1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nema alternative vojnom angažmanu

Njemačka sudjeluje u borbi protiv Islamske države. Taj angažman nema alternative, smatra profesor politologije Christian Hacke.

DW: Gospodine prof. Hacke, njemačka Vlada sada sudjeluje u borbi protiv IS-a. Dva izviđačka zrakoplova će biti angažirana, kao i fregata za zaštitnu pratnju francuskog nosača zrakoplova "Charles de Gaulle". Je li to već borbena misija?

Hacke: Ne, ne vjerujem. To je tako "in between" (između), kako bi se to reklo na novom njemačkom. To je već promjena u usporedbi s dosadašnjim angažmanom jer Francuzi su pokazali da su vrlo nezadovoljni s nama nakon napada u Parizu od prije 14 dana. Tako da je njemačka vlada sada morala povećati angažman. To je već nešto više, ali mi još uvijek nismo ni blizu toga da budemo na istoj razini s ostalim partnerima u borbi protiv IS-a. Mi ne nadlijećemo ciljeve, već koristimo izviđačke zrakoplove i moramo također reći da nismo iskoristili priliku za pokazivanjem solidarnosti. Kao i obično smo tek s pola srca reagirali nakon što je to od nas zatraženo. Kasno i s oklijevanjem. Dakle, smatram da sve to još uvijek nije zadovoljavajuće.

Francois Hollande upravo vrši snažan pritisak na saveznike. On želi snažnu podršku u borbi protiv IS-a. Jesu li dva izviđačka aviona i fregata to što Hollande želi od Njemačke?

Dakle u svakom slučaju se francuski ministar vanjskih poslova tako izrazio te je pokazao da je Francuska zadovoljna. Pretpostavljam da je Francuska sigurno željela još više, ali to je već mnogo što Njemačka radi. Ukoliko razmislite i o supstancijalnom povećanju broja njemačkih vojnika na više stotina i uz to o djelomičnom premještanju u kritični dio na sjeveru Malija, onda je to već mnogo. Mi se pokrećemo i ja mislim da time u borbi protiv terora može biti postignut veliki napredak.

Borbene misije Bundeswehra se kod kuće uvijek promatraju vrlo kritično. U društvu se to u svakom slučaju vrednuje drugačije nego vojni angažman Amerikanaca ili Britanaca. Koliko je opasan ovaj angažman?

Christian Hacke

Christian Hacke

Moj berlinski kolega Herfried Muenkler govori o "postherojskom društvu" kod nas u Njemačkoj. To je odgovarajući opis. Mi jednostavno još uvijek nismo potpuno shvatili vezu između vanjske politike i vojnog instrumenta. Zbog toga mi također nemamo cjelokupnu strategiju. Sve što se ovdje događa je vrlo parcijalno i tu društvo mora, kako se to danas kaže, biti obuhvaćeno. Njemačka kancelarka ima vrlo istančan osjećaj za javno mišljenje, kao i za pacifističko dominantno raspoloženje u Njemačkoj. Sada se čini kao da postoji mali pomak u kabinetu, da se kako gospođa Merkel, tako i ministrica odbrane i ministar vanjskih poslova slažu kada je riječ o ovom angažmanu. Posljednji vjerojatno profitira najviše. Jer pogledajte u ratu i ratnim situacijama kao što je ova diplomacija naravno nije samo prilika za priču, već i angažman i jačina i težina i poštovanje jedne zemlje u diplomatskim pregovorima su naravno odlučujuće ovisni o tome koju vojnu jačinu ta zemlja sa sobom nosi. I tako će njemački ministar vanjskih poslova prilikom svojih enormnih mirovnih nastojanja, koje je pokazao prošlih tjedana na Bliskom istoku i naravno u Ukrajini, od toga profitirati. Njegova pozicija će time biti ojačana.

Sada Rusi žele u Siriji koristiti moderne rakete za protuzračnu obranu. Nakon svega što mi znamo ove rakete nisu uperene protiv IS-a nego u cilju zaštite Asada. Koja sporedna opasnost vreba za njemačke izviđačke zrakoplove?

Tu sigurno postoje i tehničko-taktički problemi. Temeljni interesi se tamo razilaze. Ne postoji zajednički anti-IS front. Amerikanci i dalje žele zajedno sa Saudijcima i Turcima srušiti Asada, dok na drugoj strani Rusija naravno podržava Asada. To su naravno ogromne suprotnosti. Mi visimo tu negdje između toga i ja bih htio da Njemačka ipak jače podrži rusku poziciju, dakle da se najprije obrati pažnja na IS. A onda slijedi pitanje hoće li Asad ostati kao prijelazno rješenje i nakon toga morati otići. To su sve stvari koje moramo sačekati. Mi ovdje imamo jedan veliki interes a to je da IS bude ugušen jer Njemačka ima najveći priliv izbjeglica iz Sirije. To je za mene odlučujući argument zašto mi sada tamo na licu mjesta moramo djelovati i vojno. Uvijek se govorilo da trebamo ukloniti uzroke izbjegličke krize i tu važi naravno najprije da moramo više nego do sada podržati izbjegličke kampove u okviru UN-a, i kao drugo zračnim napadima više potisnuti IS.

Vojnim angažmanom Bundeswehra Njemačka će automatski postati prioritetni cilj terorista IS-a. Je li to cijena solidarnosti sa Francuskom?

To je sporno. Ja ne kažem da je to perfektno rješenje. Ali što je alternativa? Ako ništa ne radimo, onda u okviru NATO saveza i posebice u očima naših susjeda Francuske vrijedimo kao nepouzdani i kukavice. Onda ćemo možda jednog dana doći u situaciju da ćemo biti teško pogođeni terorističkim napadima i čekati na solidarnost drugih. Ako sada ne sudjelujemo, onda ni mi nećemo poslije dobiti solidarnost.

Cristian Hacke je profesor emeritus na Sveučilištu u Bonnu. Intervju je vodio Volker Wagener.