"Nećemo zatvor u našem susjedstvu"

Već kad željeznica ulazi u postaju Haren, što je tek malena postaja na putu prema Bruxellesu, odmah je jasno što muči tamošnje stanovništvo. "Zatvor nije rješenje" stoji na grafitu ispisanom golemim zelenim slovima na betonskom zidu uzduž željezničkih tračnica. Ali čini se da Belgija i njen glavni grad Bruxelles nemaju drugog izbora nego izgraditi mega-zatvor umjesto tri stara, pretrpana zatvora u blizini središta Bruxllesa.

Zemljište gdje bi se trebao graditi taj zatvor je udaljeno tek nekoliko minuta šetnje kroz mirne ulice, pored malene crkvice, nekoliko kavana i parkova. Područje leži okruženo željezničkim tračnicama, autocestom i bivšim industrijskim naseljem. Tih 18 hektara zarašteno travom i šikarom izgleda mirno - točnije rečeno, mirno je sve dok neki od aviona ne počne slijetanje u obližnju zračnu luku Bruxellesa.

Već gotovo godinu dana ovo državno zemljište su "okupirali" prosvjednici koji se nadaju da će tako zaustaviti gradnju zatvora na tom mjestu. Stanovništvo tog prosvjednog kampa se mijenja, ali u međuvremenu su tamo zasadili vrtove, organiziraju koncerte i piknike za lokalno stanovništvo koje tako žele mobilizirati u borbi protiv zatvora.

Prosvjedi nisu uvijek miroljubivi. Početkom godine su oštećene privatne kuće više osoba povezanih s projektom, a i kuća Rudija Vervoota, predsjednika regije Bruxelles Capital. Pretpostavlja se da je skupina anarhista oštetila i ured jednog od arhitekta tog zatvora. Porazbijali su mu prozore, a podmetnut je i požar na jednom gradilištu njegovog partnera.

Ali ovog dana sve izgleda mirno. Sunčano je jutro usred kolovoza i desetak prosvjednika polako izlazi iz malenog naselja šatora, kamp-kućica i koliba izgrađenih od materijala koji se zatekao na toj livadi. Nose svoje boce za vodu i jedan po jedan kreću prema zajedničkoj kuhinji ili mjestu za pranje. Većina ih nije raspoložena za razgovor s novinarima, ali jednu stvar i nama jasno daju do znanja: mega-zatvoru nije mjesto u Harenu.

"Kao u Meksiku ili Turskoj"

Novi zatvor je projektiran da u njemu bude mjesta za oko 1.200 zatvorenika. On je belgijskom pravosuđu ljuto potreban i trebao bi zamijeniti čak tri zatvora koji su smješteni nedaleko jedan od drugog u danas prestižnim briselskim četvrtima Saint Gilles i Forest. Zgrade, neke izgrađene još 1910. godine, svakako izgledaju upečatljivo, ali su već u ruševnom stanju. Tijekom vremena se nešto popravljalo i nadograđivalo, ali problem jest i što su ti zatvori upravo prepuni zatvorenika.

"To je užas, čisti užas", žali nam se Geoffrey Coomans de Brachene iz urbanističkog ureda Bruxellesa. "Već su i međunarodne organizacije osudile uvjete u tim zatvorima i uspoređuju ih sa zatvorima u Turskoj ili Meksiku. To je stvarno zastrašujuće."

U naselju prosvjednika se ipak našao netko tko je spreman razgovarati za Deutsche Welle. Gael je bosonog tridesetogodišnjak koji je sakupljao granje za logorsku vatru i sad se odmara motajući cigaretu.

Gael shvaća da je novi zatvor neophodno potreban, ali nas podsjeća kako su trenutni zatvori smješteni u jednoj od najboljih i najbogatijih četvrti Bruxellesa. Naravno da bi gradski očevi bili sretni kad bi i tamo mogli izgraditi stanove i javne ustanove poput vrtića ili škola, institucija koje su također ljuto potrebne belgijskoj metropoli. Ali je isto tako uvjeren da Haren treba ostati takav kakav jest, naselje okruženo prirodom i mjesto gdje se okuplja domaće stanovništvo.

"Povrh svega toga, mi smo previše udaljeni od središta grada", dodaje prosvjednik. Javnim prijevozom treba više puta presjedati i treba dobrih sat vremena da bi se došlo do tog mjesta iz središta Bruxellesa. To će onda biti muka i za obitelji zatvorenika kada budu dolazile u posjet. "Zatvorenici su također ljudi i zaslužuju da imaju kontakt sa svojim obiteljima", kaže Gael.

"NATO, Eurocontrol, remiza... E sad je dosta!"

U središtu Harena zatičemo i jednog šezdesetogodišnjaka kako pere prozore na svojoj kući. Radije se ne želi predstaviti, ali spremno priznaje da već čitavog života stanuje na ovom mjestu. "Nije točno da smo protiv samog zatvora", objašnjava nam. Kaže da su mnogi njegovi susjedi zabrinuti oko gužve koja će tako zasigurno doći ako se u njihovoj sredini izgradi zatvor te veličine.

Jer zapravo je tamo već sjedište NATO-a, tamo je i sjedište europskog ureda za nadzor prometa Eurocontrol, u Harenu je i remiza za autobuse gradskog prometa Bruxellesa, tamo je i pogon belgijskih željeznica, da sad i ne spominjemo nedaleku glavnu zračnu luku europske metropole. I sad da se tamo sagradi i golemi zatvor? "U nekom trenutku se mora reći - to je dosta!", kaže nam stanovnik Harena.

Jer upozorava nas da nije samo stvar u zatvorenicima. Oni su tamo i ostaju tamo, ali ni njihov gradić niti čitavo područje uopće nije prometno opremljeno za opskrbu takvog zatvora, za dnevne isporuke, dolazak i odlazak čuvara, posjetitelja i transport zatvorenika. A ceste oko njihovog mjesta su već zakrčene.

Kaže nam i da su stanovnici već o svemu tome razgovarali s predstavnicima grada. Ali on baš nije previše optimističan da će se bilo što dogoditi, ni da će svi prosvjedi zaustaviti gradnju zatvora. Na koncu, oni su tek maleno mjesto na rubu grada i daleko od problema: "A to znači, daleko od oka, daleko od pameti", kaže i nastavlja prati svoje prozore.

Težak put kroz džunglu birokracije

Iz urbanističkog ureda nam Coomans de Brachene tvrdi kako "nije baš tako jednostavno" kao što tvrdi stariji stanovnik Harena. Naime, projekt zatvora zadire u više instanci i tu se onda lako sve pretvori u birokratsku džunglu. Naravno, sama kaznena institucija spada u nadležnost vlade i ministarstva Belgije, ali onda svoja odobrenja moraju dati i regija, a onda i sam grad Bruxelles koji je projekt odobrio još 2008. Sve u svemu, u takvoj zavrzlami se ništa ne dešava brzo - niti se preko noći onda može i zaustaviti.

Jer i urbanisti su zabrinuti da će novi zatvor izazvati prometni kolaps i dodaju kako prvotni plan zatvora uopće nije bio zamišljen da bude tako velik. Sadašnji projekt predviđa praktično "čitav mali grad" i Coomans de Brachene također računa kako će nekoliko tisuća ljudi svaki dan dolaziti ili odlaziti s prostora novog zatvora.

Novi zatvor bi doista trebao biti golem i najveći u čitavoj Belgiji: prostirao bi se na 105 tisuća četvornih metara i sadržavao bi tri zatvorska krila za muškarce i dva za žene. Povrh toga bi tamo bio i forenzički centar psihijatrije i institucije za delikvenciju maloljetnika, a sadržavat će i sudnicu, sportsku dvoranu, centar za posjetitelje, zgrade za službenike osiguranja i bolnički stacionar. Uopće, koncept je sagraditi "zajednicu" koja će biti usredotočena na "integraciju i rehabilitaciju" kažnjenika, a "ne tek njihovo kažnjavanje", piše u prospektu za novinare izdanom 2013.

"U Harenu na doživotno"

Coomans de Brachene nam otkriva kako još uvijek treba izdati neke od dozvola. To bi moglo biti završeno do konca ove godine, ali onda ostaje i pitanje neće li i belgijska vlada u posljednji trenutak "stisnuti kočnicu" i smanjiti obujam ovog golemog - i naravno veoma skupog projekta. Ali isto tako ima dojam kako se već previše dugo radilo na projektu mega-zatvora i kako je već za njega potrošeno previše novca, a da bi se sad potpuno odustalo od njega.

Projektanti su zamislili zatvor koji će biti naselje razmjerno malenih zgrada razne namjene. Pazili su i na izbor materijala i u projektu se koristi mnogo cigle i drva, a i krovovi će biti obojani u zeleno kako bi zatvor uklopili u okoliš i zatvoru dali "humani" dojam - kao da su se i projektanti trudili da što bolje sakriju činjenicu da je tu riječ ipak o zatvoru.

Ipak, sve to nije dovoljno da bi zadovoljilo buduće susjede zatvora. Jer oni su, kako kažu; "u Harenu na doživotno" i zato im je već dosta svih tih diktata "odozgora": zato nam kažu kako "više ne žele imati nikakva posla s Bruxellesom". Ali teško da imaju izbora.