Najzadovoljniji kad rade

Najzadovoljniji je kada može u svojoj radionici mjeriti, piliti, izvijati i turpijati. Uvijek ima pune ruke posla. Stolar Gerhard Deggelmann na prvi pogled djeluje pomalo zlovoljan. Smeđe oči iza okruglih naočala s metalnim okvirima posjetitelje prvo promatraju s nepovjerenjem, no brzo iz njih sijevne šaljivi pogled. A čim se počne pričati o veličinama prozorskog okna, mehanizama za otvaranje, postaje sve razgovorljiviji. Gerhard Doggelmann već je četvrta generacija koja nastavlja voditi obrt njegova pradjeda. Iz radionice u kojoj je radio samo jedan čovjek nastalo je u međuvremenu poduzeće s 35 zaposlenika koje cvjeta.

Obrtnik, a uzgred i istraživač

Uz tesarski zanat, Deggelmann se specijalizirao za proizvodnju prozora. Ključ za uspjeh poduzeća njegova je inovacijska snaga. “Stalno smo razvijali nove postupke, koje smo zatim nekoliko godina ekskluzivno provodili, prije nego što bismo ih prepustili nekoj tvrtci“, kaže obrtnik Deggelmann. Je li toliko ustrajnosti i marljivosti tipično za stanovnike iz “Ländle“, kako Badenwirtemberžani zovu svoj zavičaj? Deggelmann energično odmahuje glavom: “To može svatko, samo ako želi.“

Omiljena alatka za milijun eura

I za Ulricha Rüdigera je zanimanje više nego profesija kojom zarađuje za kruh. Poseban je već i instrument s kojim najradije radi taj profesor fizike: riječ je o složenom uređaju veličine čovjeka visoke tehnologije načinjenom od blistavog čelika, na koji su priključene brojne žice, cijevi i mjerni uređaji. Ponos je to ovog istraživača: pretražni tunelski mikroskop, koji je Sveučilište u Konstanzu tek nabavilo. Cijena: milijun eura. Specijalni mikroskop važan je instrument za istraživačko područje tog 42-godišnjaka - za nanotehnologiju.

Prodor u svijet najmanjih dimenzija

Nanometar je milijunti dio milimetra. Molekula te veličine odnosi se prema veličini jedne naranče, kao što naranča prema Zemlji. Pretražni tunelski mikroskop (STM, na engleskom: scanning tunneling microscope) može na površini nekog uzorka prepoznati i snimiti najsitnije čestice. Time se, uz ostalo, mogu istražiti fizikalna svojstva različitih materijala. Nanotehnologija je jedna relativno nova istraživačka grana i na sveučilište uz Bodensko jezero privlači sve više znanstvenika. To je sveučilište - jednako kao i tri druga iz Baden Würtemberga - proglašeno sveučilištem posebne kvalitete.

Ulazak samo uz kapicu i zaštitnu kecelju

Tko želi ući mora prvo obući bijelu zaštitnu kecelju, zatim staviti neku vrstu kapice za tuširanje, te preko obuće navući plave navlake, kako bi u laboratorij unijeli što je moguće manje čestica prljavštine. Ogromni klimatizacijski uređaji skrbe za zrak koji je praktično bez klica. Ovdje istraživači rade s dijelom opasnim, iritirajućim tvarima, kako bi odvojili različite površine materijala.

Interdisciplinarna suradnja

Ulrich Rüdiger cijeni posao s kolegama različitih disciplina. Obično se svaki istraživač osjećao nadležnim samo za svoje vlastito dvorište. Ovdje na Sveučilištu Konstanz je drukčije, kaže Rüdiger te dodaje kako je ono, s oko 10.000 studenata, vrlo malo. Službena komunikacija teče direktno. Ako nešto treba raspraviti, može se to učiniti i u menzi, gdje se redovito susrećete s rektorom sveučilišta.

Radije Konstanz nego New York

Taj je znanstvenik doduše na istraživanjima radio i u New Yorku, no, kako kaže, gradić Konstanz je idealno okružje za rad: “To da ovdje stanujete i radite direktno na Bodenskome jezeru, a da ste brzo i u Alpama, to je stvarno izvrsno!“ U međuvremenu se naviknuo i na jezične posebnosti. Njegova djeca već gotovo svaku rečenicu završavaju s “gell“, upitnom riječcom karakterističnom za taj dijalekt, smješka se Ulrich Rüdiger, no on sam ostaje kod književnog njemačkog. A u njegovom području je na Sveučilištu engleski ionako sve više jezik radne komunikacije.