1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Naselite se u Rusiju"

Prije točno 250 godina je ruska carica Katarina Velika pozvala strance da nasele njeno golemo, ali zaostalo carstvo. Poziv je bio upućen osobito Nijemcima - i mnogi su došli, ali su u XX. stoljeću mnogi to zažalili.

Uspomene obitelji Galine Schütz

Uspomene obitelji Galine Schütz

Manifest carice Katarine II.

Poziv carice iz 1763.

22. srpnja 1763. jedna mlada žena sjeda za stol kabineta u dvorcu Peterhof kod Petersburga, uzima pero i potpisuje sljedeći ukaz: "Mi, Katarina Druga, Carica svih Rusa Moskve, Kijeva... Dopuštamo svim strancima da dođu u naše Carstvo i da se nastane u županiji koja im se dopadne." Historijski dokument, koji se danas čuva u Ruskom državnom arhivu, u povijest ušao kao "manifest poziva" ruske carice.

Doseljenicima u osvajanje "divljeg Istoka"

Poziv je bio upućen svim strancima, ali prije svega - Nijemcima. Uostalom, sama carica, rođena 1729. kao Friderike von Anhalt-Zerbst u tadašnjem Stettinu (Szczecin u današnjoj Poljskoj), bila je Njemica. Nakon puča i ubojstva njenog supruga Petra III (koji je također bio rođen kao njemački princ Peter Ulrich von Holstein-Gottorp), Katarina je 1762. sama stupila na prijestolje. Poziv strancima da se nasele u Rusiju bio je jedan od njenih prvih poteza. Doseljavanje podanika sa Zapada je za caricu značilo "nadu u ekonomski, ali i socijalni i kulturni razvoj zaostale goleme zemlje gdje je postala vladarica", piše povjesničarka Jekaterina Anisimova.

Katarina II.

Ruska carica Katarina Velika je i sama bila - Njemica

U njenom tipičnom upečatljivom stilu, Katarina u manifestu opisuje bogatstvo svoje zemlje, njenih rijeka i jezera, kao i "mnoštvo vrijednih rudača i kovina" koje čekaju biti otkriveni. Željela je da se u Rusiji "umnože manufakture i tvornice u mnoštvu područja", sve to kako bi se povećao broj stanovništva i osvojila "divlja prostranstva". Naravno, radilo se i o utvrđivanju vlastite moći što većim brojem lojalnih građana. Jer, rusko plemstvo je dijelom bilo protiv nove carice, a apsolutna većina seljaka su bili kmetovi i time ropski odani njihovim velikašima.

U svom manifestu Katarina obećava doseljenicima sa zapada mnogobrojne pogodnosti: oslobađanje od vojne službe, samouprava, porezne olakšice, početna novčana potpora, 30 hektara zemlje po obitelji. Doseljenicima je bila zajamčena i sloboda upotrebe vlastitog jezika - i to osobito Nijemcima. A prije svega im je u manifestu zajamčeno "sloboda vjere prema njihovim crkvenim pravilima i običajima".

Dolazilo ih je sve više

Mnogim doseljenicima iz Europe koja je bila opustošena brojnim vjerskim ratovima je upravo sloboda vjeroispovijesti bila odlučujuća. Na primjer kod obitelji Schütz: negdje oko 1780. je ta obitelj napustila svoj dom u Hahnstättenu u današnjem okrugu Rhein-Lahn - što je bila evangelička enklava u području gdje je većina stanovništva bila katolička - i otišla je u Rusiju. Sve do danas ta obitelj čuva dokumente o useljavanju gdje su ruski službenici detaljno naveli broj "kočija, krava, žena i djece". Svoju novu domovinu je ta obitelj pronašla u koloniji u blizini Černigova u današnjoj Ukrajini.

Obitelj Galine Schütz u Rusiji

Mnogi su došli i isprva im doista nije bilo loše

Već u prvih pet godina nakon poziva ruske carice je u Rusiju doselilo više od 30.000 ljudi - većina iz Njemačke. Oni su se naselili uglavnom u okolici Sankt Petersburga, na jugu Rusije, uz obalu Crnog mora i oko rijeke Volge. Samo na obalama te rijeke je nastalo više od 100 novih sela.


Kao napredni poljoprivrednici, marljivi obrtnici i vješti poduzetnici, ruski Nijemci su nakon početnih teškoća u ruskoj klimi, uspjeli postići prilično blagostanje. Napoleon i novi rat u Europi su naveli još više ljudi na naseljavanje Rusije pa je tamo već sredinom 19. stoljeća živjelo oko pola milijuna "ruskih Nijemaca".

Kobno XX. stoljeće

I naselje obitelji Schütz je napredovalo: služili su se najnovijim dostignućima poljoprivredne struke i već početkom 20. stoljeća je seoska knjižnica bila pretplaćena na desetak časopisa iz Njemačke. Samo nekoliko kilometara udaljeno je bilo i jedno selo naseljeno katolicima, ali ovi protestanti naravno niti tamo s njima nisu imali puno posla. Kada se trebalo ženiti, radije se odlazilo rodbini u Njemačkoj. Ali u Rusiji je bilo kao "kod kuće": slavili su se praznici, postojala je i njemačka škola.

Takvom idiličnom životu je u 20. stoljeću na okrutan način došao kraj. Već Prvi svjetski rat je uzrokovao prve probleme. Iako su se mnogi Nijemci iz Rusije borili na strani svoje nove domovine, ipak ih se sumnjičilo da su "mogući izdajnici". I njemačka škola je "privremeno" bila zatvorena.

Razglednica-propaganda kominističke vladavine

U revoluciji su morali strahovati za život, a imutak im je pripojen 'kolhozima'. To 'dragovoljno' pripajanje je nagrađeno i formiranjem 'Autonomne socijalističke republike Nijemaca s Volge'

"Ali to nije bilo ništa u usporedbi s onim što se zbivalo kasnije", pripovijeda Galina Schütz, potomak useljeničke obitelji. Uslijedila je glad u Ukrajini, Nijemce su počeli progoniti, prisilno se pretvaralo kolonije u socijalističke kolhoze, oduzimali imutak bogatijim seljacima. Došao je i Drugi svjetski rat, a sve one koje su govorili njemački odmah se obilježavalo kao "fašiste".

Odlukom samog političkog vrha Sovjetskog Saveza, svi ruski Nijemci su u ljeto 1941. za samo nekoliko tjedana deportirani u Sibir. S njima je u Sibir morala otići i obitelj Schütz. Polovica članova te velike obitelji je umrla u radnim logorima od gladi i bolesti. Posle Staljinove smrti, obitelj je prebačena u Kazahstan a kasnije u Kalmikiju, gdje je prije 50 godina i rođena Galina Schütz.

Galina Schütz

Galina Schütz još uvijek čezne za prostranstvima stepe njenog djetinjstva

1990. se Sovjetski Savez raspao. Život je, osobito u zabačenim provincijama nekadašnjeg golemog carstva, postajao sve teži. Više od dva milijuna ruskih Nijemaca se odlučilo vratiti u svoju "povijesnu domovinu". U Rusiji danas ima samo još oko 800.000 osoba koje su porijeklom iz Njemačke i većina njih još uvijek živi u Sibiru.

I obitelj Schütz se vratila u Njemačku 1995. - gotovo točno 210 godina nakon što je napustila zemlju. Ovaj put je došla bez "kočija i krava", ali ipak sa mnogo djece. Naselili su se u Kölnu što zapravo nije veoma udaljeno od izvorne domovine, Hahnstättena.

Njemački jezik kakav više nitko ne razumije

Početak u "novoj staroj" domovini nije bio jednostavan, već i zbog jezika. "Moja baka Margareta nije govorila ruski, osim kad je morala psovati", kaže Galina Schütz. Ta baka je govorila njemački samo u dijalektu Porajnja - kakav danas gotovo više nitko ne govori. "A kad smo došli u Njemačku, moj otac Theodor Konradovič, nije mogao gledati njemačku televiziju jer taj dijalekt zamrznut još u 18. stoljeću jedva da ima veze sa suvremenim njemačkim."

Doseljenički logor u SR Njemačkoj za Nijemce iz SSSR

Početak u Njemačkoj nije bio lak - tim više što nitko nije razumio taj njemački kojim su oni govorili.

Njen "djed Feđa" je nešto bolje razumio nizozemski - jezik koji doista ima sličnosti s tim njemačkim dijalektom. I sama Galina je morala učiti njemački praktično - od početka.

Osjeća li čežnju za starim krajem u Rusiji? "Da, svako malo", priznaje Galina. Danas u Njemačkoj čuva djecu, a oduvijek je htjela i raditi u dječjem vrtiću. Ali i ovdje ponekad sanja o prostranstvu stepa, o prijateljima i poznanicima koje je tamo imala u mladosti. "Ipak, sigurna sam da će moja djeca i unuci u Njemačkoj imati bolju, a prije svega sigurniju budućnost."

Preporuka uredništva