Naočale umjesto kokoši

Agnes koncentrirano gleda ploču sa slovima različite veličine, koja je obješena na zelenu školsku ploču, četiri metra od nje. Na lijevo oko škilji, desno je pokrila rukom. Što manja slova pokazuje optičar Geoffrey, to više se 13-godišnja učenica trudi da ih pročita. Brzo postaje jasno da Agnes treba naočale.

Svakoga tjedna Geoffrey sa svojim kolegom Saidijem testira vid učenika u jednoj osnovnoj školi u gradu Zomba u Malaviju. On radi za Good Vision, tvrtku koju je osnovala njemačka humanitarna udruga "EinDollarBrille" (Naočale za jedan dolar). Good Vision besplatno dijeli naočale učenicima, a troškove za njih pokriva donacijama.

Agnes nakon testa sramežljivo odlazi do Saidija na drugom kraju učionice. Bira okvir za naočale, bijele s crvenim perlama. Za manje od pet minuta Saidi je naočale prilagodio za nju. "Već odavno sam znala da s moji očima nešto nije u redu", kaže Agnes, "donekle sam mogla čitati što piše na ploči, ali nakon nekog vremena su me boljele oči". Roditelji su joj htjeli kupiti naočale, ali nisu imali novca. "Jako se veselim da sad konačno imam naočale", kaže Agnes.

Visoka kvaliteta naočala

Nekoliko kilometara dalje u maloj radionici Good Visiona je direktor Wolfram Cüppers. Za velikim drvenim stolom sjede četiri Malavijca i sastavljaju okvire za naočale. Od savitljive čelične žice, plastičnih crijeva raznih boja i šarenih perli. Kasnije se umeću leće od umjetnog stakla. Prije nego okviri budu prodavani moraju proći provjeru kvalitete. A tu se pokazuje da je Wolfram Cüppers skoro 30 godina radio u jednoj velikoj njemačkoj tvrtki koja proizvodi automobile. Tamo je dao otkaz da bi ovdje mogao volontirati.

"Postoji 25 kriterija, prema njemačkom standardu kvalitete, koji moraju biti ispunjeni. Inače naočale neće biti plaćene", kaže Cüppers.

One izgledaju približno kao klasične naočale Johna Lennona. Okvir je jednostavan, ali vrlo stabilan, to Cüppers zna i iz vlastitog iskustva. "Ja svoje naočale nosim više od godinu dana i one su preživjele i nezgodu na sportu, kad sam reket za squash dobio po licu. Naočale sam ponovo stavio i nastavio igrati."

Stvaraju i radna mjesta

Naočale je konstruirao Martin Aufmuth, utemeljitelj udruge "EinDollarBrille". On je izumio i specijalne alate za pravljenje naočala. Troškovi materijala su oko jedan američki dolar. Zato ih Googd Vision može jeftino prodavati. "Prodajna cijena je 2.500 kvaha, to je oko četiri eura. Za Malavijce je to vrijednost žive kokoši, to je neslužbena valuta u Malaviju, a to znači da si ih mnogi mogu priuštiti", objašnjava Cüppers. Njegova udruga se brine ne samo kako bi svatko u Malaviju komu su potrebne naočale mogao ih dobiti, nego i da ljudi koji sudjeluju u projektu, od proizvodnje do prodaje, od svoga rada mogu živjeti.

Malavi je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Gotovo polovica stanovništva treba naočale. A nema ih ni svaki stoti stanovnik. Naočale su dosad za većinu bile preskupe. Sad se to mijenja. U Malaviju naočale za Good Vision proizvodi osam radionica. Prodaje ih 20 za to obučenih predstavnika.

Plakat sa slovima za testiranje vida, drveni štap na kojem su lijevo i desno pričvršćene leće različitih dioptrija i nekoliko kutija s okvirima - to je sve što je potrebno prodavaču ovih naočala. Sve to stane u jedan ruksak.

Prilagođavanje mentalitetu Malavija

Svakoga mjeseca u maloj radionici izradi se 1.200 naočala. A to je tek početak. Jer, Wolfram Cüppers ima viziju. "Želimo izgraditi održiv sustav koji se sam financira i koji će jednog dana biti neovisan o milodarima. Želimo cijeli Malavi opskrbiti naočalama. Za to će nam trebati još pet godina. Do tada ćemo imati 300 do 400 suradnika i dijeliti najmanje 300.000 naočala godišnje."

Svoj ambiciozni način Cüppers ima od svoga bivšeg posla kao menadžer u automobilskoj industriji. Ali, on je morao smanjiti ritam i prilagoditi se mentalitetu u Malaviju. "Imati strpljenja, raditi malavijskim tempom i ne ostavljati Malavijce iza sebe", objašnjava on. Velikim problemom smatra "samovolju, lijenost i korupciju" u ustanovama u Malaviju. "To su stvari kod kojih se pitam, dovraga, zašto to rade?"

Ne manjka razloga za frustraciju, ali ima i lijepih doživljaja koji Wolframu Cüppersu potvrđuju da je ispravna bila odluka, ostaviti udoban život u Njemačkoj kako bi pomogao ljudima u Malaviju. Priča kako mu je jedan 78-godišnjak priznao kad je dobio naočale da nikad u životu nije tako dobro vidio. "Pratio sam ga van, a onda se ispostavilo da je i njegova supruga kratko prije toga dobila naočale. Kad su se njih dvoje vidjeli, nakon nekoliko trenutaka šutnje, odlučili su da ipak ostanu skupa. To je bio vrlo dirljiv trenutak, kad su se uzeli za ruke. Za njih dvoje je to bilo prvi put u životu da su jasno vidjeli svoju okolinu, a i sebe same."