1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Mozartova godina" - dijalog ili rat kultura?

Protekla je godina bila u znaku obilježavanja brojnih okruglih obljetnica, ali i godina političkih i kulturnih konflikata.

default

2006. godina - u znaku Mozarta

Odavala se počast Mozartu povodom 250 obljetnice rođenja, Rembrandtu rođenom prije 400 godina i Heinricku Heineu povodom 150 godišnjice smrti. Godina 2006. je bila godina brojnih političkih sukoba i previranja što se neizbježno odrazilo i na kulturni život. Često se mogao čuti pojam "rat kultura" - pri čemu se uglavnom misli na sukob zapada sa svijetom Islama koji je kulminirao u takozvanom "ratu karikatura". I dok jedni govore o ratu kultura, drugi ističu važnost dijaloga kultura. 2006. godinu je u kulturnom smislu snažno obojio i jedan izuzetan sportski događaj - Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj, koje je bilo popraćeno intenzivnim kulturnim programom. No jednako tako važne kulturne i društvene događaje kreirali su svojim druženjem i novim oblicima komunikacije u velikoj mjeri i strastveni navijači - kako njemački, tako i oni iz cijelog svijeta.

Kakve veze ima Mozart s islamistima?

Inscenacija Mozartove opere "Idomenej" ove jeseni uzburkala je njemačku kulturnu i političku javnost. U rujnu je zbog strahovanja od mogućih islamističkih napada, bila skinuta s repertoara Berlinske opere - odluka koja je izazvala vrlo oprečne reakcije njemačke kulturne i političke javnosti. Sporna je bila završna scena u kojoj se prikazuju odrubljene glave vođa velikih svjetskih religija, uključujući i glavu proroka Muhameda. Nakon dugotrajnih natezanja i rasprava opera je uoči Božić ponovno došla na repertoar Berlinske opere, a nova izvedba održana je uz stroge mjere sigurnosti. Mnogo buke ni oko čega zbog jedne - kako je neki otvoreno ocjenjuju - osrednje inscenacije redatelja Hansa Neuenfelsa, koja bi bez ove scene, možda prošla prilično nezapaženo? Radi se očito prije svega o načelnom pitanju, a ne o pitanju umjetničke kvalitete djela. Pitanje glasi: gdje su granice umjetničke slobode, a gdje granice umjetničke odgovornosti? Ili drugačije formulirano: gdje su granice "političke korektnosti"? Uz to se slobodno može dodati i pitanje: gdje su granice dobrog ukusa i primjerenosti umjetničkih sredstava izražavanja. I dakako - kakve veze ima Mozartova opera, koja se odvija u antičkoj Grčkoj, s islamom?

Kultura se isplati

Uz već spomenute obljetnice, spomenimo još neke značajne datume: ove se godine obiježavala i 150 obljetnica smrti njemačkog skladatelja Roberta Schumana, 150 godina od rođenja psihoanalitičara Sigmunda Freuda, te 50 godina od smrti jednog od najznačajnijih njemačkih književnika 20. stoljeća Bertolda Brechta.

Obilježavanje značajnih obljetnica - kao što je bila ova "Mozartova godina" nije važno samo u kulturnom već i u gospodarskom kontekstu. Andreas Mailath-Pokorny iz bečkog kulturnog vijeća zadovoljan je gospodarskom bilancom Mozartove godine:

"Grad Beč stavio je ukupno 30 milijuna eura na raspolaganje, a konstatirali smo da je ostvareno 48 milijuna dobiti. Znači - investiranje u kulturu isplati se direktno i indirektno."

U Beču su gradski oci očito shvatili da kultura ne predstavlja luksuz za elitne manjine , već nešto što se kratkoročno i dugoročno cijelom društvu vraća uz visoke kamate.

Poruka iz Beča bila je, među ostalim, upućena i Berlinu, gdje je uveden strogi plan štednje koji pogađa prije svega berlinske operne kuće. Kronična besparica Berlina ponovno je rasplamsala raspravu: treba li Berlin doista tri operne kuće?

No bez obzira na besparicu - kad je riječ o ulaganju u kulturu - u Berlinu, kao o i u ostalim gradovima Njemačke, obnovljeno je nekoliko starih i otvoreno nekoliko novih muzeja i kazališnih kuća. Na muzejskom otoku u Berlinu ponovo je, nakon dugotrajne i vrlo skupe restauracije, otvoren Muzej Bode u kojem posjetitelji mogu razgledati vrhunska umjetnička djela, uključujući i bogatu zbirku skulptura, od kasne antike do početka 19 . stoljeća. U Marbachu je u lipnju otvoren Muzej moderne književnosti. U Dresdenu je u rujnu nakon dugotrajnih restauracijskih radova u rezidencijalnom dvorcu otvorena riznica saskih izbornih kneževa, poznata pod nazivom "Zeleni svodovi" . Radi se o vrhunskom baroknom "sveukupnom umjetničkom djelu", a oduševljenje obnovljenim svodovima potisnulo je u drugi plan neslavnu polemiku o izgradnji mosta preko rijeke Labe u Dresdenu, zbog kojeg je u srpnju taj grad uvršten na "crnu listu" UNESCOVE svjetske kulturne baštine. Izgradnja tog mosta bi naime narušila jedinstveni pogled na obnovljenu dresdensku katedralu i panoramu grada, zahvaljujući čemu je Dresden i uvršten na popis svjetske kulturne baštine. No incijativom građana potvrđena je odluka o gradnji mosta, pojašnjava sudac Joachim Prauns:

"Zbog toga samo mogu reći: mi tu odluku trebamo uvažavati - mi taj most moramo izgraditi."

Suradnja njemačkih kulturnih institucija

Mostove - ali one koje ne izazivaju takve polemike kao most u Dresdenu - gradi i jedna značajna njemačka kulturna institucija poznata u cijelom svijetu: riječ je o Goethe Institutu, kojem je ministar vanjskih poslova Franz Walter Steinmeier u rujnu ove godine obećao snažniju finacijsku podršku države. Od sada će Goethe institut raspolagati s oko 110 milijuna eura godišnje, a tim se novcem planira prije svega osnivanje novih instituta u zemaljama istočne Europe i u Kini, te u zemljama arapskog svijeta. Neće se samo povećati financijska podrška, već će se Goethe institut u buduće više koncentrirati na svoje osnovne zadatke, a to je prije svega njegovanje njemačkog jezika, ističe Steinmeier: " Veće ambicije u školama u inozemstvu, intenzivnija razmjena znanstvenika - to su ciljevi koje bi željeli ostvariti tijekom slijedećih godina i za što ćemo odvajati financijska sredstva."

Radi se i na novim oblicima suradnje postojećih institucija, a prvi su koraci u tom pravcu već načinjeni u svibnju. U Abu Dhabiju je otvoren prvi zajednički institut u kojem surađuju Goethe institut, DAAD - Njemački ured za akademsku razmjenu, i GTZ- Društvo za tehničku suradnju. Time se želi poticati kulturni dijalog s arapskim i islamskim svijetom, naglašava Elke Kaschl Mohni, voditeljica novog ureda za kordinaciju: "Mislim da je upravo u sadašnje vrijeme, kada se sukobi sve više zaoštravaju - kao što smo to doživjeli u ratu karikatura - rad Goethe instituta vrlo značajan. To je rad u kojem se traži razmjena mišljenja o vrijednostima, razlikama i stajalištima."

Dijalog ili rat kultura?

Dijalog između istoka i zapada doživio je težak poraz u veljači ove godine u takozvanom ratu karikatura. Povod je bilo objavljivanje karikatura proroka Muhameda u jednom danskom listu, što je prenijelo i nekoliko drugih europskih novina. U islamskom je svijetu taj čin izazvao žestoke reakcije, a mladi musliman iz Berlina kaže:

"Naravno da se čovjek osjeća povrijeđenim - kao prvo da su te slike uopće objavljene, a drugo - time se vrijeđa našeg proroka. To je loše, no to ne znači da se sve treba uništiti."

Te su karikature u cijelom islamskom svijetu dovele i do djelimično nasilnih demontsracija, a na zapadu je počela dugotrajna rasprava o slobodi tiska. Smiju li se takve karikature objavljivati, čak i po cijenu snažnih prosvjeda? Ili se treba ograničiti slobodu tiska i odustati od objavljivanja toga što bi moglo izazvati nove izljeve nasilja?

Ta je rasprava dobila novi poticaj u rujnu kad je papa Benedikt XVI prilikom posjeta Njemačkoj u jednom predavanju u Regensburgu citirao srednjovjekovnog bizantskog cara. A on je oštro kritizirao što je Muhamed svoju vjeru širio mačem. Upotreba toga citata izazvala je negodovanje u islamskom svijetu i Vatikan je trebao veliku diplomatsku vještinu da bi izgladio nesporazum. A jedan od najoštrijih kritičara pape u kršcanskom svijetu, švicarski teolog Hans Küng napomenuo je u jednom intervjuu:

"Svete ratove su svi vodili. Dakle, to nije bila svjesna uvreda muslimana, ali ipak krajnje nesretna stvar, citirati takvog kršćanskog cara koji kritizira proroka Muhameda i Kuran."

Paralelno s nesporazumima izmedu Istoka i Zapada političari i kulturni djelatnici su se i dalje trudili oko dijaloga kultura. Na brojnim izložbama, filmskim danima, simpozijima i diskusijama u središtu pozornosti bila je integracija, razjašnjavanje stvari i pomirenje. Evangelička crkva je izdala knjigu o kršcanima i muslimanima u Njemačkoj. Zaklada Konrada Adenauera je u jednoj studiji opovrgla kliše o religioznim Turkinjama kojima navodno nedostaje samopouzdanja.

Uspjesi njemačkog filma

Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj uspjelo je barem na neko vrijeme pomiriti kulture. Svijet je bio u gostima kod prijatelja, a ako stranci i nisu kroz to postali prijatelji, prema njima se postupalo kao prema gostima. Atmosfera je općenito ocijenjena vrlo pozitivno. Svjetsko nogometno prvenstvo je već i prije otvorenja 9. lipnja bilo poticaj za kulturne događaje. Istina, otkazan je spektakl majstora inscenacije Andrea Hellera da bi se zaštitilo travnjak berlinskog Olimpijskog stadiona, ali je njegov Nogometni multimedijski globus, izložbeni prostor i forum za diskusije u obliku nogometne lopte, postao jednim od najuspješnijih popratnih projekata Svjetskog prvenstva.

"Danas krećemo sa sasvim drukčijom ozbiljnošcu. Samo ako u igri budemo totalno angažirani, imamo šanse proći dalje na ovom Svjetskom prvenstvu."

Dokumentarni film Sönke Wortmanna "Deutschland - ein Sommermärchen" /Njemačka - ljetna bajka je u listopadu vratio uzbuđenje u srca nogometnih zaljubljenika. Sönke Wortmann je godinu dana kamerom pratio njemačku nogometnu reprezentaciju.

Pored filma Sönkea Wortmanna još je jedna njemačka produkcija privukla publiku - film Parfem. Priča jednog ubojice koji zbog mirisa ubija mlade djevojke. Njemački redatelj Tom Tykwer obradio je roman Patricka Süskinda.

Njemački je film je ove godine bio ponovo u poletu. Njemačka akademija za film govori o zlatnoj jeseni, između ostalog i zbog toga što su mnogi njemački filmovi na europskim festivalima osvajali nagrade. "Das leben der Anderen" - u slobodnom prijevodu - "Život nekog drugog", drama o tajnoj službi bivšeg DDR-a redatelja Florijana Henkela, dobio je u ovog mjeseca u Varšavi Europsku filmsku nagradu. Nosilac glavne uloge Ulrih Muehe: "Strašno se veselim ovoj nagradi jer ona označava jedan presudan korak. Sada će film otići u svijet - a svjetski uspjeh je veliki korak za ovaj film."

Likovna umjetnost i književnost - u sjeni skandala

Dobro su se prodavali i njemačka likovna umjetnost i književnost. Već spomenuti roman "Parfem" Patricka Sueskinda neko se vrijeme nalazio na vrhovima lista bestselera. U najprodavanije knjige na svijetu spada i "Die Vermessung der Welt" - Mjerenje svijeta Daniela Kehlmanna.

Svježina i nove ideje mogli su se osjetiti i na njemačkoj kazališnoj sceni. Nadu su ulijevali novi direktori kazališnih kuća. Amelie Niermeyer u Duesseldorfu pozvala je na scenu u tamošnjem kazalištu neobičnu produkciju Grupe Rimini Protokol u kojoj laici na bini govore o svojim iskustvima na zadatu temu.

Kada je riječ o najprodavanijim njemačkim umjetnicima u svijetu, na vrhu je još uvijek suvremeni slikar Gerhard Richter. Vrhunske su cijene, medutim, aukcijske kuće u ovoj godini postigle i s njemačkim ekspresionistima.

Pri tom je aukcijsku jesen zasjenila prodaja umjetničkih djela koje su zaplijenili nacisti.

Tako je grad Berlin ulje na platnu "Berlinska ulična scena" Ernsta Ludwiga Kirchnera vratio nasljedniku jednog židovskog kolekcionara umjetnosti, koji ga je potom prodao na aukciji za gotovo 30 milijuna Eura. Povratak ulja vlasniku bio je sporan, budući da je slika navodno prodana za tada primjerenu cijenu, dakle, nije se ubrajala u zaplijenjenu umjetnost. Prodaja je povukla za sobom političku raspravu. U buduće će zahtijevi za povratkom ukradene umjetnosti trebati biti transparentniji. A to nije nimalo lak poduhvat, smatra Martin Roth, direktor Državne umjetničke kolekcije u Dresdenu:

"Kada bi sutra najvišim prioriteom proglasio istraživanje porijekla i povijesti prodaje svih tih slika, mogao bih smjesta zatvoriti muzej, jer onda se više ničim drugim ne bismo stigli baviti."

U listopadu se njemačka - ali i šira kulturna javnost suočila sa nacionalsocijalističkom prošlocu istaknutog njemačkog književnika nobelovca Guethera Grassa, koji je u svom najnovijem romanu "Ljušteći luk" priznao da je kao mladić bio u oružanim jedinicma SS-a. Javnost se pitala: radi li se o zakašnjelom priznanju čovjeka koji je zašao u godine i kojeg muči savjest ili se radi o reklamnoj kampanji za novu knjigu? Guenther Grass, u kojem mnogi vide moralnog apostola nacije - bio je napadan sa svih strana. Medjutim on se nije dao pokolebati:

"I dalje stojim na vlastitim nogama i dalje ću govoriti što mislim kad god ocijenim da trebam. Ima onih koji smatraju da bih sada trebao zašutjeti."

Mnogi su zahtjevali da vrati Nobelovu nagradu, medju njima i Peter Handke koji je za Grassa rekao da predstavlja pravu sramotu za književnike.

No Handke je i sam bio tema javne diskusije ovog proljeća, kada mu je trebala biti dodjeljena nagrada Heinrich Heine grada Duesseldorfa. Protivnici su naime kritizirali njegov angžamn za Srbiju i govor koji je održao na sahrani bivšeg diktatora Slobodana Miloševića. Handke je sam okončao tu diskusiju, odustavši od nagrade, na veliku žalost gradonačelnika Duesseldorfa Joachima Erwina:

"Bilo je političara koji su se tu umiješali, a da najvjerojatnije Handkea nisu ni čitali. Verujem da je onda Handke rekao: prije nego li dopustim da se moje ime povlači po blatu, tu nagradu jednostavno neću prihvatiti."

Rasprave oko dodjeljivanja nagrade Heinrich Heine bile su vrlo žestoke i zasjenile su i samo obilježavanje 150. obljetnice Heineove smrti. Međutim, taj je jubilej ionako imao vrlo jaku konkurenciju - ova će se godina u kulturnom smislu ipak ponajviše pamtiti kao "Mozartova godina".