1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Nastava islamskog vjeronauka u Njemačkoj

Njemačka, u kojoj živi oko osam milijuna stranaca, kao jedno od osnovnih temelja demokratskog suživota pripadnika raznih kultura, rasa i vjeroispovjesti, njeguje načelo međusobne tolerancije i multi-kulturalni model društvenog razvoja. No nedavno su razni ekscesi - kako u Njemačkoj, tako i u susjednoj Nizozemskoj - pokazali da je idilična harmonija zajedničkog života u brojnim slučajevim samo prividna. Najčešći je slučaj da pripadnici raznih nacionalnih skupina jednostavno mirno žive jedni pored, a ne jedni s drugima.

default

To se osobito odnosi na najveću skupinu useljenika u Njemačkoj koji su porijeklom iz Turske i koji su pripadnici islamske religije. Trenutno se u Njemačkoj vode žučne rasprave o tome treba li u državne škole uvoditi islamski vjeronauk i tko bi za to trebao biti nadležan. Za sada nema konačnog odgovora na to pitanje. Svrha uvođenja islamskog vjeronauka za oko 6 posto učenika u njemačkim školama koji su islamske vjeroispovijesti je da upoznavanje s islamom bude osnovano na vjerskim, a ne na ideološkim temeljima.

Bez obzira sto politièka rasprava o toj temi jos nije okonèana, od svibnja prošle godine Sveuèilište u Osnabruecku nudi jedan dodatni oblik studija za studente pedagogije - naime studij za buduæe nastavnike islamskog vjeronauka. Za sada se takva nastava provodi samo u pojedinim školama kao neka vrst pilot-projekta. No pojedine savezne zemlje ozbiljno razmišljaju taj predmet uvesti u škole, te raèunaju da æe za to biti potrebni struèni nastavnici. Na saveznoj razini za obrazovanje nastavnièkog kadra odobrena je svota od 500.000 Eura, a trenutno taj predmet na Sveuèilištu u Osnabruecku studira 20 studenata.

Songuel Akyurek, 24-godisnaj studentica njemaèkog i francuskog na Sveuèilistu u Osnabrueckeu , osim ova dva glavna predmeta upisala je i treæi predmet: islamski vjeronauk. Nitko za sada ne zna hoæe li se i kada taj predmet predavati na njemaèkim školama, bez obzira što je na konferenciji ministara kulture 1984. godine donesena odluka da se u taj premet uvede u škole, a njemaèi Ustav vjerskim zajednicama jamèi da to pravo mogu ostvariti. Obrazovanje nastavnika za provodjene nastave islamskog vjeronauka samo je prvi korak na putu do ostvarenja tog prava.

Songul Akyuerek je kao i 75 posto Muslimana u Njemaèkoj, turskog porijekla. . Za mnoge pripadnike islamske vjere se potreba za vjerskom orijetacijom snažno pojaèava kad se nadju u ne-islamskoj sredini. Time je u inozemstvu znatno ojaèala uloga škola Kurana. No, na pitanja djece o islamu èesto ni roditelji, kao ni imani u džamijama, ne mogu dati adekvatne odgovore, smatra ova studentica islamske vjeroispovijesti: "Djecu se šalje u džamije i tamo oni na pamet bubaju Kuran, odnosno pojedine njegove dijelove. Ali kad se poènu postavljati pitanja poput ovih : zbog èega žene trebaju nositi maramu? zbog èega se ne smije jesti svinjetinu? zbog èega se životinje kolju na drugaèiji naèin? - onda djeca ostaju bez odgovora. Kad im takva pitanja poènu postavljati drugi uèenici u razredu, onda se naðu u vrlo neugodnoj situaciji. To poèinje na primjer s nošenjem marame, koja djeluje tako diskriminirajuæe. Zbog èega se žena mora zamotavati i skrivati, a muškarci ne? Odgovore na ta pitanja moraju djeca najprije sama dobiti i shvatiti, da bi ih mogla drugima pojasniti."

Poput svih ostalih studenata tog predmeta, Songul materijale za studij dobiva kod kuæe, putem kompjutora. Zajednièka predavanja za sve studente - od kojih neki stižu èak iz Austrije - vrlo su rijetka. No povremeno se održavaju kongresi - poput kongresa "Religija u migraciji" na kojem struènjaci za vjerska pitanja, teolozi, pedagozi i sociolozi s istoka i zapada raspravljaju o tome je li moguæe integrirati islam u društva zapadne demokracije. Struènjaci vjeruju kako je upravo uvoðenje islamskog vjeronauka u škole jedna od moguænosti uspješne integracije.

Rahmiye Akman, koja takoðer studira u Osnabruecku, nastavnica je turskog kao materinjeg jezika, a uz to predaje islamski vjeronauk u mjestu Melle u saveznoj zemlji Donjoj Saskoj. Rahmiye, koja i sama ima troje djece, uz sve to sudjeluje i u jednom projektu ove savezne zemlje, u kojoj se u osam škola muslimanskoj djeci u treæem i èetvrtom razredu, predaju osnove islama.

Pri tome je Rahmiye Akman suocena s jednim velikim problemom: za rad s djecom nema gotovo nikavih gotovih nastavnih pomagala. Islamski vjeronauk se predaje na njemaèkom jeziku, no veæina vjerskih knjiga o islamu su iz arapskih zemalja ili iz Turske. "Literaturu koja odgovara djeèjem uzrastu trebamo sami nabavljati.U prvom se redu služimo Kuranom iz kojeg vadimo pojedine stihove i onda ih prezentiramo na djeci pristupaèan naèin. Za to se služimo materijalima iz razlièitih knjiga, " pojašnjava Rahmiye.

Zahvaljujuæi studiju u Osnabuecku, ona nalazi nove ideje za nastavu u svojoj školi. Na primjer - za prièu o Yusufu, kojeg kršæani štuju pod imenom Jozef, odnosno Josip. "Za svaki dio njegovog života pronalazimo odgovarajuæe slike koje izrezujemo, ljepimo ili sami slikamo, a od tih materijala kasnije nastaje djeèja slikovnica. Tako svako dijete može shvatiti: tako je živio Josef, odnosno Jusuf. Uz slike se navodi i sura, stranica i odlomak koji upisuju taj dio njegovog života. Nakon toga smo te materijale prikazali u obliku knjige i to je bilo vrlo lijepo."

Rahmiye Akman i Songuel Akyuerek su primjeri kako dvije mlade Muslimanke žele uèiti i poduèavati Islam i to na naèin koji se može uklopiti u njemaèki, odnosno europski obrazovni sustav i društvo. Sada bi takav nacin još trebalo provesti i u praksi. Pilot-projekt u kojem sudjeluje Rahmiye Akman bi trebao pokazati kako bi to moglo funkcionirati.