1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Nacionalni egoizmi i globalno tržište

Europska je komisija opomenula španjolsku vladu zbog otpora protiv moguće fuzije tamošnjeg energetskog koncerna Endese s njemačkim konkurentom e-onom. No, državni protekcionizam nipošto nije španjolska posebnost, nego se ista pojava može opaziti i drugdje u Europi.

Zbog opiranja prodaji Endese španjolska vlada na udaru kritike EU-a

Zbog opiranja prodaji Endese španjolska vlada na udaru kritike EU-a

U načelu su svi političari i gospodarski predvodnici u Europi za zajedničko tržište te slobodnu razmjenu roba, usluga, kapitala i radne snage. Dočim, međutim, jedna europska tvrtka pokuša kupiti drugu, neke vlade to odmah dožive kao ugrožavanje državnih interesa ili napad na nacionalnu čast te nastoje intervenirati. Taj se trend renacionalizacije tržišta može opaziti već neko vrijeme. Jedna od najnovijih meta intervencionizma je talijanski energetski koncern Enel koji pokušava «progutati» francuskog konkurenta Sueza. Francuska se vlada brani munjevitim priključenjem Sueza državnom koncernu Gaz de Franceu, a taj je zalogaj za Enel ipak pregolem.

De Villepin – gospodarski domoljub

Upravo francuski premijer Dominique de Villepin kao malo tko drugi igra na kartu nacionalnih gospodarskih prvaka. On se još lani, ubrzo nakon stupanja na dužnost, zakleo kako će biti zaštitnik francuskih tvrtki i gospodarski domoljub: «Konzern poput Danonea je dragulj naše industrije i tu ćemo, naravno, stati u obranu interesa Francuske.»

Junckerov ratni poklič

Vlada u Madridu opire se njemačkom energetskom koncernu e.onu koji želi kupiti španjolsku tvrtku Endesu. Luksemburg se lavovski bori kako bi spriječio da Mittal Steel proguta proizvođača čelika Arcelora. Mittalovo sjedište je, doduše, također u Europi, točnije u Rotterdamu, ali ta tvrtka pripada jednoj indijskoj obitelji. Poput ratnog pokliča doimaju se riječi luksemburškog premijera Jeana Clauda Junckera: «Ta neprijateljska ponuda zaslužuje naš ništa manje neprijateljski odgovor. Branit ćemo se svim legalnim sredstvima.»

Berlin suzdržan

I Berlin je kritičan u odnosu na prelazak njemačkih tvrtki u strano vlasništvo, ali se savezna vlada suzdržava od izravnih intervencija. Iznimka je automobilski koncern Volkswagen oko kojeg je podignuta visoka zaštitna ograda kako bi se spriječilo da privatni ulagači preuzmu većinski paket dionica. Pokrajina Donja Saska, u kojoj je nastanjen najveći europski proizvođač automobila, kao manjinski vlasnik zadržava pravo veta, što joj omogućuje takozvani Volkswagenov zakon. Europska komisija protiv toga je podigla tužbu pred Europskim sudom pravde.

Nacionalna retorika loša za Europu

Predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso vrlo je kritičan glede takvih i sličnih nacionalnih rabota, jer bi europsko gospodarstvo trebalo rasti zahvaljujući upravo slobodnoj trgovini, neometanom protoku kapitala i podjeli rada. Barroso striktno odbija svaki oblik protekcionizma: «Pozivam sve one koji u državama članicama snose odgovornost da se okane takve nacionalne retorike. Ona je loša za Europu. Jedino zajedničkim europskim tržištem možemo ojačati i svladati izazove globalizacije.»

Velika Britanija opuštena

Europski povjerenik za zajedničko tržište Charlie McCreevy najviše, pak, kritizira državno uplitanje u bitke oko preuzimanja tvrtki. U Italiji i Španjolskoj u pripremi su zakoni koji bi trebali spriječiti strane kompanije u kupovini domaćih poduzeća.

Na fuzije, bile one prijateljske ili neprijateljske naravi, najopuštenije gleda Velika Britaniji. Vlada u Londonu ni u što se ne upliće i sve prepušta gospodarstvenicima. Inače, francuska poduzeća koja se kod kuće čuvaju i tetoše, po inozemstvu radosno kupuju strane firme. Francuski energetski koncern EDF u međuvremenu četvrtinu Britanaca opskrbljuje strujom, dok je njemački RWE u posjedu vodoopskrbljivača Thames Watera.

Bojazan od slobode

U sliku se jednako dobro uklapaju otpori i protivljenja otvaranju tržišta za uslužne djelatnosti odnosno za radnike iz istočnoeuropskih država članica. U Francuskoj, Njemačkoj i brojnim drugim zemljama EU-a očigledno vlada strah od slobodarskih duhova što su ih same dozvale.