1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Nakon samostalnosti Crne Gore – što i kako dalje?

Odlukom većine crnogorskih građana na referendumu o neovisnosti riješeno je i predposljednje poglavlje raspada bivše SFRJ. Sada je još ostalo do kraja godine riješiti status Kosova.

Nakon referenduma i slavlja, Crnoj Gori slijedi otrežnjenje

Nakon referenduma i slavlja, Crnoj Gori slijedi otrežnjenje

Nakon referenduma u Crnoj Gori i proglašenja neovisnosti sada se postavlja slijedeće pitanje: Što će se dogoditi s odnosima Srbije i Crne Gore i Europske unije? Crna Gora sada mora predati svoj zahtjev za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Europsko vijeće mora usvojiti novi mandat za pregovore o SSP-u sa Crnom Gorom, a istovremeno i modificirati madat pregovora o SSP-u sa Srbijom, koja je sljednica državne zajednice Srbije i Crne Gore. O tome će sada zemlje članice Europske unije tek raspravljati. Suradnja s Haaškim sudom, dakako, ostat će i u odvojenim pregovorima jedan od uvjeta daljnjeg napretka i za Srbiju i za Crnu Goru.
Nakon što se zemlje članice dogovore kako dalje, Europska komisija treba nastaviti pregovore o stabilizaciji i pridruživanju, prije svega jer Crna Gora ispunjava potrebne kriterije, a i glavna tužiteljica Haaškog suda izjavila je kako Crna Gora u potpunosti surađuje s Haaškim sudom. Osim toga Europsko Vijeće i zemlje članice moraju učiniti svoj dio – a to znači priznati novu europsku državu kao i proces neovisnosti kojim se ova zemlja sada kreće.
No iz Bruxellesa poručuju da Crnoj Gori prije svega prvi korak moraju biti pregovori između Podgorice i Beograda. Srbija i Crna Gora trebaju raspustiti zajednička ministarstva i zajedničku vojsku te odrediti i riješiti status državljana, primjerice trebaju li crnogorski studenti u Srbiji plaćati svoj studij. Osim toga, činjenica da Srbija nema pristup moru treba razmišljati kako riješiti to pitanje. Moguće rješenje je možda privilegirani pristup Srbije crnogorskim lukama u Kotoru i Baru.
Crna Gora ima bolje političke i gospodarske startne pozicije. U boljoj je poziciji od Srbije, jer nema problem oko Ratka Mladića. Iako je gospodarski vrlo slaba, dosta slabija od Srbije, Crna Gora ima izgleda oporaviti se. Osnovno je što ima prihode od turizma, a ni u posljednje vrijeme gospodarski nije bila toliko vezana uz Srbiju. Uvoz i izvoz Crne Gore više su orijetirani na zapad, a najveći trgovinski partner je Italija sa 50%. Postoje doduše dva kritična područja, s velikim deficitom, a to su vanjska trgovina i državni proračun. Ali, s druge strane Crna je Gora za razliku od Srbije vezana uz euro i nema prevelikih izdataka što znatno smanjuje inflaciju. Velike nade crnogorska ekonomija polaže u strane investicije.
Valja reći da se Crna Gora mora vrlo brzo otrijezniti te da želja za neovinošću koja je sada ispunjena ubuduće više neće prikrivati stvarne probleme u zemlji. Osim toga Crna se Gora neće više moći izgovarati da je državna zajednica sa Srbijom kriva za neprovođenje reformi te za nedostatnu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Kada se utišaju slavlje i euforija, vrlo brzo će se lokalni i nacionalni političari u Crnoj Gori morati se suočiti s političkom svakidašnjicom i morati preuzeti odgovornost. Upravu tu je pozvana i Europska unija i zemlje članice da na pragmatičnoj razini, pružanjem tehničke, a u određenim područjima stručne i financijske pomoći također preuzmu svoj dio odgovornosti. Jačanje gospodarstva, te čvrsta obećanja da je, tek nakon provedbe svih potrebnih reformi i prihvaćanja europskih standarda i vrijednosti, budućnost ove zemlje punopravno članstvo u Europskoj uniji. Najbolji primjer Crnoj Gori može biti Hrvatska i njezina iskustva u procesu približavanja Europskoj uniji.