1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Nacionalni identitet i svjetski trendovi

O nužnosti jedinstvenog europskog obrazovnog prostora postignut je konsenzus, a i institucionalne reforme daleko su odmakle. Kako se taj proces odvija u Hrvatskoj? Kako teče dijalog među teorijama književnosti i kultura?

default

Svi zadovoljni bolonjskim procesom.

O nužnosti jedinstvenog europskog obrazovnog prostora postignut je konsenzus, a i reforme na institucionalnoj razini daleko su odmakle. Kako bolonjska reforma ide u Hrvatskoj te kako u svjetlu razmatranja svjetske književnosti teče dijalog između teorija književnosti i teorija kultura bile su teme Zagrebačkih razgovora o projektu Europa. Zagrebačke razgovore kao niz predavanja o Europskoj uniji organizira Goetheov institut u Hrvatskoj u suradnji s Multimedijalnim institutom, njemačkom službom za akademsku razmjenu DAAD-om te zakladama Friedricha Eberta, Konrada Adenauera i Hansa Seidela.

Obostrano zadovoljstvo bolonjskim procesom u Hrvatskoj

Bolonjski proces u Hrvatskoj ide u dobrom smjeru, jer pozitivni signali stižu s dviju strana, teza je germanista Borisa Dudaša s riječkog sveučilišta kojom su otvoreni Zagrebački razgovori o projektu Europa: «U dobrom pravcu stoga jer je, s jedne strane, poželjna od onih gore, znači politički poželjna. S druge strane, to žele i studenti. Takav je feed back koji dobivam na fakultetu.» Podsjetivši na nedavni susret ministara prosvjete zemalja članica EU-a u Londonu, na kojem su utvrđene daljnje smjernice za sadržajno oblikovanje visokoškolskog prostora, profesor Dudaš povukao je vezu s temom dijaloga teorija književnosti i teorija kulture: «Jedna od takvih namjena je i da se studenti obrazuju u građane, svjesne i savjesne građane koji će graditi jedan održivi i demokratski svijet na kojem počiva Europa i počivaju europska društva. A književnost je sama po sebi u najvećoj mjeri politička, znači oni uče i na primjeru književnosti.»

Reforma visokog školstva s dalekosežnim posljedicama

Reformu sveučilišta treba shvatiti kao reformu znanosti i to s dalekosežnim posljedicama i za nastavu i za istraživanje, isticali su sudionici. A sve te reforme već su pod jakim utjecajem globalizacije pa bi s obzirom na nju trebalo napuštati ili barem relativirati koncept nacionalnih književnosti i razvijati koncept svjetske književnosti. No, profesor kulturnih znanosti Andrew Milner iz Melbournea upozorava kako s takvim zahtjevima valja biti oprezan: «Kako teoretizirati komparativno? Nije dovoljno da reagiramo samo negativno na nacionalne studije teorije književnosti. Da, treba početi s kritikom humanističkih teorija koje polaze od pretpostavke da je književnost najbolje što je ikad zamišljeno ili rečeno. One se mogu naći u Engleskoj, ali postoje slične verzije u Njemačkoj, Francuskoj i tako dalje. To je zapravo vrlo čudna teorija književnosti. Ona ignorira desetke tisuća romana, ona otvara pitanja književnosti izvan nacionalnih i formalnih granica i upućuje na odnose između njih.»

Književnošću se identitet oblikuje i izvan matične sredine

Književnost se nesumnjivo reflektira preko nacionalnih granica pa sudjeluje u identitetskim nadogradnjama izvan matičnih sredina. Bitno je, naglasio je profesor njemačke književnosti i kritike sa Sveučilišta u Innsbrucku Stefan Neuhaus, ne zanemariti iz kojeg se diskursa analizira neka literatura i njezin utjecaj na identitet: «Identitet ima jedan vrlo visoki vremensko-agnostički potencijal. Zato želimo pisati promijenjene okvirne uvjete koncepcije identiteta i raspravljati o potencijalnom efektu književnosti u konkurenciji medija. I onda skicirati zadaće koje to postavlja teoretskom pristupu književnosti. I tu se svi slažemo da se ti potencijali ne mogu definirati bez interpretacijskih šablona. Dakle, teorija je potrebna.»

Slučaj Handke – primjer posrtaja znanstvene neutralnosti

Germanist Svjetlan Lacko Vidulić sa zagrebačkog sveučilišta na primjeru recepcije austrijskog književnika Petera Handkea u nekadašnjoj Jugoslaviji, zbog njegove kritike Zapada u vrijeme raspada bivše države, upozorava na problem znanstvene neutralnosti: «Dok je 90-ih u Hrvatskoj Handke postao persona non grata o kojoj se, doduše, puno pisalo, ali isključivao kao o izazivaču skandala, a potpuno se zaboravljalo, odnosno nastojalo i ne spominjati da je on i značajan pisac, dotle se u Srbiji isticalo kako je to značajan književnik koji, evo, dokazuje i pokazuje da je istina na srpskoj strani. Ta politička instrumentalizacija Handkea je u Srbiji bila posebno zanimljiva. Ono što je analogno u Hrvatskoj i Srbiji to je da je nakon takozvane druge tranzicije u Hrvatskoj oko 2000. godine, a i sličnih događanja nakon pada Miloševića u Srbiji, da je došlo do promjene u diskursu, da Handke u Hrvatskoj odjednom u medijskim tekstovima postaje poznati austrijski književnik koji je, eto, poduzeo jedan izlet u politiku. A u Srbiji se isto tako počinje vrlo kritički govoriti ne samo o Handkeu kao piscu, nego i o toj instrumentalizaciji u Srbiji.»

Ni znanost i obrazovanje ne mogu pobjeći od globalizacije

Zbog različite kulture sjećanja s obzirom na rat u bivšoj Jugoslaviji teško je biti neutralan, ali je i pitanje treba li biti. No, za sudionike Zagrebačkih razgovora nesumnjivo je da treba očuvati nacionalne književnosti kao dio europske i svjetske nužno potrebne raznolikosti. No i nju, baš kao i ostale segmente nacionalnog identiteta valja korelirati sa svjetskim trendovima. Jer, živimo u globaliziranom svijetu od čega ne može pobjeći ni znanost ni obrazovanje.