Nacionalna suzdržanost oko paketa mjera zaštite okoliša

Radi se o raspodjeli tereta na zemlje članice za izgradnju i bolje korištenje obnovljivih izvora energije i daljnjeg smanjenja ispuštanja ugljičnog dioksida. Njemački savezni ministar za okoliš Sigmar Gabriel u tom kontekstu je zatražio od Komisije veći obzir prema konkuretnosti njemačkog gospodarstva, posebice veći obzir na automobilsku industriju te područja čelične, cementne i kemijske industrije. Spomenute industrijske grane trebalebi i ubuduće dobiti besplatna prava emisija kako ne bi ugrozile svoju konkurentnost na tržištu, naglasio je ministar Gabriel u Bundestagu. No ne samo Njemačka već i neke druge članice Europske unije svoj angažman za zaštitu klime smatraju ograničenim.

Nakon slavlja otriježnjenje oko zaštite klime

Nije to bilo tako davno kada je Europa na dugo i široko sama sebe slavila za svoju angažiranost oko politike zaštite klime. Na sastanku na vrhu Unije na proljeće 2007. godine upravo se njemačka kancelarka Angela Merkel pobrinula da zemlje članice Europske unije odrede vrlo ambiciozne ciljeve. Samo dva primjera: Do 2020.godine planirano je smanjenje plinova koji izazivaju efekt staklenika za jednu petinu, a udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji trebao bi iznosti 20 posto. Samo godinu dana kasnije došao je trenutak istine – a vladama u glavnim gradovima zemalja članica više nije bilo do slavlja. Planovi i mjere koje zahtjeva Bruxelles sve zemlje članice drže preteškim teretom za svoja gospodarstva. Njemački ministar Gabriel tu nije nikakav izuzetak i dodaje: «Moramo pripaziti da se ne dogodi da počnemo gubiti gospodarsku snagu koja nam dopušta da uopće igramo vodeću ulogu na području zaštite klime».

Potrebna velika ulaganja - nedostatni instrumenti

Briselske institucije od Njemačke traže velika ulaganja u ekološku energiju – za samo deset godina njezin udio bi se trebao udvostručiti. Instrumente koje Bruxelles za to stavlja na raspolaganje njemački ministar pak drži neprimjerenim.

Nasuprot tomu vladi u Parizu ne odgovara pravac u kojem se odvija cijela rasprava oko zaštite klime. Francuska želi imati manje obveze nego što to od nje traži Europska unija. Francuski argument glasi da je nuklearna energija koja se koristi u toj zemlji toliko neutralna prema klimi da nije potreban veliki angažman oko obnovljivih izvora energije. Belgija se poziva na visoke troškove i protivi se ambicioznim planovima ekološke energije. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso se sada nalazi u situaciji da mora uputiti poziv zemaljama članicama.

Barroso: Ovo je pitanje vjerodostojnosti

«Šefovi država i vlada dogovorili su ove ambiciozne ciljeve. Mi ne možemo kovati planove, i nakon toga protiviti se sredstvima koja su nam potrebna kako bi ostvarili ciljeve. To je pitanje vjerodostojnosti», smatra predsjednik Europske komisije Barroso.

Komisijini planovi ugrožavaju ekonomnije zemalja članica

Protiv planova iz Bruxellesa kampanju vode ne samo stare već i nove članice. One se osjećaju posebno pogođenim smanjenjem udjela ugljičnog dioksida. Poljska, Bugarska i Češka ostvarit će ciljeve samo uz velike izdatke – i zato strahuju da bi to moglo ugroziti njihov proces gospodarskog sustizanja starih članica. Iduća srijeda (23.1.) će biti dan istine za svih 27 zemalja članica. One će po prvi puta biti u stanju pokazati koliko im ustinu vrijedi zaštita klime – osim toplih riječi.