1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Na što Europska unija troši novac?

Već mjesecima zemlje članice Europske unije spore se oko raspodjele financija u Uniji, što nije nikakvo čudo kada se uzme u obzir da je riječ o ogromnoj količini novca.

default

«Money makes the world go round!» - nije drukčije ni kada je u pitanju Europska unija. Financijski gledano je zajednica od sada već 25 država jedan tromi div. Svoj životni sok, novac, crpi iz raznoraznih izvora, ali prije svega od doznaka koje na njen račun pristižu iz glavnih gradova zemalja članica. Te financijske injekcije trenutno se kreću u visini od maksimalno 1,24 posto domaćeg brutto-proizvoda određene zemlje – dakle, što ona ima veći domaći brutto-proizvod, to mora više uplaćivati u blagajnu Unije. Tako stoji u takozvanoj «Agendi 2000», financijskom okviru EU-a ustanovljenom u Berlinu 1999. godine koji prestaje važiti iduće 2006. godine, pa se zato i pregovara o novom budžetu. Prema još važećim smjernicama trenutno najveći teret u Uniji snosi Nizozemska, a slijede Švedska i Njemačka. Daljnje, «vlastite» prihode Europska unija ostvaruje prvenstveno carinjenjem robe. Budžet Europske unije trenutno «guta» godišnje oko 100 milijardi eura.

Obično zemlje članice – a prije svega netto-platiše, tj. zemlje koje u zajedničku blagajnu uplaćuju jer su gospodarski snažne, za razliku od onih koje iz tog «lonca» dobijaju novac jer su gospodarski slabije, pokušavaju na sve moguće načine dobiti što veći komad kolača iz budžeta. Tako su i sada subvencije, naknade i povlastice glavni kamen spoticanja na putu do novog financijskog okvira Unije za razdoblje između 2007. i 2013. Kako Europska unija ne može ubirati poreze niti se zaduživati, Europski parlament i ministarsko vijeće mogu planirati godišnji budžet samo s onoliko izdataka s koliko se šefovi država i vlada slože u tom financijskom okviru oko kojeg se trenutno vode rasprave.

Na što Europska unija zapravo troši novac? Najveći dio budžeta ide agrarnom sektoru. Statistički gledano svaki poljoprivrednik u Uniji čak polovicu svojih prihoda dobija direktno iz Bruxellesa. Većina agrarnih subvencija odlijeva se u Francusku.

Iz jednog strukturnog fonda EU financira projekte u gospodarski nerazvijenim ili problematičnim regijama s 35 milijardi eura godišnje. Najveći primatelj tih sredstava je Španjolska, a nakon nje Njemačka. Deset novih zemalja članica dobija zajedno tek petinu ukupnih strukturnih sredstava. Za istraživanja Bruxelles izdvaja momentalno 4 posto svog budžeta godišnje.

Jedan od izdataka rezultat je zapravo rupe u sustavu financiranja Unije. Naime, takozvani «britanski rabat» dozvoljava Londonu da dobije povrat dvije trećine sredstava koje je kao netto-platiša uplatio u blagajnu EU-a. A to je oko 5 milijardi eura godišnje. Budući budžet trebao bi biti podijeljen u šest stavki; jedna od njih zove se «održivi rast» i obuhvaća polja kao što su konkurentnost i ujednačavanje životnog standarda u Europi, a time i dosadašnje strukturne fondove. Pod stavku «Održavanje i iskorištavanje prirodnih resursa» potpast će agrarni sektor i ubuduće, cilj najvećih izdataka. Preostale stavke definirat će ostala područja poput onog: «Državljanstvo, sloboda, sigurnost i pravosuđe» ili «Europska unija kao globalni partner». I konačno, dio EU-financija ide na administraciju i upravu, prema dosadašnjem iskustvu, radi se o oko 5 posto budžeta Unije.