1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Nada da neovisnost donosi bolji život

Kosovski albanski političari govore kako je samo pitanje dana kada će Kosovo postati neovisno, iako Beograd uporno ponavlja da to neće prihvatiti. Što misle obični ljudi, što očekuje većinsko albansko pučanstvo.

Hashim Thaci ispred albanskih zastava sa znakom optimizma, palcem prema gore

Hashim Thaci nakon pobjede na parlamentarnim izborima

„Znamo da na Kosovu ima puno problema. Ali, rješenje pitanja statusa bit će rješenje najvećeg problema. S odlukom o statusu poboljšat će se i stanje stanovništva, jer će se poboljšati stabilnost na Kosovu.“

Ovako razmišlja Sadik Imeri, a tako misli većina albanskih političara. Imeri je jedan o rijetkih Albanaca u gradskom vijeću Štrbaca. Taj gradić se nalazi nasred Šarplanine. Većina od 12.000 stanovnika su Srbi. Štrbci su takozvana enklava, područje naseljeno Srbima bez izravne veze s drugim srpskim područjima. Zato bi upravo Štrbci mogli postati mjesto nemira, nestabilnosti koje se svi plaše.

Vojnici Bundeswehra iz svoga uporišta gledaju Prizren kao na dlanu

Vojnici Bundeswehra imaju Prizren kao na dlanu

Nada da će neovisnost donijeti stabilnost

Albanci su, pak, odlučni da nikad više ne budu pod srpskom vlašću. Već davno prije rata na Kosovu srpska je policija sustavno tlačila Albance, a u ratu su stotine tisuća Albanaca protjerane u Makedoniju. Nakon intervencije NATO-a protiv Srbije i Crne Gore prije nepunih devet godina Albanci su bili uvjereni da su stekli neovisnost. Ali, priznavanje neovisnosti nije uslijedilo i na njega se još čeka, žale se brojni Albanci, kao primjerice ovi u Prizrenu.

„Živimo u nadi da će nam neovisnost donijeti bolji život. Čekali smo tako dugo i sasvim je jasno da je neovisnost jedino pravo rješenje za stabilnu situaciju ne samo na Kosovu, nego na čitavom Balkanu.“

„Svaki put isto. Mi čekamo i čekamo, a ništa se ne događa. Sad bi se to trebalo dogoditi u ožujku. Stanje nije osobito dobro.“

Ideja albanske države rođena u Prizrenu

U Prizrenu čovjek na ulici mora govoriti jako glasno. U tom gradu na jugu Kosova, u podnožju Šarplanine, kao i drugdje po Kosovu nema struje. Trgovine i restorani ne bi mogli raditi bez agregata koji stoje vani i stvaraju, ne samo nužnu struju, nego i nesnošljivu buku.

Starija žena gleda ima li štogod upotrebljivo na smeću

Ima li na smeću štogod upotrebljivo?

U Prizrenu je krajem 19. stoljeća, kad je još bio pod turskom vlašću, nastala ideja stvaranja albanske države. Pa ipak, nakon povlačenja Turaka s Balkana čitavo to područje pripalo je Srbiji. Jer, Srbi u Kosovu vide začetak svoje države u 12. stoljeću.

Danas se Prizren doima kao grad mode za vjenčavanje. Na glavnoj trgovinskoj ulici dominiraju trgovine koje na dva ili tri kata nude vjenčanice i druge potrepštine za mlade. Glavna trgovinska ulica vodi od starog centra prema uporištu njemačkog Bundeswehra. Njemačka je vojska, naime, mjerodavna za sigurnost. A vjenčanice nisu slučajno u izlozima. Kosovo ima najmlađe stanovništvo u Europi i najveću stopu rađanja. Ali, mnogi mladi ljudi odlaze u Prištinu.

Priština prepuna ljudi i automobila

Tamo se nosi talijanska moda i sluša američka glazba. Grad je pretrpan ljudima i autima. Izgrađena za 200.000 stanovnika Priština danas ima barem dvostruko više. I stječe se dojam da svaki ima barem dva automobila. Osim toga tu su brojni časnici NATO-a, suradnici UN-a i drugih organizacija.

U prištinskoj vrevi brzo se zaboravi siromaštvo preostalog kosovskog stanovništva. Ali, moderno mlado gradsko stanovništvo teško će na Kosovu naći posla. Ne postoji funkcionirajuće gospodarstvo, kaže politolog Behlul Beqaj.

Ulice Prištine zakrčene automobilima

Ulice Prištine zakrčene automobilima

Siromaštvo sigurnsni rizik

„Na Kosovu 50 posto stanovništva nema dovoljno za jesti, a 15 posto gladuje. Oko 330 tisuća ljudi je bez posla. Nezadovoljno je i oko 85 tisuća umirovljenika kao i 25 tisuća učitelja.“

Za Beqaja je siromaštvo puno veći sigurnosni rizik nego predstojeća promjena statusa. Pitanje statusa, po njegovom mišljenju, ne može se riješiti pregovorima zbog prevelikog nacionalizma političara, kako u Beogradu tako i u Prištini. Njegovo mišljenje potvrđuju prošlogodišnji pregovori u Beču.