1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Nagli odlazak posljednjeg njemačkog filmskog mogula

Spojiti mainstream i umjetnost, nikome u njemačkom svijetu filma nije toliko dobro uspjevalo kao Berndu Eichingeru. Njegovim odlaskom filmska scena gubi i kariku koja je povezivala Njemačku sa svjetskom filmskom scenom.

Bernd Eichinger

Bernd Eichinger

Bernd Eichinger pripada redu onih za koje se može reći da su ovaj svijet napustili na način kao što su i živjeli – neočekivano, naglo, iznenađujuće. Jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih producenata u povijesti njemačkog filma, umro je u ponedjeljak (24.1.), u krugu svoje obitelji, tijekom večere u 61. godini života, od srčanog udara. Ova vijest nije samo šokirala njemačku filmsku scenu već i onu međunarodnu na kojoj je Eichinger itekako bio prisutan.

„On je bio taj koji je njemački film iznio u inozemstvo“, „ Njegov odlazak je veliki gubitak za sve nas“, „ To što je učinio on, nitko od nas neće nadmašiti, iako zapravo nikada nije dobio dovoljno počasti i nagrada“ i – „ Eichinger je bio najoriginalniji i najveći filmaš u poslijeratnoj njemačkoj povijesti i jedini njemački global player u filmskom svijetu. "Njegovim odlaskom, naš film je izgubio glas i osobni izraz“ - bile su samo neke od izjava poznatih njemačkih i svjetskih redatelja, glumaca, scenarista i kolega producenata na vijest o njegovoj smrti.

Bernd Eichinger

2010. godine dobio je počasnu Njemačku filmsku nagradu

Opsesivan, strastven i beskompromisan

Bernd Eichinger popularnost je stekao filmovima poput „ Christiane F.-Mi djeca s kolodvora Zoo“, „Djevojka Rosemarie“, „Parfem“, „ Konačan pad“ (za kojeg je bio nominiran i za Oscara), „Der Baader Meinhof Komplex“ kao i „Kuća duhova“ i „Ime ruže“. Razlog njegovog enormnog uspjeha bio je svakako s jedne strane njegov istančan osjećaj za dobru priču no u prvom redu, kako je i sam uvijek govorio, „velika strast i opsjednutost filmom“. Upravo zbog toga, rad s njim navodno, u pravilu nikada nije bio baš jednostavan. Iako je uglavnom bio „samo“ producent, Eichinger je u svoje filmove unosio i svoj umjetnički izraz sudjelujući primjerice u pisanju scenarija, knjiga snimanja, odabira glumica kao i u konačnoj montaži filma. Prema mišljenju mnogih upravo je njegov pečat bio ono nešto što je film na koncu učinilo uspješnim i privuklo milijune u kina; prema nekim procjenama samo u Njemačkoj njegove filmove vidjelo je oko 70 milijuna gledatelja.

Do koje mjere se on unosio u svoje filmove, moglo se primjerice vidjeti i tijekom snimanja drame o terorističkoj organizaciji RAF „Der Baader Meinhof Komplex“. Iako je ovog puta na snimanja dolazio „samo“ u ulozi producenta, kako je sam kasnije ispričao, toliko se uživio u film da je nakon kratkog vremena najozbiljnije obolio od depresije. Međutim, usprkos tome, filmovi teškog sadržaja, su ga očigledno posebno privlačili – Eichingerov slijedeći filmski projekt trebao je biti priča o Nataschi Kampusch a snimanje je trebalo započeti početkom 2012. godine.

Scena iz filma Konačan pad

Scena iz filma "Konačan pad" na kojem je radio i kao scenarist

Život bez stalnog prebivališta

Što se tiče njegovog privatnog života, o tome se nikada nije znalo previše. Iako je volio javne nastupe i nazočio gotovo svakoj važnijoj dodijeli filmskih nagrada i premijera, detalje o svom privatnom životu nikada nije volio iznositi.

Ono što je poznato je da rođen u 11. travnja 1949. godine u Bavarskoj, u blizini Neubruga na Dunavu, da mu je otac bio liječnik koji je navodno toliko glasno nakon posla slušao Wagnera da je uvijek mislio da će oglušiti. U dobi od 11 godina morao je napustiti dom i otići na školovanje u jedan katolički internat odakle je s 17 godina, zbog strogog režima i opće hladnoće koja je tamo vladala, pobjegao u München. Ovdje je primljen na Visoku školu za film i televiziju gdje je od samog početka plijenio pažnju svojim talentom da jednako dobro može napraviti neki eksperimentalni, avangardni film kao i neki klasičnog žanra.

Film Der Baader Meinhof Komlex zbog kojeg je obolio do depresije

Film "Der Baader Meinhof Komlex" zbog kojeg je obolio do depresije

Do svoje 40-te godine nije imao stalno prebivalište, stanujući ili kod prijatelja, u hotelima ili jednostavno u automobilu. Kako je sam uvijek volio govoriti, „ s vremenom sam izgradio neku vrstu svoje indijanske filozofije prema kojoj sam i živio. Njezin je glavni slogan bio da sam uvijek u mogućnosti sve ostaviti iza sebe što ne mogu ponijeti u rukama i staviti na sedlo“. Ovaj životni moto, Eichinger je navodno prenosio i na svoje međuljudske odnose, prije svega one ljubavne, zbog čega je, kako su često puta pričale njegove (bivše) partnerice uvijek i duboko bio usamljen. To se međutim, prema Eichingerovim riječima, gotovo u potpunosti promjenilo, kada je 2006. godine „na svoje veliko iznenađenje" oženio novinarku Katju Hofmann. Kako je rekao – „nikada ne bi vjerovao da neka žena želi pristati na brak s osobom kao što sam ja, odnosno, koja živi na moj način“.

Autor: agencije / Željka Telišman

Odg.ured: N. Kreizer

Preporuka uredništva