1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Nedovoljna podrška za opstanak legende-gubitaša

Berlinčani su ove nedjelje izašli na referendum. Odlučivalo se zapravo o jednom gospodarskom pitanju, ali sa izuzetnim emocionalnim nabojem: o sudbini zračne luke Tempelhof. Rezultat: Tempelhof će ipak biti zatvoren.

Tempelhof

Jedino iz zraka se uopće može sagledati golemo zdanje Tempelhofa

Na livadi u berlinskom predgrađu Tempelhof je još 1909. Orville Wright predstavio svoju prvu leteću mašinu da bi tamo već 1923. bila otvorena prva i najstarija zračna luka glavnog grada koja je još uvijek u pogonu. Naravno da prvi aerodrom nacističkim megalomanima ni izdaleka nije bio dovoljan: tamo je izgrađena golema prijemna hala od 284.000 kvadratnih metara - onda najveća zgrada na svijetu a i danas je, pored Pentagona i Parlamenta u Bukureštu jedna od tri najveće na planeti. Zgrada dugačka više od jednog kilometra u blagom luku obuhvaća golemo polje gdje su avioni dovozili putnike kako bi im smjesta bilo jasno da su došli u glavni grad Reicha.

Zračna luka "Bombardera sa grožđicama"

Ali nije to razdoblje ono koje je Berlinčanima najviše priraslo srcu. Tempelhof je svoju slavu stekao nakon Drugog svjetskog rata za vrijeme gospodarske blokade Zapadnog Berlina. Smješten u sektoru zapadnih saveznika, na njega su pristizali takozvani "Rosinenbomber", Bombarderi sa grožđicama. Tako su od milja stanovnici grada nazivali savezničke avione koji su Berlinčanima dovozili sve, od hrane pa do ugljena za ogrjev. Avione su pred pistom dočekivale prave horde mališana i mnogi američki piloti su im prilikom slijetanja kroz prozor dobacivali slatkiše i ostale sitnice.

Takozvani Bombarder sa grožđicama

Slavno doba Tempelhofa: na tisuće stanovnika Berlina je dočekivalo pomoć sa Zapada

Utoliko nije čudo kako je sama zgrada Tempelhofa proglašena zaštićenim spomenikom kulture, a u prosincu prošle godine je upućen zahtjev UNESCO-u da ga uvrsti i u popis Svjetske kulturne baštine. S druge strane, posve je jasno da je zračna luka gdje su svojedobno skakutali krhki dvokrilci - i više nego nepodesna za suvremen zračni prijevoz. Od 1960. je glavna zračna luka Zapadnog Berlina bio i ostao aerodrom Tegel. Tempelhof je u sedamdesetima ostao samo vojnom bazom američkih snaga. Onda su otišli i Amerikanci - i počeli problemi.

Prvi je naravno dužina piste: koliko god da je zgrada golema, pista je dovoljna da na nju slijeću samo manji putnički zrakoplovi. Nije problem samo pista: nekadašnja livada i vježbalište Pruske vojske daleko od grada, danas je praktično u samom srcu Berlina što znači da zrakoplovi prilaze pisti povrh krovova brojnih kuća koje su tamo sagrađene.

Unutrašnjost Tempelhofa

Golema prijemna hala je prazna, previše prazna da bi se isplatio pogon

Rezultat je zapravo tužan: dnevno ima tek nešto preko dvadesetak letova, a u golemoj prijemnoj zgradi zračne luke gotovo da nema nikoga. Na ploči letova, gdje su nekoć stajale sve metropole Europe, danas se najavljuju letovi za na primjer Mannheim, Friedrichshafen i jedna od rijetkih inozemnih destinacija - za Graz. Pokretne trake za prijevoz prtljage stoje, šalteri su uglavnom zatvoreni i jedino se može zateći pokoji par turista koji neumorno fotografira zračnu luku koja je nekad bila legenda.

Od legendi se ne živi

Nije teško zaključiti da Tempelhof stvara goleme gubitke - 10 do 12 milijuna eura godišnje, novac koji Berlinu itekako potreban za svoje kronično prazne blagajne. S druge strane Tempelhof je vrijedan zlata: golemo područje u srcu grada nameće se za alternativno korištenje, od stambenih kompleksa pa do zabavnih sadržaja. I onda povrh toga dolazi megalomanski projekt izgradnje središnjeg aerodroma, Berlin Brandenburg International koji bi teoretski već 2011 trebao primiti prve putnike.

Plakati pozivaju na referendum o Tempelhofu

Koliko god i desno nastrojen list "Bild" pozivao na opstanak "Aerodroma naših srdaca", referendum je propao

S druge strane, u Berlinu je sve politika - pa tako i Tempelhof. I u ovom pitanju su i kršćanski demokrati stali na stranu nostalgičara - manje uvjereni u koncept City-Airporta kakav na primjer ima i London, nego više da postave zamku vladajućem, socijaldemokratskom gradonačelniku Wowereitu. On je pak u pitanju Tempelhofa pokazao rijetku količinu bezosjećajnosti za jednu od legendi tog grada: uopće je dopustio referendum samo pod jednim uvjetom - da Tempelhof bude zatvoren ovog listopada, što god da se odlučilo.

Poraz na referendumu samo potvrdio neminovno

No Tempelhof nešto znači Zapadnjacima - mnogo manje onima koji žive na istoku Njemačke. Za uspjeh referenduma o Tempelhofu je bilo potrebno da 25% građana sa pravom glasa odluči o ostanku zračne luke. U zapadnim dijelovima Berlina je i odaziv i ljubav prema Tempelhofu bila mnogo veća. Ali ukupan rezultat jest - poraz pristaša Tempelhofa za čiji je nastavak rada glasovalo 21,7% građana.

Audios and videos on the topic