1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Nepouzdan rast hrvatskoga gospodarstva

Nakon dugo vremena zabilježeni plusevi u hrvatskim ekonomskim pokazateljima još uvijek nisu praćeni politikom koja bi ubrzala izlazak iz krize i utjecala na pravedniju raspodjelu novostvorenih vrijednosti.

Optimistična vijest o rastu hrvatskog brutto domaćeg proizvoda, nakon tri godine pada, dočekana je u zemlji sa znatnom mjerom razumljivog opreza. Naravno, iz Vlade Republike Hrvatske to se interpretira u vedrijim tonovima, mada se ni sama izvršna vlast ne usuđuje olako preuzeti sve zasluge za trend. Rast realnog BDP-a tumači se okvirno blagim porastom izvoza i većim skokom potrošnje u zadnjem kvartalu, nego što je bilo očekivano u odnosu na uobičajena kretanja potkraj godine. Ipak, ostaje činjenica da je predznak okrenut na pozitivnu vrijednost, što bi se moglo nazvati makar dobrim početkom.

Uz poticanje domaće potrošnje kojoj su vlasti deklarativno naklone, međutim, u pregledu relevantnih faktora ističe se dobro snalaženje industrije orijentirane prema međunarodnom tržištu. Riječ je prvenstveno o metalurgiji, drvnoj, plastičarskoj i drugoj kemijskoj industriji, kao i elektroindustriji, a najčešće ustvari o kooperantima većih inozemnih partnera. Vladimir Ferdelji, industrijalac te predsjednik Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika CROMA, sklon je pozivu na strpljenje i čekanje skorih novijih podataka da bi uopće procijenio potpuniju sliku situacije.

Izvoznici još nisu česta pojava

„Ako pozitivnih elemenata i ima, moramo pričekati veću masu podataka i preciznije analize, dakle bar još jedan kvartal. Uostalom, tih 0,24 posto rasta na razini je statističke pogreške, a možemo ga usporediti i s 12,5 posto pada u protekle tri-četiri godine. Znači da ćemo tek s ostvarenjem rasta od 12,5 posto doći tamo gdje smo bili“, ističe Ferdelji za DW. Elementarna matematika pokazuje koliko bi ovakvih kvartala trebalo za to, a naš sugovornik napominje da svaki moment u svakom kvartalu može utjecati na konačni rezultat.

Što se tiče industrije, predsjednik CROMA-e tumači rast prelaskom određenog broja srednje velikih poduzeća u kategoriju velikih. „Posrijedi su ona poduzeća koja su inače dobro pozicionirana, odnosno u pravilu vezana za veće sustave izvan Hrvatske. Oni zaista jesu povećali svoj izvoz, ali to još uvijek nije nikakva masovna pojava“, upozorava Ferdelji, dodajući kako je u kontaktu s brojnim menadžerima utvrdio da je Hrvatska još daleko od izlaska iz krize.

Bojazan od pogoršavanja socijalnih prilika

Ostaje pitanje kakav efekt ima ili može imati ekonomski rast na najšire slojeve stanovništva, kao i na one najugroženije. Drugim riječima, zanimljivo bi bilo vidjeti tko najviše profitira od opisanog trenda. Vladimir Cvijanović, ekonomist iz nevladine organizacije Grupa 22, također je skeptičan prema navedenim vijestima o rastu realnog BDP-a. „Ne možemo ga ocijeniti posebno pozitivno, ne samo s obzirom na visoke kamatne stope na dug RH koje s tim ekonomskim rastom treba uspoređivati“, rekao nam je Cvijanović, „već i stoga što ne možemo očekivati automatsku pravednu razdiobu tog rasta“.

Cvijanović naglašava da trenutna vlast nema koherentni ekonomski program koji bi spriječio pogoršavanje socio-ekonomskih pokazatelja, baš kao što je po njemu očito da ga u dogledno vrijeme neće imati ni glavna opozicijska stranka. Upravo to je međutim ono što bismo morali očekivati od aktivne ekonomske politike naspram liberalne tehnokracije. „Sve sugerira da je neizvjesno kako ćemo izaći iz teške socio-ekonomske situacije, odnosno kako ćemo promijeniti ekonomski model koji počiva na dugu i potrošnji, a koji proizvodi deflacijske pritiske“, riječi su ovog ekonomista.

Krutost europsko-unijskih institucija

Pored toga, mogli smo čuti, treba imati na umu i manjak zaokruženog policy procesa javne uprave u Hrvatskoj te pritisak koji na Hrvatsku stvaraju institucije EU-a zbog utvrđenih makroekonomskih neravnoteža, a koje inače preferiraju "tvrde" ekonomske reforme nad popravljanjem socijalne situacije. „Takav odnos daje nam za naslutiti da bi i nadalje izvršna vlast“, zaključuje Vladimir Cvijanović, „mogla riskirati pogoršanje socijalnih indikatora na račun kratkoročnog ili srednjoročnog popravljanja nekih fiskalnih i financijskih pokazatelja“.

Na pitanje pak, što bi trebalo dalje poduzeti u tehničkom pogledu, a da ne ostane sve na jednom ili dva kvartala blagog ekonomskog rasta, Vladimir Ferdelji odgovara da nije riječ o nepoznatom receptu, već mnogo puta ponovljenim preporukama. „To su imperativi monetarne reforme i aktivne monetarne politike, ukidanja parafiskalnih nameta i rješavanja nelikvidnosti poduzeća, kao i teritorijalnog ustroja, upravljanja državnim poduzećima i državnom upravom. Upravo smo ovih dana ponovno čuli da ja vlast spremna na to, ali tek ćemo vidjeti je li tako“, mišljenja je Ferdelji.

Preporuka uredništva