1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Nezahvalne prognoze oko imena novog pape

Iako se milijuni vjernika i na stotine svjetskih državnika i političara tek sprema u Rim kako bi u petak odali posljednju počast preminulom papi Ivanu Pavlu II, već uvelike traju nagađanja tko bi mogao biti njegov nasljednik.

Tko zna koliko ćemo čekati bijeli dim - znak kako su kardinali, dvotrećinskom većinom izabrali nasljednika Ivana Pavla II.?

Tko zna koliko ćemo čekati bijeli dim - znak kako su kardinali, dvotrećinskom većinom izabrali nasljednika Ivana Pavla II.?

Odgovor na to pitanje nipošto nije lagan - ne samo jer je to i prema novim načinu izbora u sferi Duha Svetoga, nego i zato jer je gotovo nemoguće naći nekoga za kojeg se već unaprijed pretpostavlja kako bi mogao biti podjednako karizmatski vođa oko milijarde katolika. Sa druge strane, mnogi od 117 kardinala zapravo tako nešto niti ne žele: još jednu medijsku zvijezdu, nego pastira koji bi se pobrinuo za probleme Crkve - a njih se nakupilo.

Zapravo se ne pamti, kada je i prije konklave bilo jasno tko će biti novi Papa - naravno, ako se već i u Vatikanu u to doba nije čulo zveckanje oklopa i oružja njegovih pristaša "za svaki slučaj". U našim vremenima, kada tako nečega ipak nema i kada položaj Pape ipak nije toliko vezan za svjetovnu vlast - gotovo uvijek su sve prognoze i eventualna imena na kraju ispala kriva. Koga će kardinali izabrati? Mnogi od njih nisu osobito skloni još jednom izabrati nekog toliko mladog kao što je to bio Woytila - kada je izabran, imao je 59 godina pa je tako i uspio gotovo četvrt stoljeća upravljati katoličkom crkvom. Sa druge strane, upravo zbog tako dugog pontifikata, gotovo sve kardinale koji imaju pravo glasa - dakle koji su mlađi od 80 godina - imenovao je upravo Ivan Pavao II pa je tako i u konklavi uvjerljivo vodsto kardinala konzervativnih poimanja vjere i obaveza vjernika. Mnogi vjeruju kako je nakon pauze ovog poljskog Pape, opet red na Talijanima koji čine, sa 20 kardinala, najveću skupinu u konklavi a istovremeno su mnogima narasla krila u ambicijama pa Papu ne vide uopće iz Europe nego iz Afrike ili Južne Amerike - kao na primjer biskup Essena, Franz Grave:

"Crkva je postala globalni igrač prvog reda, katolička crkva se ne tiče samo Europe ili Sjeverne Amerike nego njena misija djeluje u čitavom svijetu. Upravo iz tog misionarskog shvaćanja crkve može se zamisliti da u svakom kutku planete može doći kandidat koji bi bio primjereni kandidat za papu i mogu si zamisliti kako ima dobrih razloga koji govore u prilog Papi iz Latinske Amerike."

Konačno, u Latinskoj Americi živi gotovo četvrtina od svih katolika - ali u konklavu šalje tek nekoliko kardinala. Profesor pastoralne teologije, Paul Zulehner vidi šansu i za kandidate iz drugih dijelova svijeta:

"On možda neće biti europljanin, nego će doći iz Indije, možda sa Bliskog Istoka, možda iz Afrike. Mislim kako je trenutno spektar mogućnosti ogroman i da će se ostvariti ono što se govori od (II Vatikanskog) Koncila kako je gotovo sa eurocentrizmom katoličke crkve."

Doista, među dvadesetak kardinala o kojima se govori kao mogući nasljednici - iako to teoretski može biti i biskup pa čak i samo svećenik - je i indijac Ivan Dias i Kodwo Appiah Turkson iz Gane a najviše se šanse među njima pridaje kardinalu Nigerije Drancis Ainzeu. No primas Burundija i biskup Guitege, Simon N'Tamwana misli drugačije:

"Ne mislim da Afrika ima šanse u smislu da nasljednik Ivana Pavla bude afrikanac nego da je šansa Afrike mnogo više u tome da crkva obrati pažnju na siromašne i izrabljivane."

A takvih ima posvuda - osobito u Južnoj Americi. Zato se šanse daju i brazilskim kardinalima Geraldu Majellu Agnelu - koji se osobito istakao u podršci sindikatima protiv izrabljivanja i Claudio Hummesu ali tu je i Juan Luis Cipriani, kardinal iz Perua.

No bez obzira koliko je mnogima zanimljiva upravo ta nacionalna kategorija izbora nasljednika, mnogo je važnija unutrašnja preraspodjela snaga među kardinalima - pa i u katoličkoj crkvi uopće. Na primjer upravo iza nadbiskupa Lime Cipriana stoji snažna i sve prije nego transparentna podrška organizacije "Opus Dei" i koju je - usprkos prilično upitnim i metodama i izrazito konzervativnim političkim gledištima, upravo poljski papa podržavao i proglasio njihovog osnivača svetim. Druga snaga kojoj je papa Ivan Pavao II dao krila jest pokret "Djela Marijinog" jer je i sam Woytila bio izraziti sljedbenik kulta Majke Božje. Dok "Opus Dei" ima novac i politički uticaj, oni pak imaju vojsku sljedbenika - njih oko 4 milijuna a njihov je kandidat još jedan iz Istočne Europe: praški kardinal Miloslav Vlk. Tu su dakako i redovi - od Jezuita pa do Franjevaca koji su doduše razmjerno neovisni od Pape, ali vole da se posluša i njihov savijet. Tek onda dolaze na red sva pitanja koja stoje pred crkvom: o spriječavanju začeća, o ulozi žena u crkvi, o odnosu prema drugim vjerskim zajednicama - i u svemu tome u konklavi je "siva eminencija", njemački kardinal kurije Ratzinger uspio okupiti "umjerenu" i "ekstremnu" konzervativnu struju iza sebe a oni ionako predstavljaju većinu. Ipak, ni rođeni brat Ratzingera - inače umirovljeni crkveni zborovođa - ne vjeruje kako će se kardinali odlučiti za tako "tvrdog" kandidata koji je i premnogim umjerenim dušebrižnicima u proteklim decenijama itekako stao na žulj.

No kao što smo rekli - radije nećemo o imenima mogućih papa jer se kaže, tko u konklavu ulazi kao papa - izlazi kao kardinal. Već su mnoge kladionce otvorili natjecanja oko mogućeg kandidata, ali koliko god da nećemo o imenu kardinala toliko su - barem kladioničari - gotovo sigurni, koje će ime budući papa uzeti: nećete zaraditi niti čitav euro na jedan euro ako se budete kladili kako će se i idući zvati - Ivan Pavao, dakako III.