Muzika je važnija od novca

Mankel Brinkmann ima 35 godina i pola je Nijemac, a pola Čileanac. Susreli smo se jedne vrlo vruće ljetne večeri u Kölnu u njegovom klubu i za nas je od barmena naručio dvije, za njemačke prilike vrlo jake i dobre kave. Brinkmannov klub zapravo nije zgrada, nego je smješten u arkadama ispod starog željezničkog kolodvora i današnje postaje gradske željeznice u kelnskoj četvrti Ehrenfeld. Zato se i klub i prostor za koncerte jednostavno zovu Club Bahnhof Ehrenfeld, odnosno skraćeno CBE.

Brinkmann je osnovao CBE prije četiri godine zajedno s tri prijatelja i od onda su oni u svom prostoru ugostili čitavo mnoštvo događaja - od koncerta pa do večeri poezija i izložbi. "Vrlo je važno za svaki grad da ima prostor gdje će ljudi predstaviti umjetnost koju stvaraju", objašnjava nam Brinkmann:"Ali Köln ima velik problem jer zapravo nije imao takvog prostora."

Sa suvlasnikom kluba se zdušno slaže i Helen Kaiser. Ona je mlada i još neafirmirana umjetnica koja sklada i pjeva svojevrsni elektro-pop. Tek je izdala svoj prvi CD, ali joj je vrlo teško pronaći mjesto za nastup negdje u Kölnu: "Izuzetno je važno da još nepoznati umjetnici dobiju priliku nastupiti u nekom prostoru gdje je i akustika dobra", objašnjava Helen Kaiser: "Ali takvi prostori su izuzetno rijetki. Ima nekoliko posve malih prostora u gradu gdje je onda sve puno, ali često kvaliteta zvuka nije baš sjajna ili atmosfera nije prava."

Mlada umjetnica se žali da mnogi vlasnici klubova ne žele dati priliku takvima kao što je ona iz jednostavnog razloga: neće doći dovoljno gostiju i on neće te večeri puno zaraditi. Zapravo, jedan od glavnih razloga što je Brinkmann sa prijateljima otvorio ovaj klub jest što je i osobno imao takvih iskustava. On je htio prirediti večer svoje južnoameričke glazbe. Danas takvi programi pune klubove, ali u to vrijeme je Brinkmann imao velikih muka naći vlasnika kluba koji bi se u takvo što upustio.

I malo može biti preveliko

Gotovo apsurdno je da Brinkmann sada ima posve drugačiji problem: pod zakrivljeni cigleni svod željezničkog nadvožnjaka kluba CBE lako stane i dvije tisuće ljudi. A to je za neafirmirane band-ove često previše: "Ako na neki koncert dođe 200 ljudi i onda oni stoje raštrkani u prostoru u koji stane 2.000 gostiju, onda je propala i svaka atmosfera", objašnjava vlasnik kluba.

Iako mu to nije prioritet, naravno da je i novac važan. "Ako ne napuniš klub, to znači da nećeš te večeri ostvariti minimum s kojim možeš pokriti troškove", kaže Brinkmann. On ne želi donositi odluke samo na temelju zarade, ali tu je ipak trebalo pronaći neki kompromis: "Ovakve manifestacije ne bi trebale ovisiti o novcu, nego je to svojevrsna usluga koju pružamo zajednici i društvu. Zato smo odlučili da nam treba još jedan, nešto manji prostor za nove muzičare i muziku koja još ne puni dvorane."

Taj prostor je pronađen također ispod nadvožnjaka željezničke postaje Ehrenfeld, ali u manjem tunelu od ostala dva. Trebalo ga je, međutim, još urediti da bi bio pogodan za javne nastupe. To košta, a četiri vlasnika CBE-a nisu ni mogla, a zapravo niti htjela u tu investiciju ući sami. Željeli su da čitava tamošnja zajednica sudjeluje u projektu.

"Prijatelji, pomozite!"

"Nismo htjeli tek otići u banku ili nekom investitoru i onda imati čitav prostor prepun reklama i oglasa sponzora. Naša je ideja bila obratiti se zajednici, zapravo vrlo velikoj zajednici koja dolazi u naš klub i podržava nas i pitati ih žele li nam pomoći."

Tako su se upustili u crowdfunding, pomodni termin gdje se putem svjetske mreže traže svi oni koji žele za nešto dati novac. Svima su predstavili svoj projekt uređenja prostora koji bi bio podesan za priređivanje manjih kulturnih zbivanja.

Zajednica je prihvatila ovaj izazov. Na stotine ljubitelja umjetnosti i muzike je na kraju doniralo preko 27 tisuća eura što je dovoljno da se završi uređenje treće arkade do kraja ove godine.

Brinkmann je oduševljen uspjehom akcije, ali ga još više oduševljava način kako su ljudi reagirali i koliko je snažna bila njihova podrška. "Gomila ljudi iz čitave Njemačke je podržala našu ideju. Naravno, većina ih je imala nekakve veze s kulturom, ali oni su donirali doista mnogo novca. Prosječna potpora je ispala oko 80 eura i mislim da je to stvarno puno."

Osjećaj zajedništva u Kölnu

Brinkmann misli da oni sad neće otvoriti novi klub, nego da se time stvorila nova zajednica: "Svatko tko nam je poslao novac će doći u novu arkadu i znat će da dio ovog kluba dolazi od njega."

Jedan od donatora je i Marvin Beraneck. 25 mu je godina i predstavlja se kao muzičar i producent. Zašto je on dao novac? "Köln zapravo jedva da ima dobar prostor za male gigove i osobito nedostaje kvalitetnih lokacija gdje si i neafirmirani muzičar može priuštiti nastup", objašnjava.

I on misli da je ovakav način prikupljanja novca odličan, već i zbog stvaranja osjećaja zajedništva: "I ja se smatram dijelom zajednice i mislim da je to prekrasno." Uopće, on ima dojam da je to osobitost grada Kölna, ta interakcija muzičara koji žive u tom gradu i inspiracija koju daju jedni drugima.

To je bio i razlog što je otišao iz Berlina i došao u Köln: "U Kölnu nema toliko prostora kao što ih ima Berlin, ali ovdje postoji osjećaj zajedništva", objašnjava Beraneck. "Mi smo ovdje kao obitelj, svatko pomaže onom drugom i zato je vjerojatno i uspio ovaj projekt crowdfundinga ovoga kluba."

Baš to veseli i Brinkmanna i njegove suradnike u CBE-u. Zato jedva čeka da radovi budu završeni pa da i pod ovom arkadom počnu nastupi. A siguran je da će prostor stalno biti pun.