Nezaposlenost pada - zabrinutost raste

U tu sliku konjukturnog zaleta jedva se mogu i smjestiti veoma bučni i veoma oštri prosvjedi koji su u Njemačkoj popratili ovaj praznik rada, prvi svibanj.

"Broj nezaposlenih u Njemačkoj je pao na 3 milijuna i 967 tisuća. To je još uvijek previše i nema razloga sjesti i raskomotiti se, ali je to ipak 820 tisuća manje nego prije godinu dana."

To je bila dobra vijest koju je mogao objaviti ministar rada, socijaldemokrat Franz Müntefering za ovaj početak svibnja. Jer, to je po prvi put da je njihov broj pao ispod 4 milijuna u posljednjih četri godine a bilo je dana i kada se brojalo i gotivo 5 milijuna ljudi bez posla u ovoj zemlji. Utoliko je i šef Njemačkog Zavoda za rad, Frank Jürgen Wiese optimističan: "Raste broj zaposlenih i broj otvorenih radnih mjesta je još jednom narastao." I to doista dramatično: dok je prije dvije godine bilo oko 420 tisuća otvorenih radnih mjesta, prošli mjesec je bilo 920 tisuća radnih mjesta gdje poduzeća traže suradnike - naravno u pravilu kvalificirane, osobito inženjere i programere. Jer u Zavodu su utvrdili: "Aktualni podaci pokazuju i dalje veliku potrebu za radnicima. U prvom kvartalu je porasao i volumen proizvodnje a još je narastao i volumen narudžbi."

No u toj dobroj vijesti ima i tamna sjenka: nova radna mjesta su tek rijetko takva koja će radnicima doista u dogledno doba pružiti nekakvu sigurnost. Michael Sommer, predsjednik krovnog udruženja sindikata DGB: "Broj nezaposlenih je pao i to je dobro. No brine me da to neće potrajati. Jer nije dobro da je većina tih novih radnih mjesta takva gdje se radnici uopće ne vezuju sa glavnim poduzećem, nego ih se posreduje na određeno vrijeme. Kada je kod BMW-a u Leipzigu 40% od svih radnika radi na takav način, onda to nije ništa drugo nego pokušaj da ih se uzima i otpušta kako firmi to trenutno odgovara. I Leipzig u tome nipošto nije iznimka. To je novi trend u njemačkom gospodarstvu i njemu se trebamo suprostaviti. Želimo da honorarni rad ostane iznimka, ne smije postati pravilo."

I doista - to je već i više nego pravilo. Već mjesecima se vodi bitka i u Telekomu oko izdvajanja na tisuće suradnika u tvrtku u kojoj će raditi duže i za manje novce gdje su se sad u sukob odlučili uključiti i suradnici Telekoma u drugim zemljama pa tako i u Hrvatskoj. Obratno, radnici koji imaju sreću imati stalno zapošljenje, u trenucima gospodarskog poleta konačno traže i pravednu plaću. I to ne koliko su poslodavci već godinama spremni ponuditi - oko 2% dakle onoliko kolika je i stopa inflacije u zoni eura što znači da su zaposleni bili i ostali na nuli. Sindikat metalskih i radnika u kemijskoj industriji jučer je pozvao na štrajk upozorenja na koje se odazvalo na desetke tisuća zaposlenih u čitavoj zemlji. Jer oni traže doista spomena vrijednu povišicu - 6,5%. Predsjednik sindikata IG Metall, Jürgen Peters: "Dobit pljušti, neka poduzeća to niti ne kriju. Zašto da zaposleni samo gledaju sa strane? Posloprimci traže svoj udio - na kraju krajeva, oni su ti koji su proizveli taj polet a ne manageri."