1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Nagradno pitanje tjedna: tko će pobijediti u Düsseldorfu?

Ovoga se vikenda u najnapučenijoj njemačkoj saveznoj pokrajini, Sjevernom Porajnju i Westfaliji održavaju izbori za Landtag koji, bi, bar prema prognozama, mogli predstavljati prekretnicu. Ne samo da su vrlo mali izgledi da opstane i posljednja pokrajinska crveno-zelena vlada u Njemačkoj – prema svemu sudeći i socijaldemokrati će nakon 39 godina vođenja vlade u Düsseldorfu, kormilo morati predati drugima.

default

Najnovije ankete i dalje daju priličnu prednost Kršćansko demokratskoj uniji i njezinom potencijalnom koalicijskom partneru – liberalima, iako sadašnja vladajuća koalicija, koja u düsseldorfskom Landtagu ima većinu u posljednja dva mandata, posljednjega tjedna uspjeva smanjiti razliku koja je u jednom trenutku bila čak i deset posto. No, očito će se utrka, kako je rekao sadašnji pokrajinski premijer Peer Steinbrück, odlučiti u posljednjim metrima. A prema mnogima, odluka će biti u rukama trenutno najsnažnije stranke u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji – a to je stranka nebirača. Postoje indicije da će na izbore između Rajne i Ruhra – na koje je pozvano više od 13 milijuna građana, izići još manje birača nego prije pet godina, kada je njihov odziv bio tek 56,7 posto.

Predizbornu su kampanju svih stranaka obilježile teme o nezaposlenosti, subvencijama za ugljenokope i obrazovna politika. «Crveno-zeleno je koalicija masovne nezaposlenosti s 110 milijardi eura dugova. Gospodin Steinbrück snosi osobno odgovornost za te dugove. On je stvorio najveće dugove u povijesti Sjevernog Porajnja i Westfalije» optužbe su Steinbrückovog izazivača, vodećeg CDU-ovog kandidata, Jürgena Rüttgersa. «Nismo na cilju – uzvratio je Steinbrück u posljednjem od dva televizijska dvoboja: «Ja ne tvrdim da je SPD učinio sve kako treba u tih četrdeset godina, ali puno toga je napravio kako treba. I ako vam kao premijer ne govorim kako je sve u ovoj zemlji ružičasto, ne vjerujte ni onima koji sve bojaju u crno.»

Crna boja će možda biti presudna, ne zato što je ona zaštitni znak Kršćansko-demokratske unije, nego i zbog toga što asocira na rudnike zbog kojih je rursko područje postalo najnapučenije u Njemačkoj. Od nekadašnjih pola milijuna rudara, danas ih je čak manje od 40 tisuća. S CDU-om i taj bi broj bio drastično reduciran, jer Rüttgersovi su planovi da u sljedećih pet godina država postupno prestane subvencionirati eksploataciju ugljena. Iako se eventualnom pobjedom CDU-a i FDP-a čak ni u Bundesratu, gornjem domu saveznog parlamenta odnos snaga bitnije ne mijenja, sadašnja oporba već kalkulira kako će to otvoriti put za rušenje vlade u Berlinu. Liberali su čak zagrijani za raspisivanje prijevremenih izbora. Teorijski bi to bilo izvedivo, ali malo moguće. Bez obzira na ishod nedjeljnih izbora, Schröderova vlada i dalje ima većinu u Bundestagu, no, i socijaldemokrati i Zeleni su svjesni psihološkog poraza koji bi uslijedio nakon poraza na izborima za düsseldorfski Landtag.

Budući da je u igri prilično veliki ulog, u predizbornu su se kampanju uključili čelni ljudi svih vodećih stranaka – Ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, unatoč svim udarcima i pokušajima da ga se uzdrma vezujući ga uz aferu s vizama, pokazao je kako može voditi duge vatrene govore kojima uspješno diže moral svojim zelenim kolegama. I šef liberala Guido Westerwelle je često zalazio u ove krajeve, kao i prva žena CDU-a Angela Merkel. Predsjednik SPD-a Franz Müntefering ne samo da je svojom nazočnošću uspio zagrijati atmosferu na šezdesetak stranačkih skupova – u borbi za glasove izrekao je i kritiku na račun kapitalizma, koja već tjednima uzbuđuje njemačku javnost. Uspoređujući kapitaliste s invazijom skakavaca koji se samo obruše na neko područje, opustoše ga i odu dalje, otvorio je raspravu o novoj klasnoj borbi, koja je privukla lijevo krilo stranke, razočarano okrutnim reformama vlade u Berlinu. No, kako se ovoga tjedna pokazalo Müntefering u samoj završnici kampanje nije htio još više razbuktavati vatru, koja je zapalila i gospodarstvenike – a oni se pak s kritikom prvog čovjeka socijaldemokratske stranke, blago rečeno, nisu baš složili. Müntefering je iznoseći neke od teza za novi SPD-ov program ovoga puta izjavio: «Gospodarstvo je tu za ljude, a na obrnuto. Mnogi se poduzetnici i u doba globalizacije toga drže, na žalost ne svi.»

Najbolje plaćeni njemački menadžer govori o kapitalizmu

Ovih se dana u aktualnu raspravu o kapitalizmu uključio i predsjednik uprave najveće njemačke novčarske ustanove – Deutsche bank, Josef Ackermann, koji je i jedan od prozvanih u kritikama Franza Münteferinga: «Nitko, ili bar nitko koga ja poznajem, ne želi čisti kapitalizam, a pogotovo ne grabežljivi kapitalizam» rekao je Ackermann kojega rječnik u raspravi podsjeća na razdoblje real socijalizma, a to, kaže on ne donosi ni jedno jedino radno mjesto, nego samo izaziva zabrinuto kimanje glavom u izozemstvu. Ackermann je inače menadžer s najvećom plaćom u Njemačkoj – prošle je godine zaradio više od deset milijuna eura. Doduše ovdje se moramo ograditi i reći da je riječ o najvećoj menadžerskoj zaradi koja je u javnosti poznata – jer, na primjer šef DaimlerChryslera Jürgen Schremp unatoč snažnom pritisku te podatke čuva kao zmija noge.Ali, i to će se uskoro promijeniti – Sredinom tjedna je naime ministrica pravosuđa Brigitte Zypries predstavila novi zakon prema kojem će plaće vodećih menadžera morati postati javna.

„Na ovaj način ne uvodimo nikakva nesvakidašnja pravila, već činimo nešto što su Sjedinjene države, Kanada, Velika Britanija, Irska, Francuska, Italija, Nizozemska i Švedska već odavno učinile. U svom ovim državama je individualno objavljivanje plaća zakonom propisano“objasnila je Zypries. Obveza objavljivanja trebala bi obuhvatiti i opcije o dodjeli dionica i robnih premija ali i sve beneficije koje članovi upravnog odbora dobijaju nakon raskidanja radnog odnosa. Jer ovakve premije i točke u ugovorima mogu neku kompaniju koštati mnogo novca. Ipak još ne jenjava otpor otpor protv objavljivanja detalja o plaćama. Jedan poznati njemački menadžer je čak izjavio da vlada želi uvesti socijalizam i u direktorskim uredima. Njemačka ministrica pravosuđa to naravno vidi dragčije: „Jedna od glavnih točaka kritike je tvrdnja da se sve radi samo iz zavisti, dakle da želimo pokrenuti debatu tko koliko zarađuje. Ali to nije naš cilj, mi želimo postići transparentnost za suvlasnike tvrtke. Oni moraju znati što se dešava sa njihovim novcem jer je to na koncu novac koji kasnije neće moći biti isplaćen u obliku dividendi.“ Još uvijek nije poznato da li će se članovi upravnih odbora oko 1000 tvrtki registriranih na njemačkoj burzi bez izuzetaka pridržavati novog zakona i da li će već u poslovnom izvješću za 2006. godinu uz imena menadžera objaviti i koliko su zaradili. Za kršenje ovog zakona predviđena je novčana kazna od 50 tisuća eura. Zato je ministrica pravosuđa Brigitte Zypries bila suočena i sa pitanjem mogu li plaćanjem ovog iznosa menadžeri ipak izbjeći objavljivanje.

Menadžeri su potporu dobili od čelnog čovjeka liberala, stranke koja je, kako je općeprihvaćeno, bliska gospodarstvenicima. «Državu se ne tiču privatne zarade, i to ničije – ni one velike, ni one male. To je isključivo stvar poduzeća i zbog toga sam protiv ovog zakona» – izjavio je FDP-ov predsjednik Westerwelle.

Preko kruha pogaču

I dok berlinska vlada planira unijeti malo transparentnosti u šefovskim etažama vodećih kompanija, slijedom njezinih reformskih zakona nesvjesno je napravila potez kojim se, kako se u narodu kaže debeloj guski maže vrat. U paketu reformi za spašavanje zdravstvenoga sustava jedna od mjera bilo je umjerenije izdavanje recepata za lijekove, pri čemu su i osiguranici morali svoj prinos dati participacijama za posjet liječnicima i za lijekove. Ministrica zdravstva je prije nekoliko tjedana zračila od zadovoljstva, jer ne samo da su smanjeni gubici – prošle su godine fondovi bili dobrano u plusu. No, sada se ušteđeni novac ne može preusmjeriti na podizanje razine zdravstvenih usluga. Pojavile su se ljekarne i traže da im se iz zdravstvenih fondova plati gotovo 230 milijuna eura – toliko naime iznosi nadoknada za smanjenje lijekova izdanih na recept, koja je apotekarima zajamčena zakonom. I to bez obzira što su ljekarne zapravo unatoč štednji i reformama dosta dobro zarađivale i ostvarile još i veći promet nego prijašnjih godina. Ministrica Ulla Schmidt nije bila ni malo oduševljena: «U vremenima u kojima svi osiguranici daju svoj prinos, u vremenima u kojima svi moramo učiniti sve kako bi se stabiliziralo financijsko stanje, ne postoji nikakav manevarski prostor da apotekari, koji baš ne pripadaju onima koji loše zarađuju u našoj zemlji, preko zdravstvenih fondova dobiju i dodatne usluge.»

Ali, zakon je zakon – ljudi imaju pravo na nadoknadu za izgubljeni rabat, a na ministrici je da se pobrine da se sporne zakonske odredbe promijene. A dok se to ne dogodi pribjeglo se kompromisnom rješenju, koje – kako je priopćeno iz ministarstva zdravstva, neće dodatno opteretiti osiguranike. Neuobičajeno za njemačke prilike, prevelikih političkih reakcija i rasprava za sada nije bilo, vjerojatno zbog činjenice da su izbori u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji u prvom planu, a nakon njih aspirin će vjerojatno biti potreban svima –nekima da bi se oporavili od slavlja, a drugi od glavobolje, no o tome ipak govorimo za tjedan dana, u sljedećem pregledu političkoga tjedna u Berlinu.

  • Datum 20.05.2005
  • Autor Tatjana Mautner/Sabine Kinkartz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZGr
  • Datum 20.05.2005
  • Autor Tatjana Mautner/Sabine Kinkartz
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZGr