Nekad gastarbajteri, danas visokoobrazovani građani

Roditelji Kostasa Dimitrioua u Njemačku su došli kao gastarbajteri: „Moji roditelji i mnogi drugi Grci u Njemačkoj su željeli zaraditi novac. Prvi grčki doseljenici ovdje su namjeravali ostati dvije do tri godine, uštedjeti nešto novca i zatim se ponovno vratiti svojim obiteljima.“ No, mnogi od njih su ostali - baš kao i roditelji Kostasa Dimitrioua koji je danas predsjednik Zajednice Grka u Njemačkoj (OEK).

Sredinom 1950-ih Njemačka je – uglavnom sa zemljama s juga Europe – sklopila razne sporazume o zapošljavanju radnika kako bi njemačkim poduzećima pribavila radnu snagu iz inozemstva. Prvi sporazum potpisan je 1955. godine s Italijom, dok je sporazum s Grčkom potpisan 30.3.1960.

Neupadljiva manjina

Nakon sklapanja bilateralnih ugovora u Njemačku su pristizali inozemni radnici regrutirani izravno u uredima za zapošljavanje u matičnim zemljama. Oni su se nakon nekoliko godina rada trebali vratiti u svoju domovinu. No, to se nije dogodilo i sve više njih odlučilo je ostati u Njemačkoj. Unatoč načelu rotacije prema kojem su strane radnike nakon nekoliko godina trebali zamijeniti njihovi sunarodnjaci, poslodavci su od svojih inozemnih zaposlenika tražili da ostanu, budući da bi ih skupo stajalo da svake dvije-tri godine osposobljavaju nove radnike.

Stvari su se za mnoge grčke doseljenike promijenile kada su osnovali obitelji i dobili djecu: „Ona su u Njemačkoj išla u školu. U Grčku se, doduše, odlazilo na odmor, no glavni dio njihovog života nije se odvijao tamo“, objašnjava Dimitriou. Grčki doseljenici rijetko su dospijevali na novinske naslove pa ih se tako nazivalo „neupadljivom manjinom“, rekao je predsjednik Zajednice Grka u Njemačkoj. Spremnost Grka na integraciju Dimitriou svodi na dva čimbenika: „To su duga iseljenička tradicija Grka i školski uspjesi grčke djece. Grčki roditelji od svoje djece očekuju visoke ocjene i to igra veliku ulogu u integracijskom procesu.“

Doseljenici u borbi za demokraciju

Jedna od ključnih faza u povijesti grčke emigracije bilo je vrijeme vojne diktature od 1967. do 1974. Grčka dijaspora i grčke organizacije u inozemstvu aktivno su se zalagale za demokraciju. Mnogi demokratski nastrojeni grčki političari tražili su utočište u Njemačkoj kako bi od tamo mogli nastaviti pružati otpor protiv vojne diktature; jedan od njih bio je i bivši grčki premijer Kostas Simitis. Protiv diktature borio se i sadašnji predsjednik Grčke Karolos Papoulias koji je u to vrijeme nekoliko godina radio u grčkoj redakciji Deutsche Wellea.

Najveći broj grčkih državljana u Njemačkoj zabilježen je 1973. godine. Kriza na zapadnonjemačkom tržištu rada u godinu dana je dovela do prestanka zapošljavanja stranih radnika i zatvaranja tržišta za radnu snagu iz inozemstva. Doneseni su brojni zakoni koji su trebali dovesti do povratka inozemnih radnika. Za naknadno pristigle članove obitelji uvedeni su rokovi čekanja na tržištu rada. Između 1973. i 1975. povećao se broj Grka koji su se iz Njemačke vratili u svoju domovinu.

Godine 1980. Grčka je postala članicom Europske unije, a sloboda kretanja za grčke se državljane primjenjuje od 1987. „Između 1987. i 1997. godine u Njemačku je na kraće vrijeme došlo preko 100.000 grčkih doseljenika“, prisjeća se Kostas Dimitriou. „Nisu svi od njih bili obični ili nekvalificirani radnici. Među njima je bilo i mnogo znanstvenika i visokoobrazovanih osoba.“

Između povratka i ostanka

Zbog rastuće nezaposlenosti 80-ih je godina politika nastojala smanjiti udio stranaca u zemlji. Godine 1983. donesen je tzv. Zakon o poticanju stranih radnika na povratak u domovinu. Oko 300.000 stranih radnika (sedam posto od ukupnog broja stranaca koji su 1984. godine živjeli u Njemačkoj) ovu je ponudu prihvatilo i iselilo iz Njemačke.

Njemačka vlada ovo je vidjela kao priliku za smanjivanje udjela stranaca u pučanstvu i konsolidaciju sustava socijalne sigurnosti: jer, poslodavčev udio doprinosa za mirovinsko osiguranje u slučaju osoba koje su se tada odlučile vratiti u matične zemlje ostao je u mirovinskom fondu. Nakon 1997. godine broj Grka u Njemačkoj pao je zbog prirodnog starenja pučanstva i stagnacije u doseljavanju. Velik broj stranih radnika koji su u Njemačku došli u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata otišao je u mirovinu i vratio se u Grčku.

Sve više Grka zbog krize dolazi u Njemačku

Od 2009. godine gospodarska kriza u Grčkoj sve je osjetljivija. Zbog nje sve više Grka napušta svoju domovinu i sreću pokušava naći u Njemačkoj. Većina njih su akademski obrazovane osobe, ali i bivši gastarbajteri koji su se odlučili vratiti u Njemačku te nekvalificirani radnici. Grčke organizacije u Njemačkoj svakodnevno primaju tisuće poziva i upita zainteresiranih osoba. Ovo je svakodnevica Kostasa Dimitrioua: „Mnogi od njih očajnički traže posao. Iskustvo pokazuje da su mnogi pridošlice dobro obrazovani, tako da im to zasigurno olakšava integraciju u njemačko tržište rada.“