Mozzarella iz Rurske oblasti

Jednako koliko svoje godišnje odmore vole provoditi u Italiji, Nijemci s istom takvom strašću vole uživati i u gastronomskim specijalitetima ove zemlje. Primjerice – u mozzarelli. Stoga je ona u međuvremenu postala neizostavni dio ponude u njemačkim prodavaonicama. Pa ipak, budući da je ona koja se nudi u prosječnim trgovinama proizvedena industrijski, njezin se okus uvelike razlikuje od one koju njemački turisti mogu dobiti u restoranima u Italiji.

To je ustanovio i Reinhard Pecl. Mozzarella kakvu je mogao kupiti kod kuće u Njemačkoj, nije imala isti okus kao ona koju je kupovao u apulijskim selima u Italiji. I jednog mu je dana na pamet pala jedna doista originalna ideja. U Waltropu, u Rurskoj oblasti, u zgradi oko bivšeg, danas zatvorenog rudnika, osnovao je manufakturu za proizvodnju mozzarelle. Iako je po zanimanju dobavljač namještaja, pa je zanat za proizvodnju ove specijalne vrste sira morao izučiti ispočetka, Reinhard Pecl do danas nije požalio što se odlučio na ovaj korak.

Smiješna i neobična ideja

„Ako želiš sir onakav kakav imamo ovdje, onda ga moraš sam napraviti. Tako su mu rekli njegovi talijanski prijatelji“, prisjeća se Christian Pecl vremena prije četiri godine kada se njegov otac vratio s godišnjeg odmora kući i taj put došao i s neobičnom idejom da u Waltropu otvori manufakturu za proizvodnju mozzarelle.

No, činjenica da zna kakav okus kvalitetna mozzarella mora imati, nije naravno bila dovoljna za početak produkcije. Stoga je krenuo u „školu“, na tečaj proizvodnje sira u Allgäu. To nije bilo sve. Iz Italije, točnije iz Apulije stigli su i originalni strojevi za proizvodnju mozzarelle.

Danas manufaktura „Saporita“ zapošljava i dva radnika i jednu radnicu koji svaki komad sira proizvode ručno budući da u tome i leži tajna savršene mozzarelle. Dnevno otac i sin Pecl i suradnici obrade 500 litara svježeg, pasteriziranog mlijeka iz kojeg dobivaju oko 70 kilograma sira. Proces proizvodnje počinje ručnim miješanjem i nastajanjem sira iz sirutke kojeg se potom reže u manje komade. Ovaj dio proizvodnje zahtijeva spretne, iskusne ruke. „Osim toga, ovim načinom proizvodnje se lako može ustanoviti čime je krava bila hranjena – je li dobivala svježu travu ili sjeno ili pak umjetnu suhu hranu“, kaže Christian Pecl.

Burrata – specijalitet za sebe

Iskustvo i vještina suradnice Andree Alliberti iz Sorenta posebno dolazi do izražaja tijekom drugog dijela procesa proizvodnje. Tada se naime sirna masa topi na temperaturi od 90 stupnjeva i potom toliko dugo ponovno miješa rukama sve dok ne poprimi željenu strukturu i okus. A što se tiče oblika, u ovoj se manufakturi ne proizvodi samo mozzarella u obliku kuglica već i pletenica kao i posebna vrsta – burrata. Riječ je o izrazito tankim i nježnim kuglicama mozzarelle punjene vrhnjem.

Kupuju čak i Talijani

Za sada „Saporita“ svoje proizvode prodaje uglavnom trgovinama specijaliziranim za prodaju raznih delicija i specijaliteta kao i luksuznijim restoranima na potezu između Düsseldorfa i Münstera. No, kako sve više ljudi dolazi osobno u njihovu manufakturu kako bi kupili mozzarellu, Christian Pecl namjerava uskoro u blizini tvornice otvoriti i bistro. Isto tako, umjesto dosadašnjih 500 litara mlijeka, ovdje bi se uskoro trebalo prerađivati dnevno oko 3.000 litara mlijeka.

Drugim riječima, šašava ideja Reinharda Pecla na kraju se ipak pokazala izuzetnom i uspješnom. To dokazuje između ostalog i veliki broj kupaca Talijana, nekadašnjih poslovnih partnera, koji u Waltrop dolaze samo kako bi ovdje kupili pravu, domaću mozzarellu koja po okusu i kvaliteti ne zaostaje za onom kakva se proizvodi u Italiji.