1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nemogući nogomet

Alexander Göbel27. listopada 2008

Oni su najočitije žrtve građanskog rata koji je deset godina divljao u Siera Leoneu: ratni invalidi. Siromašna zemlja se gotovo ne brine za njih i zato su se udružili da bi barem malo uživali u - igranju nogometa.

https://p.dw.com/p/FhqV
Igrači nogometa Siera Leonea bez noge.
Ako i nedostaje noga, još se može igrati dobar nogomet.Foto: picture-alliance/dpa

U Siera Leoneu je još do prije šest godina divljao rat. Mnogi su izgubili ruku ili nogu - ne samo od mine ili metka. Nije bilo rijetko da su vojnici "kažnjavali" protivnike odsijecanjem udova. Jedanaest godina je trajala ta nesreća, ali nije joj bio kraj ni sa završetkom rata. Ova siromašna afrička zemlja jedva da se brine za veterane i mnogima je jedini izvor prihoda prosjačenje na ulicama Freetowna. Ali neki od njih ne prose samo za hranu - nego i za kartu javnog prijevoza kako bi u subotu došli na improvizirano igralište na gradskoj plaži. Tamo ih već poznaju: igraju "amputees", amputirani. Iako bez nekog od udova, žustro tjeraju loptu kao da im ništa ne nedostaje.

Idealizam je sve što imaju

Bayoh Evans je bio vojnik kada su pobunjenici 1991. napali njegovo selo: "Bomba je eksplodirala odmah ispred mene. Moja desna noga je ostala raskomadana. Onda su me otpustili iz vojske i nekako sam došao do ove skupine. Bio sam na dnu. Ali svi moji drugovi imaju istu sudbinu i već biti sa njima mi daje hrabrosti da ustrajem."

Vojnici u Siera Leoneu
11 godina rata je svima ostavio duboke ožiljke - u duši i na tijelu.Foto: AP

Zapravo, ovi sportaši niti nemaju drugog izlaza nego biti idealisti. Nemaju posla, nikakvog sponzora, a i jedini sportski dresovi su oni koje imaju na tijelu. Ali igrač obrane kaže: "Nogomet nam ne donosi novac, ali nas spaja, daje nam veselje. Nekako je to još i više nego novac."

Žao im je za Beckhama

Jedini u momčadi koji nema tjelesnog nedostatka je njihov trener, Moses Mambou. On se prihvatio ovog posla jer je i njegov brat u ratu izgubio jednu nogu. Danas je golman u momčadi, a trener kaže: "To je dar Božji da ti mladići uopće dolaze ovdje svake subote. Sve dane su na ulici i prose kako bi sakupili novac za autobusnu kartu. Nogomet je njihova strast, ovdje se konačno opet osjećaju kao ljudi, kao dio društva. Kada su izgubili svoje udove, većina ih je mislila kako je njihov život završen. Ali nogomet s prijateljima s istom sudbinom je sve promijenio."

Siromašne barake u Portstownu
Idealizam je jedino što imajuFoto: AP

Amputees su ponosni na njihovo umijeće - iako ih je pogodilo što se dogodilo za vrijeme posjete nogometne super-zvijezde i veleposlanika UNICEF-a Davida Beckhama za vrijeme njegove posjete Siera Leoneu. "Ništa se nije dogodilo. Može se reći da su ga gotovo tajno proveli kroz grad, napravili par fotografija i to je bilo to. Mi bi ga rado primili i pokazali što znamo. I on je bio dužan upoznati i žrtve ovog rata. Iz svega toga nije ispalo ništa. To je šteta."