Nije važan broj nego djelotvornost

Javna uprava i dalje je kritična tema elementarne političke organiziranosti u Hrvatskoj, od najzabačenijih općinskih ureda do istaknutih državnih agencija. Problem je krajnje jednostavan – građani žele efikasnu i što jeftiniju uslugu, dakle, servis koji će uredno opsluživati svakodnevne potrebe najširih slojeva. No, komplikacije najviše izlaze na vidjelo nakon izbora, dok se na ovoj ili onoj instanci mijenjaju stranke na vlasti. Pobjednici tad u pravilu iskorištavaju čitav javni sektor – ne samo upravu – kao svoj „ratni“ plijen, resurs u kojem će, gotovo kao po običajnom pravu, zbrinuti sebe i svoje najmilije.

Reforma tog sektora je stoga i dalje prisutna kao mantra u predizbornim obraćanjima, iako se malo tko slaže oko poželjnih metoda. Raširena medijska hajka na „uhljebe“ pogotovo je neselektivna – zahvaća jednako službenike na najfrekventnijim šalterima koliko i dobro plaćene, a nerijetko besposlene funkcionare. Najviše optimističnih najava u tom pogledu, međutim, očituje kroz posljednjih godinu dana Most, koalicijski partner HDZ-a, ujedno i kandidacijska grupacija čiji su pripadnici stekli popularnost upravo kao efikasni lokalni političari neovisni o velikim strankama.

Česta preklapanja nadležnosti

U prošloj, donedavnoj vladi, Most je već bio uzeo taj resor pod svoje, i ministrica Dubravka Jurlina Alibegović zadobila je potom relativno dobre ocjene za iskazano upravljanje. Makar za kratkotrajno razdoblje u vladi obilježenoj unutarnjim sukobima i simptomatičnom paraliziranošću. No, s novim izborima u rujnu, na funkciji je zamijenjena Ivanom Kovačićem, također iz Mosta, premda nije zabilježeno da bi rotacija bila posljedicom nekakvih internih razmirica. Porazgovarali smo stoga nakratko s bivšom ministricom te je upitali kako bi sumirala posao koji je zapravo tek stigla pobliže upoznati. I, osim toga, kako gledati na činjenicu, posljednjih dana često isticanu, da Hrvatska ima najveći broj ministarstava u EU-u?

„Često se, i to paušalno, govori o broju zaposlenih u javnoj upravi i općenito javnom sektoru, kao o nečemu što svakako treba srezati. Slično se pristupa i pitanju broja ministarstava. Nije isključeno da tu ima istine, ali mišljenja sam da je to generalno pogrešan kut gledanja, naime, iz kojeg se zanemaruju razni važniji kriteriji. Primjerice, efikasnost tih zaposlenika, tako i onih u ministarstvima, ili u svim ostalim tijelima. Hrvatska ima značajno mnogo tijela na središnjoj razini, ali istinski problem je ustvari to što im se nadležnosti ponekad preklapaju. Pojedini među njima imaju dodirne točke u svojim djelokruzima“, kaže Jurlina Alibegović.

Nedostatak ekspertnih analiza

To pak znači, kako smo čuli, da dotičnim tijelima javne uprave očito treba bolja koordiniranost, a neka od njih mogla bi biti i ugašena, ili bi određene njihove službe mogle biti spojene sa srodnima iz drugih tijela. Baš kao i kada je posrijedi višak inertnih jedinica lokalne samouprave. Ali, svaka reorganizacija sektora zahtijeva detaljne, složene, ekspertne analize, od kakvih su do danas provedene tek neke. „Javna uprava u RH“, nastavlja naša sugovornica, „ostvaruje 0,8 jedinica rezultata po jedinici uloženih resursa, dok je u Irskoj taj omjer 1,4 jedinice. Znači, gotovo smo dvostruko manje djelotvorni od njih. Slabo je poznato i jedno istraživanje s nizom pokazatelja, prema kojem se po efikasnosti nalazimo na šestom mjestu u EU – odostraga.“

Da je u biti riječ o lošoj organiziranosti, a manje o samoj prekobrojnosti zaposlenih, o hrvatskoj javnoj upravi dugo već tvrdi i Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, najveći stručnjak za to područje u Hrvatskoj. Sam je primijetio i slučaj s brojem ministarstava: „Nije problem u samom broju, kad ne bi svaka nova vlast unosila izmjene i u broju i u podjeli djelokruga. Jer, to je strašno stresno stanje za organizaciju rada uprave, prekidaju se započeti procesi i otvaraju novi, pa je koordinacija raznih tijela praktično nemoguća. Ne daju se prizvati pameti, ispada da su najefikasniji u zapošljavanju svojih ljudi.“

Preko agencije do ministarstva

„Čuo sam među ljudima u sektoru“, govori Koprić za DW, „kako se zabrana zapošljavanja novih kadrova u ministarstvima u novije vrijeme zaobilazi pomoću tijela kao što su državne agencije, zavodi, instituti, i tsl. Jednostavno, stranke formalno šalju ljude na zaposlenje u ta tijela, kojih imamo ukupno između 70 i 80, a oni zatim radno vrijeme provode u ministarstvima. To se skriva, naravno, i ja nemam dokaz za to, ali znam procijeniti da je najvjerojatnije riječ o itekako utemeljenoj informaciji“. Pa, ima li onda nade da će nova vlada nešto promijeniti nabolje? Koprić odgovara da nije siguran, jer mu nije jasno što se točno želi, a što ne.

„Čini mi se da i novi ministar posjeduje određenu volju, mada zasad nisam proniknuo u smjer njegovih nastojanja. Nisu se preciznije očitovali, a zacijelo ćemo na osjetnije promjene, ako ih bude, pričekati do idućeg proljeća i vremena nakon lokalnih izbora. Teško da će se dotad itko usuditi poduzeti nešto ozbiljnije“, smatra Ivan Koprić. Naposljetku, on upozorava i da nova vlada mora pokrenuti novi akcijski plan za reorganizaciju javne uprave, budući da je onaj stari Europska komisija suspendirala zbog – neuvjerljivosti. A bez pokretanja tog plana, neće biti ni neophodnih sredstava za reorganizaciju iz EU-fondova.