1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Napredak! Napredak?

Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je usvojilo rezoluciju o okončanju sirijskog rata. Doduše to je dobar prvi korak, ali ni izdaleka nije dovoljan, smatra Miodrag Šorić.

Na papiru sve izgleda dobro: pet članica Vijeća sigurnosti s pravom veta i druge važne države, među njima Njemačka, dogovorile su u New Yorku prijedlog rezolucije o Siriji. Ova rezolucija predviđa da u roku od šest mjeseci u Damasku bude formirana prijelazna vlada - i najkasnije za godinu i pol budu održani novi izbori. Sudbina sirijskog predsjednika Bašara al-Asada za sada je izostavljena. Rusija i Iran podržavaju i dalje režim u Damasku. Američki predsjednik Barack Obama je jasno rekao da Asad može biti partner u pregovorima samo tijekom prijelaznog razdoblja. Neslaganje oko toga što dalje s Asadom je, dakle, ostalo.

Kolika je vrijednost ove rezolucije UN-a pokazat će se u drugoj polovici siječnja. Onda će se u Ženevi za istim stolom naći predstavnici Asadovog režima i pobunjenika. Oni koji se ovih dana međusobno pokušavaju ubiti trebaju dakle konstruktivno surađivati i uopće zajedno vladati. Može li to uspjeti? Sumnjičavost je velika - na svim stranama.

Sumnjičavost je velika i zato što su Asadovi protivnici sve samo ne jedinstveni. Sekularne ili strogo islamističke snage imaju sasvim različite predodžbe o budućnosti Sirije. Saudijska Arabija je prije nekoliko dana pokušala okupiti sunitske pobunjenike - sa skromnim uspjehom. Jedan njemački list je savez sirijske oporbe, koji je formirala Saudijska Arabija, nazvao "Geisterallianz" (Savez duhova - op. ur.). Ako dakle čak ni milijuni koje izdvaja Rijad ne mogu okupiti sirijsku oporbu ni na kratko vrijeme, kako to onda može poći za rukom međunarodnoj zajednici?

Miodrag Šorić

Miodrag Šorić

Saudijska Arabija i Iran podržavaju rezoluciju u najmanju ruku službeno. Ipak papir trpi sve. Rijad i Teheran jedan drugoga promatraju s nepovjerenjem. Rezolucija o Siriji je u tom smislu malo toga promijenila.

Razlike između SAD-a i Turske

Istovremeno vlada nejedinstvo i između Amerikanaca i Turaka oko toga treba li, i ako treba onda koliko, podupirati Kurde na sjeveru Sirije. Washington ih smatra saveznicima u borbi protiv terorističke milicije "Islamske države". Obamina administracija želi Kurdima i dalje slati novac i oružje. Upravo to alarmira Ankaru. U konačnici jedan dio sirijskih Kurda surađuje sa PKK-om - intimnim neprijateljem Ankare. Do sada je SAD-u i Turskoj uspijevalo tu temu držati "ispod površine". Pitanje je međutim, koliko dugo još - osobito ako Kurdi prilikom određivanja sirijske budućnosti budu imali važnu riječ.

Rizika da projekt "Mir za Siriju" i nakon rezolucije UN-a ne uspije ima mnogo. Bio bi veliki napredak ako bi u idućim tjednima u najmanju ruku zašutjelo oružje. Do sada je od nejedinstva međunarodne zajednice profitirala samo "Islamska država".

Preporuka uredništva