1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Nešto je trulo u njemačko-francuskim odnosima

Pomoć Grčkoj, situacija u Libiji, atomske elektrane… Stavovi Njemačke i Francuske nisu se nikad do sada u tolikoj mjeri razilazili. Izgleda da „motor“ Europske unije negdje zapinje…

Angela Merkel i Nicolas Sarkozy

Angela Merkel i Nicolas Sarkozy - Ne čujem dobro!

Na proslavama se čini da se njemačka kancelarka i francuski predsjednik vrlo dobro slažu – za Angelu Merkel on je „dragi Nicolas“, a za Nicolasa Sarkozyja ona je „draga madam Angela“. Ali, prijateljstvo prestaje kada započne razgovor o novcu. Francuske privatne banke Grčkoj su posudile 46 milijardi eura, a njemačke ni pola od toga. Francuska je odbila njemački prijedlog za pomoć Grčkoj kojim Njemačka želi ostaviti banke da se same bore sa svojim dugovima.

Kriza u Grčkoj

"Grčke krize ne bi bilo da ste nas slušali"

„Da je Njemačka pravovremeno poslušala Francusku, mogli smo izbjeći trenutnu situaciju u Grčkoj. Još uvijek mi plaćamo za to što smo proširili Europsku uniju i uveli euro, bez da smo stvorili zajedničku gospodarsku vladu. Na naplatu nam je stiglo i to što nismo brinuli o tome jesu li naša gospodarstva usporediva te što nismo usuglasili porezne sustave“, rekao je predsjednik Francuske.

Zajednička pravila? Teško…

Francuska se zaista već godinama zalaže za europsku gospodarsku vladu. Ako već imamo zajedničku valutu, trebali bi onda i ljude po jednakim uvjetima slati u mirovinu, porezno opterećenje bi pritom trebalo biti jednako. Ukratko, različiti igrači trebali bi se pridržavati jednih jedinstvenih pravila. Berlin je to odmah odlučno odbio.

Financijska direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde je, dok je još bila ministrica financija Francuske, prošle jeseni izjavila: „Njemačka je povećala svoju konkurentnost u posljednjih deset godina, tako što je većinu sredstava ulagala u izvoz. Možda bi Nijemci trebali nešto poduzeti u vlastitoj zemlji, primjerice smanjiti porez da bi potaknuli ljude na što veću potrošnju".

Nijemci su pobjesnjeli, prvenstveno zbog toga jer im je Christine Lagarde dotakla bolnu točku. Nijemci izrazito drže do kvalitete i konkurentnosti svojih proizvoda koji zato i jesu u traženi u cijelom svijetu. Situacija je drugačija u Francuskoj. Oni, uistinu, mnogo troše, ali se njihovi proizvodi ne prodaju toliko dobro na svjetskom tržištu. Jedna skladna i uspješna gospodarska politika drugačije izgleda… Njemačko-francuski motor negdje zapinje.

Njemačko NE ugrožava posao

Zračni napadi u Libiji

Zračni napadi u Libiji

„Istina je da među nama postoje razlike u stavovima. No moramo li promijeniti našu atomsku politiku samo zato što je Njemačka to učinila?“ razmišlja Sarkozy. Njegov sarkazam dijelom je i opravdan. Državni atomski koncern „Areva“ ostvaruje godišnji promet od 11 milijardi eura prerađujući uran, proizvodeći gorivo za nuklearne elektrane i radeći na izgradnji pogona atomskih reaktora. Njemačko izričito „ne“ ugrožava im posao. Osim toga, francuska vlada je građanima godinama pričala da nuklearna energija uvelike doprinosi francuskoj neovisnosti. Sada moraju priznati da njihova zemlja koja je vlasnik 58 nuklearnih reaktora, već godinama uvozi električnu energiju iz Njemačke. Kada Njemačka isključi nuklearke, u Francuskoj bi moglo doći do nestašica struje.

Stvari na potezu Berlni - Pariz ne "štimaju" ni kad je u pitanju zajednička vanjaka politika poput intervencije u Libiji. Francuski filozof Bernard-Henri Levy , koji je Sarkozyja ponukao na vojni angažman u Libiji kaže: „Gospođa Merkel je svjesna da je pogriješila. Također je svjesna da je slijedila loš savjet svog ministra vanjskih poslova.“ Zajednička vanjska EU politika postoji no ona više davno ne počiva na odnosima Berlina i Pariza.

Autor: Christoph Wöß, Pariz (L. Talijančić)

Odg. ur.: N. Kreizer

Preporuka uredništva