1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Napad "velikog brata"

U svojoj zajedničkoj knjizi, poznati pisci Ilija Trojanov i Juli Zeh, upozoravaju Nijemce da olako zaboravljaju i prepuštaju svoja prava državi koja ih sve više kontrolira i nadgleda.

Kamere

Svugdje su oko nas, vidljive i skrivene - kamere

“Jedina opasnost koja dolazi od terorizma je način kako naše društvo na njega reagira“, piše Ilija Trojanov i pri tome zapravo uopće ne misli na to da nam od terorizma ne prijeti nikakva opasnost, već da u njemačkom društvu na pojedinca vrebaju puno veće katastrofe. “A najveća je u tome“, kaže ovaj pisac, “da se prema njima odnosimo kao da ih nema, da ih toleriramo ili što je najgore - uopće ne smatramo kao opasnost.“ Trojanov time zapravo samo potvrđuje poznatu činjenicu da poruke straha koje prenosi terorizam, djeluju samo ukoliko postoje i oni koji su ih spremni i prihvatiti.

Svi vjeruju kako “nemaju što skrivati“

Zašto onda ako je to opće poznato, svi, a prije svega država, “padaju u zamku“ takvih poruka? Na ovo pitanje Trojanov i Zeh daju vrlo jednostavan odgovor: zato što državi širenje straha među njezinim građanima odgovara; kako bi imala opravdanje da ih sve više nadgleda i kontrolira. U tom smislu, u knjizi “Napad na slobodu“, autori navode primjere pooštravanja raznih zakona koji jamče sigurnost građana, izglasanih i nastalih nakon 11. rujna 2001. No, ono što ovu dvojici autora na neki način zapravo najviše brine je činjenica da većina Nijemaca još uvijek gotovo u potpunosti olako shvaća “metode nadgledanja“, kao što je to primjerice sakupljanje podataka. Kako kaže Trojanov: “Prosječni građanin ne reagira, jer je uvjeren da nema što sakriti i pri tome zaboravlja da je jedno od njegovih osnovnih ljudskih prava - pravo na slobodu, a time i na zaštitu privatnosti.“ Osim toga, dodaje autor, osoba koja nema što sakriti, u svojoj osnovi više nije slobodna.

Nadzor nad građanima veći nego nad teroristima

Čovjek na monitorima nadzire građane

Gdje je tu zapravo privatnost?

Iako je većina zakona u pogledu zaštite privatnosti izglasana nakon 11 . rujna, 2001., a Ustavni je sud isto tako kasnije postavio jasnije granice pojedinim državnim organima koji više nisu imali ovlasti i dozvolu činiti ono što su zapravo možda namjeravali, autori knjige upozoravaju kako država unatoč tome još uvijek u velikoj mjeri ima slobodne ruke kada je u pitanju sakupljanje podataka. Država, prema mišljenju Trojanova i Zeh, građane prati i nadzire više nego teroriste i kriminalce, i, što je prema njima još znatno gore - građani se ne znaju od toga obraniti, za razliku od spomenutih skupina. Samim time, oni situaciju kakva je sada, ocjenjuju “težom nego u Orvelovoj 1984.“ i pozivaju na akciju. “Ako ne sada, uskoro će biti prekasno!, ističu autori.

No, hoće li njihov poziv naići na odaziv? Juli Zeh je po tome pitanju vrlo optimistična: “Slično je bilo u početku i kada se radilo o zaštiti okoliša. Prvo se osobe koje su se ovom temom bavile, nazivalo čudacima, no danas problematika klimatskih promjena pripada mainstream-u.“ Tako će za koju godinu, uvjerena je Zeh, biti i s temom zaštite i sakupljanja podataka.

Autor: Peter Stützle / Željka Telišman

Odg. ur.: M . Ljubičić

Preporuka uredništva