1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Mrtvo Sredozemno more pred obalom Libanona

Sredozemno je razmjerno maleno i zatvoreno more. U Libanonu već dvije godine traje "kriza smeća" koje završava u moru, a kraj nije niti na vidiku. Sada i tamošnji ribari javljaju da tamo u moru više nema života.

"Sve bacaju u more, direktno!" - uzbuđuje se Paul Abi Rahed koji je na čelu zajedničke inicijative čitavog niza nevladinih udruga Libanona koje su ustale protiv ovakvog neviđenog zagađenja. "To što se događa je smrtno opasno!" Svakog dana se praktično sav otpad koji se skuplja baca u more. Libanon, čak i Beirut je nekoć ležao na kristalno čistom moru, danas se voda jedva može i vidjeti od smeća koje tamo pluta. Jer već dvije godine traje ovaj skandal, a jedva da ima nade da će konačno prestati ovakvo zagađivanje. U međuvremenu se u Libanonu raspravlja i o tako apsurdnim idejama da svoje smeće - izvozi u Rusiju!

Aktivistima za okoliš teško pada uopće nam objasniti, kako je došlo do ove katastrofe. Jer u Libanonu i pogotovo Beirutu se sve odvija i dogovara "preko veze". Na prvom mjestu su tu pripadnici raznih vjera, onda pojedinih političkih stranaka, pojedinih klanova i obitelji, prijatelja i rođaka... Naš sugovornik u svojoj srdžbi sve te sudionike sažima u jednu riječ: mafija. Kratko rečeno, u ljetu 2015. je zbog internih svađa i sukoba, grad Beirut jednostavno obustavio odvoz smeća. To je trajalo mjesecima, bilo je brojnih prosvjeda da bi tek u ožujku prošle godine bilo rečeno kako je "problem riješen".

Beirut Müllberge (picture-alliance/dpa/N. Mounzer)

Prošle zime je problem već poprimio apsurdne razmjere. I čitava ova lavina smeća, kažu nam libanonski aktivisti, je završila - u moru!

Dva milijuna metričkih tona smeća u moru!

Naravno - opet je to bila debela laž. Čitav posao zbrinjavanja otpada je "težak" oko 300 milijuna eura, a onda dolazi i obećana pomoć Europske unije koja je Beirutu ponudila potporu za uređivanje dvije gradske deponije gdje bi se otpad sortirao i obrađivao. To bi riješilo problem barem 45% otpada Beiruta, objašnjava nam Wadi El Asmaa koji predvodi prosvjedni pokret You Stink! (Smrdiš!). Ali i tu se političari i rođaci i nećaci nisu mogli dogovoriti koliko će tko strpati novca u svoj džep.

Tako je prošlog ožujka doista opet počeo odvoz, ali je praktično sav otpad završavao ravno u moru. "To je sve problem korupcije i mafije, ne pitanje tehnike i tehnologije. Oni hoće zarađivati novac s mafijom i po tu cijenu uništavaju okoliš i naše zdravlje", kaže nam Rahed. Od 2016. je u more pred Beirutom bačeno oko 2 milijuna metričkih tona otpada i ono što pluta na moru, to je možda još i najmanje opasno. Mnogo opasnije su kemikalije svih vrsta koje su završile u vodi.

Libanon Müll Entsorgung Küste (Lebanon Eco Movement)

Sve češće i ribari šalju aktivistima ovakve fotografije uginulih riba. A veliko je pitanje je li pametno jesti i one ribe koje su nekim čudom još žive...

U Beirutu srdžba raste i malo se smiruje s godišnjim dobima. U zimi se ljudi ne guše toliko od smrada, ali kako vrijeme postaje toplije, tako i sve više kuha među građanima. No zagađenje ne gleda na kalendar: već ove zime i proljeća je ekološkom pokretu Libanona počelo stizati sve više fotografija koje su snimili ribari. Pored smeća su tu i ribe koje su očito  uginule od tog otpada, a ribari moraju sve dalje na pučinu kako bi još našli neko mjesto gdje ima života pod površinom. Što je u tim ribama koje su još uhvatili barem žive - to se ne usuđuju niti provjeriti u laboratorijima.

Zašto nitko ne prosvjeduje?

Libanon je razmjerno malena i siromašna zemlja prepuna problema: nekadašnja "Rivijera istoka" se nikad nije oporavila od ratova s južnim susjedom Izraelom i etničke i vjerske napetosti su i dalje goleme. Na istoku graniči sa Sirijom iz koje je prihvatio daleko više izbjeglica nego što ih se nalazi u čitavoj Europi (Sirijske izbjeglice u libanonskom vakuumuBorba za preživljavanje u Libanonu), ali je i s njima uglavnom prepušten sam sebi. Otpad glavnoga grada se tu doista ne čini najvećim problemom.

Müllbeseitigung Beirut (picture-alliance/dpa/W. Hamzeh)

Zimi ljudi gunđaju, ljeti je stanje neizdrživo. Ali zašto ne prosvjeduje EU?

Ali Libanon jest potpisnik Konvencije iz Barcelone o Mediteranu, a ovo što čini je i više nego jasno kršenje svega što je tamo dogovoreno o zaštiti ovog mora. A što je najgore, ljuti se Rahed - nitko ne kaže ni riječ o tome. "Ured Programa za okoliš UN-a (UNEP) i Europska unija trebaju pomoći građanskim inicijativama i pritisnuti vladu Libanona", kaže ovaj aktivist.

Najat A. Saliba, profesorica na Američkom sveučilištu u Beirutu i direktorica Nacionalnog centra za očuvanje okoliša upozorava kako je i već počinjena šteta upravo golema: "Ovo ispuštanje otrova uništava i ugrožava život i u čitavom Sredozemnom moru. Ne samo da ubija ribe pred našom obalom, nego remeti biološku ravnotežu i raznolikost vrsta u moru." Ne samo da je ugrožen opstanak dugovratih kornjača koje baš na obali Libanona redovito polažu jaja, nego je Mediteran nešto što mi svi zajednički dijelimo: "Mediteran je cjelina koje se kreće, tako će i zagađenje otići s jednog na drugi kraj. Šteta koja će biti učinjena neće biti ograničena samo na jedno područje, nego će zahvatiti čitavu cjelinu."

Preporuka uredništva