Može li kiosk postati Svjetska kulturna baština?

Stonske zidine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji imaju dužinu od 5,5 kilometara. Sagrađene su u 14. stoljeću nakon što je 1334. Dubrovačka Republika stekla Pelješac. Hrvatski ministar kulture Božo Biškupić najavio je i kako će ova kulturno-povijesna baština biti kandidirana i za UNESCO-ovu listu svjetske baštine. No kome je uopće poznato kako Komisija UNESCO-a donosi svoje odluke i na temelju čega odlučuje, tko će doći na listu svjetske baštine, a tko ne?

Dobiti titulu "Svjetske baštine" nije nimalo lako

UNESCO - Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Glavna skupština UNESCO-a ovih se dana sastaje u Parizu. Zadnjih se mjeseci ova organizacija u medijima pojavljivala prije svega zbog spora oko nasljednika dosadašnjeg ravnatelja Koichidoa Matsuure. Utemeljena je 1945. godine, broji 193 države članice, a sjedište ima u Parizu. UNESCO-ova "Svjetska baština" vrlo je popularna titula, a sastoji se od Svjetske kulturne baštine i Svjetske prirodne baštine. Organizacija dobiva mnoštvo prijedloga, no neki od njih su potpuno apsurdni, kaže Dieter Offenhäußer iz njemačkog dijela Komisije. "Na primjer kada neki Berlinčani na listu svjetske baštine žele staviti kiosk koji se nalazi na kutu njihove četvrti. Ali put do kandidature zapravo je vrlo dugačak." Prije par dana kulturnom baštinom je proglašen tango, kineski veslački čamac sa zmajevom glavom, indonezijska batik-tehnika i više od sedamdeset drugih objekata nematerijalne baštine. Od 2003. i nematerijalna baština može doći na UNESCO-ovu listu.

No put do tamo nije lak, jer je proces dugačak. Ipak, u većini slučajeva ideje kratko "prolete" kroz medije i brzo nakon toga nestanu, kaže Offenhäußer. Ali oni koji se uistinu zanimaju za titulu svjetske baštine, oni moraju dvije godine prije odlučujuće sjednice Komisije predati svoj zahtjev. "Ti su zahtjevi prije 30 godina bili najviše deset stranica dugački, danas imaju više stotina stranica", ističe Offenhäußer.

Tu nema nikakvih tajni

Više stotina stranica s argumentima zašto neki određeni grad, zgrada ili krajolik treba dobiti titulu svjetske baštine. S obzirom da samostalno preporučivanje i hvaljenje nije pravi argument, Komisija daje nalog neovisnom vještaku. Na primjer ICOMOS-u, Međunarodnom vijeću za održavanje baštine. Ono pak nalog daje stručnjaku koji svaki detalj zahtjeva provjerava. Nakon čega Vijeće UNESCO-u daje svoju preporuku. "Preporuka glasi: priznati ili ne priznati baštinu, neke stvari u zahtjevu promijeniti ili cijelu stvar prebaciti na iduću godinu, ili pak cijeli zahtjev iznova formulirati", navodi Offenhäußer.

UNESCO se 80 do 90 posto oslanja na ova stručna izvješća. Kada se Komisiju u medijima povremeno optuži da svoje odluke donosi potajno slično Odboru za dodjelu Nobelovih nagrada, Offenhäußer s čuđenjem na to gleda. Kada sudjeluje 21 delegacija, ističe on, to ne znači da za stolom sjedi 21 osoba, nego su to konferencije sa 600, 700, 800 sudionika.

Autor: Silke Lahmann-Lammert / M. Ljubičić

Odg. urednik: Anto Janković