su minama pokušavali blokiraju izlaze kojima su bježali civili. Ali, bez obzira na to, očajni stanovnici su pokušavali po svaku cijenu pobjeći iz grada. Leopold svjedoči o pokušaju 20 osoba da preko minskog polja napuste grad. Muškarci, žene, djeca su bili doslovno „razneseni“. O drugima, teško ranjenim koji bi preživjeli ovaj pokušaj bijega, Leopold bi se brinuo zajedno s drugih četvoro bolničara; četvorica muškaraca, svi sa Zapada. Njemu teško pada da osvajanje Manbidže opisati kao pobjedu. Previše je sve opustošeno, preveliki broj mrtvih, previše teško ranjenih.

Svijet priča o Alepu, gradu u kojem je zbog blizine turske granice, barem na početku rata bilo nekoliko zapadnih novinara. Ali, Alep nije jedini grad u Siriji u kojem bjesni rat. "Manbidž je bio nevjerojatna klaonica", kaže Leopold i napominje kako ne želi reći kako u Alepu nije bilo strašno, nego da ima "toliko mnogo gradova u kojima je podjednako strašno". "Ali, o njima svijet ne zna ništa", kaže ovaj njemački bolničar koji se dobrovoljno javio za pomoć u građanskom ratu u Siriji.

Neizdrživa turska vojna ofanziva

Za Leopolda je nepodnošljivo i to što je turska vojska upravo sada umarširala u Siriju, i to ne samo u pogranični grad Džarablus kojeg je htjela osloboditi od „Islamske države“, nego i to što su se borili protiv Kurda raspoređenih oko grada. "Mene najviše brine to što je borba za Manbidž i ideja da se IS-u zatvori važan pristup Turskoj bila uzaludna, i da su svi poginuli i ranjeni svoje živote dali uzalud." On kaže da su trenutne akcije Turske jednostavno neprihvatljive.

U tom smislu Leopold kritizira i neaktivnost njemačkih političara. "Tu se vidi potpuno neznanje oko toga što ova ofenziva znači u borbi protiv 'Islamske države'". Tako da Kurdima jedina nada ostaju Amerikanci, ali i oni bi Kurde u novijoj povijesti svaki put ostavljali na cjedilu kada to više ne odgovara interesima Washingtona.

Manbidž

Gore nego u Alepu

Vojnici iz članica NATO-a nisu samo savjetnici

Ali, zašto je Max Leopold sukob u Siriji učinio svojim sukobom? Zato što više nije mogao trpjeti da svijet to samo promatra, kaže. Zato što se u svijet šalje pogrešna slika o YPG-u i PKK. Radikalne kurdske postrojbe već odavno nisu staljinističke i komunističke organizacije - kada bi to bilo, onda on, kako kaže, ne bi za njih stavio na kocku svoj život. Kurdima je samo do autonomije i direktne demokracije.

Međutim, Leopold također kaže kako postoji i direktna podrška stranih postrojbi. "Imamo na terenu vojnike iz različitih NATO država koji nisu tu samo u savjetodavnom smislu. Sanitetski NATO timovi su nerijetko sudjelovali u direktnom spašavanju ljudskih života, sigurno više od tisuću ljudi".

A njegov život? Kako će on izgledati u budućnosti? Sada će prvo otići na odmor i dobro se ispavati, kaže Max. No vrijeme će provesti promatrajući i sebe i reagirati na prve naznake eventualnih posttraumatskih posljedica. Do sljedećeg odlaska u Siriju.