Mukotrpni put do nove vlade?

Suprotno svim očekivanjima, hrvatske političke stranke u predizbornoj kampanji ne istrumentaliziraju tekuće pregovore s Bruxellesom o pristupu Europskoj uniji. Umjesto toga prevladavaju unutarnjopolitičke teme poput gospodarske politike i suzbijanja korupcije – idealni poligon za filigrano profiliranje stranaka i njihovih kandidata. To s jedne strane svjedoči o sazrijevanju hrvatske demokracije, dok se na drugoj istodobno sužava taktički prostor za tvorbu «neprincipijelnih koalicija».

Moguće odnose snaga u Hrvatskoj nakon izbora i izazove za buduću koaliciju propitujemo u razgovoru s Tomislavom Maršićem, analitičarom s uglednog njemačkog Instituta za međunarodnu politiku i sigurnost te Zaklade znanosti i politike u Berlinu.

Gospodine Maršiću, HDZ i SDP su prilično izjednačeni u nastojanju da zadobiju povjerenje birača. Pretpostavimo li da će takav biti i ishod glasovanja, što to znači za tvorbu buduće vladajuće koalicije?

«Stranci s većim brojem glasova predsjednik države će povjeriti mandat za sastav vlade odnosno tvorbu koalicije. HDZ će u konzervativnom okruženju manjih stranaka zacijelo imati više mogućnosti za pronalaženje koalicijskog partnera nego SDP. Istodobno ostaje posve neizvjesno tko će biti pobjednik. Čini se da SDP zadnjih dana stječe sve veću naklonost birača pa je moguće da i strankama lijevog centra glasovi budu dovoljni za tvorbu koalicije.»

Možete li po uzoru na «politički brak» Unije demokršćana i socijaldemokrata u Njemačkoj zamisliti «veliku koaliciju» HDZ-a i SDP-a?

«Takva mogućnost postoji u slučaju krajnje nužde, ako se većinska vlada ne bi mogla sastaviti koalicijom stranaka samo lijevog ili samo desnog centra. Dvije strane vode polarizirajuću predizbornu kampanju, njihovi politički programi su dijametralno suprotni i ta će oprečna stajališta teško biti moguće pomiriti.»

Što bi, najkraće, bile suštinske razlike u politici koalicije desnog i lijevog centra?

«Najveće razlike postoje u gospodarskoj politici. HDZ je za restrikcije i štednju u državnom proračunu, SDP za dodatna zaduživanja i ulaganja u proizvodni sektor. Razlike su goleme i na društveno-političkom planu: s jedne strane konzervativni profil HDZ-a, s druge klasične socijalno-liberalne predodžbe SDP-a. Po pitanju europskih integracija obje stranke su relativno bliske jedna drugoj. Razlog valja tražiti u započetim pristupnim pregovorima s EU-om te nužnosti suradnje dviju strana na tom polju i poslije izbora. Osim toga postoji vrlo bitna razlika između HDZ-a i SDP-a u odnosu prema Bosni i Hercegovini. SDP je već najavio kako namjerava ne samo podrezati, već i posve uskratiti pravo glasa tamošnjih Hrvata prilikom izjašnjavanja u Hrvatskoj, dok HDZ uvelike crpi upravo taj glasački potencijal.»

Je li potisnuće aspekta europskih integracija u predizbornoj kampanji u korist nacionalnih tema – u prvome redu gospodarskih – izraz političke zrelosti ili egocentričnosti, a možda i političkog autizma stranaka?

«Mislim da se kao politička neminovnost nametnula potreba za suradnjom na tom području pa time i izostavljanje europske tematike iz stranačkog prepucavanja. Jer, tko god bude predvodio buduću vladu, bit će primoran na kompromise. Obje strane to dobro znaju pa je izostanak europskih tema u predizbornoj kampanji prije izraz političke zrelosti i svijesti u nužnost suradnje na ovom polju.»

Bi li koalicija lijevog centra imala većih problema u pripremama države za članstvo u EU-u, pogotovo kada se radi o prijenosu djelova nacionalnog suvereniteta na Bruxelles, nego koalicija desnog centra? Ili obrnuto?

«Najveći problem predstavljaju konkretne mjere i sitni potezi. Suglasnost za prijenos djelova suvereniteta narod ionako mora dati na referendumu. Mnogo važniju ulogu igraju reformski koraci – privatizacija brodogradilišta i općenito restrukturiranje privrede ili ukidanje državnih subvencija u pojedinim sektorima samo su neki od primjera. Tu će koalicija lijevog centra imati više poteškoća u obrani nacionalnih interesa nego snažna i na tom području vjerodostojna desna oporba.»

Kako ocjenjujete potez SDP-a da za premijera ne kandidira predsjednika stranke? Je li se socijaldemokratima isplatilo to što su u utrku za Banske dvore poslali Ljubu Jurčića, a ne Zorana Milanovića?

«Pitam se jesu li socijaldemokrati i sami sretni takvim rješenjem. Do njega je došlo nakon smrti Ivice Račana i izbora novog predsjednika stranke. Milanović se u tom trenutku nije mogao distancirati od Jurčića. I stoga je SDP sada osuđen na dvojac kormilara. To bi moglo biti problematično, što se već i sada nazire, zbog različitih težišta dvojice političara: Milanovićev interes je u prvome redu koncentracija moći u parlamentu. Teško je predvidjeti razvoj događaja, no konflikti nisu isključeni.»

I na kraju, kakav će prema Vašoj ocjeni biti ishod ovih izbora?

«Mislim da bi SDP mogao postati najjača stranka. Na to ukazuju zadnje ankete. Čini se da su upravo neodlučni birači skloniji socijaldemokratima. Razdoblje sastava vlade bi moglo biti mukotrpno, osobito stoga što će i HDZ povesti koalicijske pregovore. Osim toga HDZ može birati između više manjih desno-konzervativnih stranaka. Ne treba zanemariti ni negativna iskustva s koalicijom između socijaldemokrata i, na primjer, HSLS-a od 2000. do 2003. Utoliko su sve prognoze o sastavu koalicije otvorene i tek će se pokazati tko će u tom razdoblju biti boljih živaca.»