Ne funkcionira - ali se širi

Najznačajnija promjena će se dogoditi u Rurskoj oblasti gdje se objedinjava čitav niz lokalnih zona u najveću ekološku zonu Europe. To znači da će tamo praktično na čitavom području biti zabranjen promet dizel vozilima koji ne ispunjavaju zahtjeve standarda Euro-2, a zabranjen je i promet "benzincima" ako nemaju katalizator. Pooštravaju se propisi i za ulazak u gradove poput Münchena, Frankfurta na Majni, Mannheima, Tübingena i Pforzheima, a i u Stuttgart će u Novoj smjeti samo "najčišći" automobili sa zelenom naljepnicom. Samo takvi automobili već sad smiju u Berlin, Hannover, Bremen i Leipzig.

Pomama za zdravljem

Iako se teško može osporiti činjenica kako je mikroskopski sitna prašina doista štetna za zdravlje i kako može uzrokovati ozbiljne teškoće osobama koje ionako imaju problema s dišnim organima, problem s ovim ekološkim zonama za vozila jest - da one jedva pokazuju nekakve rezultate. Od 2008. kada su uvedene prve ekološke zone u Njemačkoj, na tisuće građana je moralo prodati svoje automobile u bescjenje - jer više nisu mogli dobiti plaketu potrebnu za ulazak u grad u kojem su živjeli, ali ukupna emisija fine prašine se u tom razdoblju u prosjeku smanjila za samo 7%.

Najbolji rezultat se pokazao u Berlinu gdje se emisija praktično prepolovila, ali taj grad je po mnogo čemu iznimka. Jer u glavnom gradu su te ekološke mjere konačno s ulica pomele kojekakva četverokotačna vozila stvorena u zemljama socijalizma i kod kojih doista nije bilo zdravo biti u blizini njihovih ispušnih cijevi. No Berlin je specifičan i kao velegrad koji jedva da ima industriju. Usprkos svemu tome i usprkos što se u Berlin može samo s najčišćim vozilima i "zelenom" naljepnicom, čak i Berlin još uvijek krši odredbe Europske unije koja je još 2005. propisala kako granica količine fine prašine smije premašiti najviše 35 dana u godini. Na Frankfurter Allee u Berlinu je ove godine ta vrijednost premašena u 47 dana, prošle godine je to bilo 53 dana.

Neki novi "prašinari"

Automobilske udruge i proizvođači automobila uzaludno upozoravaju na činjenicu kako se od starijih automobila stvara žrtveno janje jer su oni tek vrlo malim udjelom zaslužni za stvaranje takve prašine. Mnogo veći utjecaj ima industrija i kućanstva, pogotovo kad se upali grijanje, ali se samo vozače sili na plaćanje tih plaketa ili čak prodaju svojih vozila. Povrh toga, postoji čitav niz načina zaobići te propise, jer iznimke vrijede i za gospodarska vozila, baš kao i za vozila "povijesne vrijednosti", takozvane oldtimere.

Ali problem su i najnoviji automobili kod kojih čak i ponosni novi vlasnici ne znaju da njima zagađuju okoliš: naime, novi štedljivi benzinski motori s visokotlačnim ubrizgavanjem, baš kao i dizelaši, također stvaraju finu prašinu - ali na te nove automobile praktično nitko ne obraća pažnju.

Europski propis iz 2005. nalaže općinama sa zabilježenim dužim razdobljima visoke koncentracije fine prašine, na poduzimanje "dodatnih mjera" kako bi se koncentracija smanjila. Zapravo je najveći problem u tomu što se golemi udio te fine prašine stvara prirodno jer smo i naše gradove pretvorili u betonske pustinje. Jedino doista učinkovito sredstvo protiv nje su kiša i vjetar koji u trenu rješavaju problem pa je tako i ove sušne godine koncentracija osobito visoka. Utoliko se nameće pitanje, da li bi bilo bolje da općine i gradovi, umjesto zabrane za automobile, po nalogu EU-a organiziraju obredne plesove zazivanja kiše?

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ur.: N. Kreizer