1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Na posao s križem oko vrata

Vjerske slobode svakog pojedinca i na radnom mjestu ostaju i dalje na snazi. No samo toliko dugo dok ne vrijeđaju vjerske osjećaje drugih, zaključio je Europski sud za ljudska prava.

© rangizzz - Fotolia.com

Symbolfoto Kreuz Halskette

"Nitko ne smije biti diskriminiran na osnovi svoje vjere." To je radosno "twitao" britanski premijer David Cameron reagirajući na presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Kao tužitelji na sudu su se pojavili četvero britanskih državljana. Sud je doduše potvrdio njihovo pravo da na radnom mjestu i dalje nose vjerska obilježja ali je istodobno naglasio da se ovo pravo u nekim slučajevima mora "odvagati" u odnosu na druge.

Iz obzira prema pacijentima

Tako jedna djelatnica zračne luke na radnom mjestu smije nositi križ oko vrata ali jedna medicinska sestra ne. Obrazloženje sudaca: pacijenti bi se mogli ozlijediti ogrlicom ili križem obješenim za tu ogrlicu.

Isto tako kršćani na svom radnom mjestu ne smiju diskriminirati homoseksualce čak i kad im vjera zabranjuje suradnju s ovom grupom građana. U konkretnom slučaju se radilo o jednoj matičarki koja je odbila jedan istospolni par upisati u popis istospolnih zajednica kao i o jednom seksualnom terapeutu koji je odbio tretman jednog homoseksualnog para. I matičarka i terapeut su nakon toga dobili otkaz i to je, kako je zaključio sud u Strasbourgu, sukladno sa zakonom Velike Britanije. "Europski sud za ljudska prava je donio presudu koja se tiče pojedinih slučajeva, ali osnovna poruka mora biti prihvaćena od svih država koje priznaju ovaj sud", kaže Hans Michael Heinig sa Sveučilišta u Göttingenu.

Njemačko "srednje rješenje"

Ovaj specijalist za crkveno pravo smatra da najnovija presuda suda u Strasbourgu "nije spektakularna". "I u Njemačkoj bi presuda glasila slično", zaključuje Heinig. No odluka, u kojim slučajevima osobne vjerske slobode iz obzira prema drugima trebaju biti ograničene, stoji u nadležnosti pojedinih država. Na koji način se vjerske slobode prakticiraju u svakodnevici, to se razlikuje od države do države a čak su i unutar Europe, kako naglašava Thomas M. Schmidt, filozof s Goetheovog sveučilišta u Frankfurtu, te razlike velike.

Žena pod hidžabom drži francusku putovnicu u ruci

U Francuskoj ilegalno - hidžab

U Francuskoj su tako vjera i država striktno razdvojeni. Tamo su očiti simboli poput muslimanskih marama na glavama ili turbana na javnim mjestima zabranjeni. U Velikoj Britaniji doduše postoji državna crkva ali se pitanje individualnih vjerskih sloboda tretira vrlo slobodno. Tako su pripadnici vjerske skupine sikha, koji nose turbane, oslobođeni obveze nošenja kaciga na motorima.

U Njemačkoj je pronađena neka vrsta "srednjeg rješenja". Tako se vjera pojavljuje u "javnom prostoru" što je vidljivo iz činjenica da se na državnim školama i fakultetima predaje religija. No istodobno postoje i određene granice. "Država se ne identificira s jednom određenom vjerom", kaže Hans Michael Heinig. U međuvremenu se na njemačkim državnim školama i fakultetima pored kršćanskog održava i židovski i muslimanski vjeronauk.