Nema olimpijskog mira u Ukrajini
Rusko veleposlanstvo u Kijevu je zapušteno, diplomati su otišli, samo su još stražari tu. Tek nedavno je dolazak novog ruskog veleposlanika propao zato što mu je ukrajinska vlada odbila dati akreditiv. U Moskvi, opet, već mjesecima nema veleposlanika iz Kijeva. De facto, dakle, trenutačno nema diplomatskih odnosa između dviju zemalja - a da nikad nije službeno došlo do raskida.
Stiže li "veliki" rat?
U tom diplomatskom neodlučnom stanju bi pesimisti mogli vidjeti daljnji znak predstojećeg "velikog" rata između dviju zemalja. Indicija za to doista ima nekoliko. Tako se borbe na crti razdvajanja na istoku iz tjedna u tjedan pooštravaju. Mirovni sporazum iz Minska je postao samo bezvrijedan krvav komad papira. Promatrači izvještavaju o tome kako se sve više teškog naoružanja dovozi na frontu. Vojni stručnjaci u Rusiji i zemljama NATO-a uz to govore o kretanjima ruskih vojnih postrojbi u graničnom području. Govori se o "pregrupiranjima" ili o postrojavanju. Oboje zvuči prijeteće.
A sada još i ovo: ruska tajna služba FSB je navodno spriječila terorističku operaciju Ukrajinaca na poluotoku Krimu; navodi se i da su dvojica Rusa tijekom te navodne ukrajinske agresije smrtno stradala. Odmah je predsjednik Rusije Vladimir Putin iz toga zaključio da se neće održati razgovori o Sporazumu iz Minska. Traži li Rusija samo još izgovor kako bi krenula u akciju?
Zar nije i rat Rusije protiv Gruzije - točno prije osam godina - također izbio u kolovozu? Zar nisu i tada Olimpijske igre skrenule pozornost svjetske javnosti? Zar ne djeluje Zapad kao da je paraliziran - Sjedinjene Američke Države u izbornoj borbi, Europljani oslabljeni? Kad, ako ne sad? To pitanje bi mogli postavljati tvrdolinijaši u Kremlju i dati oduška svojim ekspanzionističkim žudnjama. Jer, s njihovog velikorusko-imperijalističkoga gledišta aneksija poluotoka Krima i skrivena vojna podrška separatistima u Donbasu zasigurno ne bi trebale biti zadnja riječ.
Pokvarena fešta za Dan neovisnosti
Iz takvih nagađanja, interpretacija vojnih činjenica i činjenica o borbama u istočnoj Ukrajini nastaje jedan koktel koji ima okus ratnog straha. Mješavina nastala u Kremlju čiji smrad u Kijevu izaziva stres, a u Bruxellesu, Berlinu i Parizu mučnine. Jer Putin pomoću vojnih prijetnji očito želi postati gospodarom svih onih procesa koji bi već uskoro mogli odlučiti o sudbini Ukrajine. Tu poziciju moći bi, međutim, rusko vodstvo moglo izgubiti ukoliko zarad jednog kopnenog mosta u istočnoj Ukrajini riskira otvoreni rat. Gospodarske sankcije Zapada bi se vjerojatno još jednom pooštrile, a rusko gospodarstvo bi dalje oslabilo.
Tako da Rusija, dakle, zasad ostaje tek pri prijetnjama i bockanju. 24. kolovoza Ukrajina slavi četvrt stoljeća neovisnosti od Moskve. I očito je da moćnici iz Kremlja Ukrajincima tu feštu žele dobrano pokvariti.