1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Nema sigurnog scenarija

Stručnjak za klimu iz Potsdama pokušava iz povijesti Zemlje iščitati budućnost naše klime i za to je nagrađen uglednim priznanjem.

default

Otapanje ledenih površina može izazvati potop

Ugljični dioksid u atmosferi nije sam po sebi loš, jer kada ga uopće ne bi bilo zemlja bi se ohladila na minus 15 stupnjeva celzijusovih, odnosno, bila bi potpuno zamrznuta. No, količina ugljičnog dioksida zajedno sa sunčevim zračenjem vrši značajan utjecaj na klimu naše planete. Više tisuća godina izmjenjuju se ledeno i toplo doba u pravilnim razmacima. U toplim razdobljima bilo je u zraku oko jedan i pol put više ugljičnog dioksida nego u hladnima. Kada se promatra povijest Zemlje, sada bi na radu opet bilo zahlađenja, ali njega nema na vidiku.

Grba u sustavu

Već oko 150 godina industrijske zemlje u atmosferu izbacuju toliko ugljičnog dioksida da će sljedeće ledeno doba možda izostati. A to bi bilo relativno novo iskustvo za Zemljinu kuglu, jer je izmjena ledenog i toplog doba u prošla 2 milijuna i 700 tisuća godina uvijek bila vrlo stabilna, upućuje Gerald Haug, stručnjak za klimu iz Geološkog istraživačkog centra u Potsdamu:

«Ono što mi sada radimo je da stvaramo umjetnu grbu u sustavu. Doseći ćemo graničnu vrijednost s koje više neće biti povratka. Stvorit ćemo, dakle, jedan umjetni proizvod na potpuno drugom nivou koji više neće imati veze s prirodnim ciklusima. I uvest ćemo klimu u jedan potpuno novi sustav.»

Rezultat toga će vjerojatno biti pomicanje klimatskih zona i morskih struja. Kako će se to pojedinačno odraziti na floru, faunu, čovjeka i vrijeme, tek će se pokazati kada se to doista dogodi. Scenarija koji će se u praksi jednoga dana doista ostvariti onako kako je prognoziran nema. Modeli za najrazličitije regije svijeta slažu se u jednome: da će se klima, vremenske prilike i životni uvjeti «vjerojatno» promijeniti. Da bi tu vjerojatnu promjenu klime mogli primijeniti na čitavu Zemlju, znanstvenici se vraćaju u prošlost i «treniraju» svoje kompjuterske modele na simulaciji klimatskih stanja koja su doista postojala. Na primjer na srednjem pliocenskom dobu od prije oko tri milijuna godina. Tada su još po europskim ledinama šetale antilope, slonovi i tigrovi, a u istočnoj Africi su najstariji čovjekovi preci taman silazili sa stabla.

Prirodni arhivi

Geolozi poput Geralda Hauga pronalaze podatke o povijesti Zemlje iz toga doba i u tu svrhu pretražuju klimatske arhive Zemlje. Ti arhivi su na primjer led Antarktika ili sedimentna tla oceana i jezera.

«Pliocen je geološko razdoblje koje u usporedbi s današnjim vremenom pokazuje jasno zatopljenje. To je dakle geološki sličan slučaj jednog svijeta u kojem na čitavoj sjevernoj hemisferi nije bilo niti jednog ledenog sloja. A to je sigurno svijet koji ćemo dostići u ovom stoljeću, a u idućem ga možda i prestići, tako da bi se mogla promijeniti kompletno strujanje oceana.»

Sve je povezano

Problem je u tome što su atmosfera i oceani, još postojeće ledene površine i životni prostori ljudi, životinja i biljaka međusobno povezani i utječu jedni na druge. Klima na Zemlji je izrazito kompleksan nelinearan sustav. U takvim sustavima se ne može napraviti jednostavna računica tipa: «toliko i toliko posto više ugljičnog dioksida = pretvaranje Europe u stepu i izumiranje tropskih prašuma».

Dugoročne, pouzdane prognoze malo su moguće. Lista čimbenika koji utječu na klimatski sustav je beskrajna, a kapaciteti kompjuterskih simulacija ograničeni, objašnjava Gerald Haug:

«Postoje modeli različite složenosti, a to je djelomično ograničeno matematičkim kapacitetom. Ako uzmete potpuno povezani model oceana i atmosfere, potrebno vam je više mjeseci do više godina računanja. Mi vrlo dobro surađujemo s kolegama iz potsdamskog Instituta za istraživanje posljedica klimatskih promjena koji koriste jedan model intermedijarne složenosti, s kojim se u samo 2-3 tjedna može izračunati razdoblje od nekoliko stotina tisuća godina.»

Potop prijeti, ali kada?

No, barem jedno je prilično sigurno: kada se otopi i posljednji led na sjevernoj polovici Zemljine kugle, razina mora će se povisiti za 6 do 7 metara. Za trećinu današnjeg stanovništva to bi značilo – potop. Kada bi to toga moglo doći, danas još nitko ne zna. Osim toga, stručnjaci za klimu kažu da bi se promjena klime mogla usporiti kada bi se politički i gospodarski moćnici u svijetu konačno dogovorili oko konkretnih, drastičnih i obvezujućih mjera umjesto što stalnu sastavljaju neke izjave namjera i donose odluke koje ostavljaju mogućnost izmicanja.

Novac podmlatku

Za Geralda Hauga je već napredak i to što se promjena klime uopće registrira. Za svoja istraživanja je ove godine dobio Leibnizovu nagradu Njemačke udruge za istraživanje. Već zna što će s novcem s kojim je ona dotirana napraviti:

«To je 2 i pol milijuna eura. Veliki dio toga bih naravno htio investirati u potporu mladih (istraživačkih) talenata. Kada sam ja počeo kao doktorant i sam sam profitirao od toga što je moj mentor dobio ovu nagradu. Ona je, naravno, i sjajno priznanje koje ti daje i puno slobode».

Zvuči malo čudno kada Gerald Haug govori o mladim talentima – on sam, naime, ima samo 38 godina. Svoje prvo profesorsko mjesto dobio je s tek nešto više od 30 godina.