1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

„Najljepši muzej na svijetu“

„Najljepši muzej na svijetu“, naslov je prve izložbe u novom muzeju Folkwang. Na njoj se isto tako po prvi puta nakon 1937. godine mogu vidjeti remek djela koja su nekoć pripadala stalnoj postavi muzeja.

Franz Marc, Konji na ledini IV

Franz Marc, "Konji na ledini IV"

Izložba "Najljepši muzej na svijetu“ jedna je od rijetkih koja daje odgovor na pitanje – „ Što bi bilo kad bi bilo…?“ – „Što bi bilo da nacisti 1933. godine nisu preuzeli vlast? Kako bi se to odrazilo na umjetnost i umjetničke kolekcije i postave muzeja u ovoj zemlji?“

Sudeći prema izloženim radovima koje će posjetioci u Essenu imati prilike vidjeti sve do srpnja ove godine, može se u svakom slučaju reći – Da nije bilo Hitlera i njegovih nacionalsocijalista, Muzej Folkwang bio bio ostao „najljepši muzej na svijetu“. Naime, upravo ga je tim riječima nakon svoje posjete 1932. godine, opisao jedan od osnivača Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku ( MOMA), Paul J.Sachs.

Remek djela „izopačene umjetnosti“

Sličnu fascinaciju mogu osjetiti i posjetioci i dan danas. U središtu izložbe nalazi se naime rekonstrukcija zbirke koju je još 1902. godine počeo sakupljati Karl Ernst Osthaus i koja je kratko nakon njegove smrti stigla u essenski muzej (1921). Ovdje ju je preuzeo i nastavio nadopunjavati ondašnji direktor Ernst Gosebruch i to do razmjera svjetske veličine i (do tada) gotovo neviđenog obujma ali i značaja po pitanju moderne umjetnosti.

Hartwig Fischer, direktor muzeja Folkwang

Hartwig Fischer, direktor muzeja Folkwang

Međutim, dolaskom nacista na vlast, brutalno je prekinut razvoj i rast ove zbirke kao i sakupljačka strast ondašnjeg direktora.

1937. godine nacionalsocijalisti su zaplijenili 1.456 radova ove izbirke, među njima 139 platna. Njih su prvo još iste godine u Münchenu na izložbi pod naslovom „ Izopačena umjetnost“ prikazali javnosti a nedugo potom počeli ih i prodavati zainteresiranim muzejima i privatnim sakupljačima u čitavom svijetu. 20-tak radova ove zbirke nakon Drugog svjetskog rata ponovno su otkupljena, odnosno, vraćena u essenski muzej.

Život Krista Emila Noldea

"Život Krista" Emila Noldea

Danas, više od 70 godina kasnije, kustosu Uweu M. Schneedeu pošlo je za rukom u Folkwang, barem na četiri mjeseca, vratiti još dodatna 35 platna, skulptura, crteža i grafika.

Tijekom pregovora oko posudbe, kako je na koferenciji za tisak naglasio ovaj kustos kao i direktor sadašnjeg Folkwanga, Harwtig Fischer – „ iako smo djelomično sa strahom i nesigurnošću stupali u kontakt s muzejima u čijim se postavima ova djela danas nalaze, nailazili smo uvijek na veliku podršku i razumjevanje“.

Suočavanje s prošlošću

I upravo su tako ovom „podrškom“ iz muzeja iz čitavog svijeta svoj put kući pronašla remek djela majstora moderne umjetnosti poput Francka Marca, Oscara Kokoschke, Vasilija Kandinskog, Van Gogha, Henrya Matissea i Emila Noldea. No, osim njihovih platna, na izložbi se isto tako mogu vidjeti i neprocjenivi radovi izvaneuropske umjetnosti poput maski iz Japana, ceremonijalnih objekata iz Oceanije, umjetnički radovi Kine i Egipta.

Međutim dah promatrača ove izložbe ne zaustavljaju samo radovi, koji doista pripadaju samoj "crème de la crème" moderne povijesti umjetnosti nego i citati direktora Folkwanga u vrijeme nacizma, grofa Klausa von Baudissina nevedeni u popratnom katalogu.

Oskar Kokoschka, Drezdenski novi grad

Oskar Kokoschka, "Drezdenski novi grad"

Tako je primjerice „Konje na ledini IV“ (1911.) Franza Marca, gigantski „Život Krista“ Emila Noldea, Cezanneove „Kupačice“ , da nevedemo samo neke, dotični direktor, prije nego što ih je prodao, nazvao „umjetnošću drečavih grimasa i ušminkanih leševa“.

U svezi s time, izložba „ Najljepši muzej na svijetu“ ne pruža samo jedinstvene i dragocjene trenutke ispred platna i izloženih skulptura već i ponovno otvara bolno poglavlje njemačkog suočavanja s prošlošću i to ne samo onom u doba vladavine Adolfa Hitlera već i onom poratnom – spomenuti grof je naime samo nekoliko godina nakon rata bio u potpunosti rehabilitiran i sve do svoje smrti 1961. godine primao punu mirovinu nekadašnjeg direktora muzeja.

Autor: agencije / Željka Telišman

Odg.ured: N.Kreizer

Preporuka uredništva