1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Najteža godina u povijesti EU-a

Europska unija je već doživjela teška vremena. Ali ove godine ju je odjednom snašlo više kriza čije se rješenje još uvijek ne nazire.

Čini se kao da je bilo jako davno kada je najvažnije pitanje za EU bilo hoće li biti prevladana kriza eura. A bilo je to prije samo nekoliko mjeseci. U siječnju je u Grčkoj na vlast stupio ljevičarski političar Aleksis Cipras, što je izazvalo veliki strah kod grčkih vjerovnika. On se odupirao zahtjevima Trojke - kao što je to i obećao pred izbore. Uslijedila je višemjesečna partija pokera između Atene i kreditora.

Održavan je jedan krizni samit za drugim. Više nego jednom je prijetio izlazak Grčke iz monetarne unije. Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble je čak predložio odlazak Grčke iz eurozone na ograničeno vrijeme. No, na kraju je grčka vlada popustila i prihvatila uvjete međunarodnih vjerovnika, pa je tako ispunila sve što treba za dobivanje trećeg paketa financijske pomoći. To je najprije smirilo duhove. Dužnička kriza u Europi i dalje traje, ali je od ljeta pod boljom kontrolom.

Mnogi su tada smatrali da je euro u opasnosti, a s njim i Europska unija. Njemačka kancelarka Angela Merkel spada u one koji su stalno opominjali da se treba strogo pridržavati pravila i dogovora. No, nešto kasnije je i ona sama prekršila pravila.

Cipras

Ciprasov dolazak na vlast uzdrmao je eurozonu

Izolirana Angela Merkel

Jer, kada je krajem ljeta preko balkanske rute počelo dolaziti sve više izbjeglica, kada su tisuće ljudi bile zadržane u Mađarskoj, odakle su htjeli u Njemačku, Angela Merkel im je dozvolila da uđu u njezinu zemlju, ne mareći za Dablinski sporazum, prema kojem se azil može tražiti samo u onoj članici EU-a u koju se prvu ušlo. Nešto kasnije, ona je taj sporazum proglasila „zastarjelim“.

Merkel je dozvolila da u Njemačku tjednima nekontrolirano ulaze izbjeglice, izjavivši kako nema "gornje granice" kada je riječ o broju izbjeglica koje Njemačka može primiti. Njena poruka javnosti je glasila: "Mi ćemo uspjeti." U početku je većina građana podržavala taj koncept, ali kako se broj izbjeglica povećavao, mijenjalo se i raspoloženje. Druge europske zemlje su najprije bile zapanjene, a ubrzo zatim su prestale pokazivati bilo kakvo razumijevanje za potez njemačke kancelarke. Za nju je situacija postala vrlo neugodna kada je pokušala progurati jedinstveni europski sustav za raspodjelu izbjeglica po zemljama članicama. To su kategorički odbile prvenstveno istočnoeuropske članice i optužile Merkel da je "pozvala" izbjeglice da dođu.

Mađarski premijer Viktor Orban je izbjegličko pitanje proglasio "njemačkim problemom" i zatvorio prilaze svojoj zemlji. Postavio je ogradu najprije na granici sa Srbijom, a zatim i prema Hrvatskoj. Otada se svuda dižu ograde i uvode granične kontrole, slobodno kretanje po Šengenskoj zoni je ograničeno. "Tu nema Europe, tu nema Unije", požalio se jednom predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker.

Izbjeglice ispred žičane ograde na mađarskoj granici nose transparent s natpisom Merkel

Dok je Angela Merkel otvorila granice za izbjeglice, Mađari su dizali žičane ograde

Skretanje udesno

Kancelarki se nisu suprotstavile samo druge vlade. U okviru institucija EU-a predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je upozorio: "Europa bez vanjskih granica je plodno tlo za strah." Početkom prosinca on je u jednom novinskom intervjuu rekao da je izbjeglički val "prevelik" i da bi zato morao biti zaustavljen te da nitko u Europi nije spreman primiti tako veliki broj izbjeglica, uključujući i Njemačku.

Sve te rasprave su se odrazile i na rezultate izbora. Praktično svuda, gdje su krajem ljeta održani izbori, desničarske stranke su dobile veliku podršku birača. Tako je bilo i u Poljskoj, gdje je nova vlada već otvoreno govorila protiv izbjeglica. Ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski je u studenome rekao: "Možete li zamisliti da šaljemo našu vojsku u Siriju dok 100.000 Sirijaca sjede u Berlinu, piju kavu i gledaju kako se borimo za njihovu sigurnost?" Mnogi smatraju da je Europska unija sve manje u stanju rješavati probleme, što za posljedicu ima veći nacionalizam.

Prosvjedi u Poljskoj

Poljaci su u srpnju prosvjedovali protiv dolaska izbjeglica u njihovu zemlju

EU bez alternative

Islamistički napadi u Parizu sredinom studenoga sa 130 mrtvih doveli su do nove radikalizacije. Doduše, mnogi političari su od početka upozoravali da atentate terorističke organizacije IS ne treba dovoditi u vezu s izbjegličkom dramom, ali francuska vlada je to ipak učinila. Liberalna politika prema izbjeglicama, onako kako je to zamislila Angela Merkel, na europskoj razini ima sve manje pristaša.

Članice EU-a gotovo očajnički pokušavaju - svaka za sebe, a dijelom i zajednički - smanjiti broj izbjeglica. EU je čak spreman dati novac i učiniti političke ustupke Turskoj koju je do sada oštro kritizirao zbog lošeg stanja ljudskih prava. Hermetičko zatvaranje, suradnja sa zemljama porijekla i tranzita, ali i suzbijanje uzroka izbjeglištva su sada načela - tim redom.

Europa ovu godinu završava u krizama: kriza eura, izbjeglička kriza, ukrajinska kriza sa zategnutim odnosima s Rusijom, situacija poslije napada u Parizu. Mnogi vide opasnost od razbijanja Europske unije, smanjivanja podrške EU-u i jačanja populističkih snaga. No, jasno je da i pored toga nema alternative europskoj suradnji.

Preporuka uredništva