1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Najveći spomenik za najveću ranu

Ground Zero je mjesto centralne komemoracije povodom obilježavanja 10. godišnjice napada od 11. rujna. Na njemu ponovno rastu uredski tornjevi, ali na polovici nekadašnjeg kratera nastalo je impozantno spomen-područje.

Robert Peraza tuguje za svojim sinom Davidom koji je poginuo u napadima od 11. rujna

Robert Peraza tuguje za svojim sinom Davidom koji je poginuo u napadima od 11. rujna

Amerika obilježava 10. godišnjicu tragedije od 11. rujna

Amerika obilježava 10. godišnjicu tragedije od 11. rujna

Vjerojatno se svaki Amerikanac točno sjeća gdje je bio 11. rujna 2001. godine. Michael Arad je, u trenutku kada su se oteti zrakoplovi zabili u tornjeve WTC-a, bio na sjevernom kraju kompleksa. "Jedino na što sam mislio bila je moja djevojka", sjeća se Arad. Ona se, naime, nalazila nekoliko stotina metara dalje, na južnom kraju onoga što je kasnije postalo poznato kao "Ground Zero". Oboje je preživjelo tragediju na Manhattanu. Arad je imao priliku svoja sjećanja pretočiti u nešto posebno - on je arhitekt spomenika izgrađenog u čast gotovo 3.000 žrtava koji su na tom mjestu izgubili život.

Najskuplje zemljište na svijetu

Imena žrtava uklesana su u memorijalni spomenik

Imena žrtava uklesana su u memorijalni spomenik

Već istoga dana napada mogli su se čuti prvi zahtjevi za spomenikom. Tražilo se da on bude velik, velik kao tuga u srcima Njujorčana i članova obitelji žrtava. Drugi su pak zastupali mišljenje da bi on trebao biti skroman, kao suprotnost netoleranciji islamista. Pragmatici su smatrali da bi bilo dobro da se izgradi na nekom drugom mjestu jer se "Ground Zero" nalazi u srcu financijskog okruga na Manhattanu - skupljeg zemljišta nema na svijetu. Na kraju je pronađen kompromis - na području na kojem su stajali tornjevi WTC-a velikom kao devet nogometnih igrališta će ponovno biti izgrađeni uredski neboderi, pet takvih zdanja, ali polovica prostora će ostati memorijalni centar i spomen-park.

"Sveto tlo"

"40 posto članova obitelji poginulih nije nikada dobilo posmrtne ostatke svojih bližnjih - za njih je ovo sveto tlo i ono to mora ostati za svakoga", kaže Joe Daniels, šef Zaklade za sjećanje na žrtve. Michael Arad nije "čisti" Amerikanac. Rođen je 1969. godine u Londonu kao sin izraelskog veleposlanika. Kasnije je živio u Jeruzalemu, ali je studirao u SAD-u. Svoj prvi veliki posao je dobio kao mladi arhitekt u New Yorku. Fascinirao ga je ovaj grad - i nakon napada.

Memorijalni park na Ground Zerou

Memorijalni park na Ground Zerou

Na natječaj za spomenik je stiglo više od 5.000 projekata iz 63 zemlje - Aradov je pobijedio. "Reflecting Absence" - "Reflektirajuća odsutnost" - sastoji se od dva kvadratna bazena, svaki od njih 60 metara širok i 10 metara dubok. Sa zidova se slijeva voda u duboku rupu u čije stjenke su uklesana imena svih žrtava.  Za izgradnju memorijalnog spomenika, najvećeg u SAD-u, na površini od pet nogometnih igrališta, potrošeno je preko 8.150 tona čelika, više nego što ga ima u Eiffelovom tornju.

Taj koncept nije naišao na opće odobravanje. Bilo je onih koji su držali da je prevelik, drugi da je preskup. Procjenjuje se da je stajao oko 500 milijuna dolara - financijska konstrukcija je u više navrata bila na rubu propasti. No, kako kaže šef Zaklade Daniels - riječ je o "nacionalnoj zadaći": "Bila bi sramota kada na 10. godišnjici napada obitelji žrtava ne bi imali mjesto na kojemu bi mogli zajedno tugovati".

Autorica: D. Dragojević (dpa)

Odg. ur.: N. Kreizer

Preporuka uredništva