1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Na putu u projekt stoljeca- evropski ustav- konvent je bio ...

odlucujuci korak dalje, kakav dosad jos nikad nije postignut- sastojao se od clanova EP, nacionalnih parlamenata, nacionalnih vlada i evropske komisije- i donio je uspjesan rezultat- to je zaista povjesni cin- tako je njemacki ministar vanjskih poslova Fischer ovog tjedna u Bundestagu ocijenio i hvalio rezultate rada ne samo evropskog konventa nego i zadnjeg evropskog sastanka na vrhu u Solunu. Jedna od najvaznijih odredbi buduceg ustava je cak, po Fischeru, u Solunu vec bila i prakticirana- nova, prosierna buduca unija je vec sjedila za zajednickim stolom i zacudjujuce dobro funkcionirala:

Kako u konventu tako su i u vijecu Evropske Unije predstavnici buducih clanica vec ravnopravno sudjelovali i suradjivali- a to nije nesto samo po sebi razumljivo- no deset buducih novih drzava je bilo za stolom sto znaci da za nas mena razlika izmedju novih i starih clanica, postoji samo zajednicka evropa.

Zadovoljan je bio jos jedan clan Konventa iz Njemacke, predsjednik vlade pokrajine Baden Wurtemberg, Teufel, CDU- iako konzervativni nisu i bez kritickih pogleda na postignuto:

Ja sam za jaku evropu- ali ona nije jaka ako se brine za tisuce razlicitih stvari nego samo ako se brine za prave stvari. Pretezno pozitivno su rezultate konventa, dogovor o ustavu te sastanak u Solunu ocijenili i ostali zastupnici no iz redova konzervativnih je bilo i kritika- prije svega na politiku prosirenja- s prihvacanjem Turske u punopravno clanstvo CDU se jos ne moze pomiriti, u prvom redu iz straha od utjecaja na evropsko trziste rada.Evropa se ipak ne moze bezgranicno siriti, upozorio je vanjskopoliticki portparol CDU-a Hintze:

"Morat cemo razgovarati i s mnogim drzavama Balkana, zapadnog balkana...tu mora postojati evropska strategija...vrlo jako mi se postavlja pitanje da li svim tim drzvama, , zu izuzimanje Hrvatske, mora zaista biti ponudjeno punopravno clanstvo ili bi mozda specijalno partnerstvo bilo ispravnije rjesenje."

Krscanskodemokratski zastupnici imaju i snazne primjedbe na nacin na koji je u evropskom ustavu reguliran odnos prema vjeri. Bez jasnog odnosa prema krscanstvu, kao uporistu zapadne civilizacije ne bi bilo ni evropskog ujedinjenja pa stoga ta tema u ustvanim odredbama ne smije biti zaobidjena, smatra zastupnik CSU-a Müller. Za njega je isto tako neprihvatljivo da se Unija mijesa u sve politicke odluke, sva nacionalna pitanja drzava clanica:

"To je iz perspektive Bruxellesa mozda dobro ali to je put u pravu centralizaciju...mi smo za put jasnog razgranicenja, mi smo za put federalizma."

Polemika se razvila i oko onih odredbi koje reguliraju useljavanje i polozaj stranaca u Uniji- temi koja je i na nacionalnom planu kontroverzna i izmedju njemacke vladajuce koalicije i konzervativne opozicije. U cjelini, Bundestag je zadovoljan konventom i ustavom ali neka pitanja buduceg evropskog poretka su za Njemacku i dalje otvorena.

Prostor bivse Jugoslavije, odnosno zapasdni balkan kako se sada naziva sira regija je bio visekratno spominjan i na drugom velikom medjunarodnom terminu ovog tjedna u Berlinu: konferenciji o perspektivama evropske sigurnosti, Impuls 21.

"Uzmite kao primjer bivsu jugoslavensku republiku Makedoniju- ona nije vise u vijestima ali je transfer odgovornosti za malu operaciju u toj zemlju uspjesno presao od Natoa na Evropsku Uniju i bio konzekvenca transatlantske strategije- razvoja evropske sigurnosne i obrambene politiek kao kompatibilne Natou"- to je po generalnom sekretaru atlantskog saveza Robertsonu jedna od svijetlih tocaka u aktualnoj sigurnosnopolitickoj situaciji zapadnog svijeta, obiljezenoj ne samo rastucim nerazumjevanjem izmedju Evrope i Amerike nego i sve vecim jazom izmedju onoga sto bi Evropljani svojim vojnim snagama htjeli, mozda i trebali i sto mogu postici.

"Slika naravno nije ruzicasta... izazovi su veliki:na Balkanu, u Afganistanu, u Iraku, u Africi, u borbi protiv terorizma trenutno nemamo dovoljno kapaciteta da zavrsimo posao koji smo poceli." Kljuc bi mogao biti u boljem koristenju postojecih kapaciteta, priznao je Robertson po kojem teoretski Nato bez Amerike raspolaze s vise od milijun vojnika, vise od 240 borbenih jedinica- ali manje od pola ich je zaista pokretno a za efikasno koristenje u inozemnim operacijama je spremno zapravo samo 16 brigada- 80 tisuca ljudi. Potreba boljeg koristenja postojeceg je iskustvo koje je i on stekao, podrzao je Robertsona bivsi njemacki ministra obrane u Kohlovoj vladi, Volker Rühe:

" Amerikanci imaju jednu avijaciju, mi 25...ali vec pred deset godina nije bilo moguce nove clanice poput Madjarske ili Ceske odvratiti od toga da najprije kupe nove lovacke avione..."

U svemu je, ponovili su vise puta sudionici berlinskog okruglog stola o sigurnosnim izazovima 21 stoljeca ne manje vazna i druga dimenzija: pitanje vojske kao politickog instrumenta. Posebno sa stanovista Savezne Republike, njezinih zadnjih godina nakon ujedinjenja, treba -misli profesor Hacke- postaviti nacelno pitanje na granici politicke i vopjne doktrine:

"Ne dolazimo li mi uvijek prekasno, uvijek samo na zahtjev, uvijek oklijevajuci- dosad nikad jos sami nismo rekli- ovu misuiju preuzimamo- ali ovu ne, ovdje je granica..." U odnosu na takva razmisljanja, na granici politicke psihoanalize, bivsi ministra obrane Rühe nema mnogo sumnji sto se tice buducnosti Evrope:

Za meine je odlucujuca englesko-francuska suradnja, njemacka dolazi na trecem mjestu." U odnosu na buducnost, unatoc sadasnjih teskoca i americko-evropskog razmimoilazenja, sumnji nema ni generalni sekretar natoa. Na pitanje da li je optimista, Robertson je odgovorio: "Definitivno da-sto ne znaci da je jos zivo staro partnetrstvo Amerike i Evrope iz vremena hladnog rata- to je mrtvo...ali zamjenjeno necim drugacijim po meni i robustnijim, partnerstvom za 21. Stoljece."

Jos vise nego sigurnosno, duhu vremena, 21. stoljeca je primjereno jedno drugo partnerstvo- u znanosti.23 tisuce znanstvenika u 150 drzava svijeta danas cini mrezu humboldijanaca- znanstvenika koje povezuje ne samo cinjenica sto su bili stipendisti zaklade Humboldt na jednom od njemackih univerziteta ili instituta nego i neprolazna simpatija za drzavu koja im je pomogla u znanstvenom radu. Dio te obitelji- vise od 500 znanstvenika i njihovih obitelji- se u Berlinu okupio i povodom pedesete godisnjice te izuzetne njemacke institucije.

"Zaklada Alexander von Humboldt, to su u prvom redu muskarci i zene koji zele pridonijeti da se svijet bolje razumije- tako je sustinu pola stoljeca rada najpoznatije njemacke znanstvene zaklade sazela drzavni sekretar u ministrastvu vanjskih poslova, Kerstin Müller. Poticanje suradnje medju znanstvenicima je itekako i politicki posao- vise od 250 stipendista s obiteljima, koji su se tri dana druzili u Berlinu a danas bili primljeni i kod predsjednika Raua su vjerodostojni multiplikatori pozitivnog imagea Njemacke a ne samo njemackih istrazivackih standarda koje su prihvatili boraveci u ovdasnjim institutima i sveucilistima.To potvrdjuje i jedan od aktualnih stipendista s podrucja bivse Jugoslavije, koji je upravo poceo svoj jednogodisnji boravak na institutu u Potsdamu.

Medju ogromnim brojem zaklada u svijetu koje poticu i stipendiraju mlade znanstvenike, Humboldt je jedinstven ne samo po velicini nego i po cinjenici da nakon boravka u Njemackoj, kontakti ne prestaju, istice fizicarka iz Zagreba, Larisa Jonke koja vec 5 mjeseci istrazuje na institutu münchenskog sveucilista:

I to bi bilo sve za ovaj tjedan iz Berlina da se kabinet kancelara Schrödera od petka do nedjelje nije odlucio povuci na takozvanu klauzuru, sastanak iza zatvorenih vratiju u jednom dvorcu u brandenbursjkoj okolici Berlina, s ciljem da pokrene impulse za rast privrede. Tako dakle pred pocetak ljetne parlamentarne pauze, dok svi jos pokusavaju odraditi sto vise posla, za vladu ni preko vikenda nema vikenda- Ali, kako se sve odvija u strogom povjerenju, vise o klauzuri i novim njemackim ekonomskim impulsima iduceg tjedna postovani slusatelji.