1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Mostar i na lijevoj i na desnoj strani

Pod mitskom kupolom vremena ovaj grad još uvijek čuva svoje posebno mjesto, ne samo kao poželjna turistička destinacija nego kao dokaz bezgranične ljudske gluposti. A nevidljiva ga granica i dalje dijeli na dva dijela...

Stari most

Stari most ponovo spaja Mostar, no grad i dalje dijeli nevidljiva granica

"Evo raspolućene duše grada, dočekuje me kao i uvijek", kažem u sebi dok silazim niz sklisku kaldrmu prema Starom mostu. Turistkinje Japanke se izule, pa svojim malim stopalima, dok ih bocka kamenje, nabadaju po uskim mostarskim sokacima. Pod mitskom kupolom vremena, ovaj grad još uvijek 'čuva' svoje posebno mjesto, ne samo kao poželjna destinacija iz turističkih vodiča, nego kao dokaz kako ljudska glupost može biti bezgranična: rušenje Starog mosta u ratu, podjela grada na bošnjački i hrvatski dio u miru...

Kao nekada Berlin

Panorama Mostara

"Kao nekada Berlin"

Podijeljen je kao nekada Berlin. Samo što je ovaj zid u glavama ljudi, a za to će 'rušenje' trebati, izgleda, mnogo vremena. Koliko? To sam htjela saznati od Mostaraca, onih iz istočnog i onih iz zapadnog dijela grada. Prije podne sam bila kod jednih, a tačno u podne, preko Bulevara podjele, prešla sam kod drugih. Svima sam postavila samo dva pitanja. Prvo: kada će linija podjele između 'dva Mostara' nestati? I drugo: tko je kriv što Mostar još uvijek nema gradonačelnika? Da podsjetim, Gradsko vijeće Mostara ni u posljednjem, svibanjskom pokušaju nije uspjelo izabrati gradonačelnika. Nitko od nominiranih kandidata: Vahida Bebanić (NSRB), Ljubo Bešlić (HDZ) i Suad Hasandedić (SDA), nije dobio dvotrećinsku naklonost Vijeća u prvom krugu, odnosno, natpolovičnu u drugom i trećem krugu. Zakazuju se nove sjednice Gradskog vijeća Mostara i čini se da se ova kadrovska trakavica nastavlja.

Na ujedinjenju se ne radi

Razgovarat ću s običnim ljudima na ulici, bez najave i bilo kakve pripreme. Jednostavno ću obaviti ispitivanje, samo što će u tu anketu ući svi s imenom i prezimenom. Osim u dva slučaja, a vidjet ćete i zašto.

Tahir Kosović

Tahir Kosović: "Svemu su krivi političari"

Tahir Kosović, slikar i vlasnik male umjetničke galerije u blizini Mosta, sjedi na stepenicama i promatra rijeku stranih turista koji hrle k slavnoj građevini. Rano je jutro, ali sunce već nemilosrdno prži i prvi galebovi stropoštavaju se prema Neretvi. "Otkako nam dolaze ovi domaći političari, a i ovi sa strane iz međunarodne zajednice, radi se na tome da se grad ne ujedini! To je za mene jedna vrsta terora, jer oni preko straha ostvaruju svoje ciljeve, a cilj im je da se na račun našeg jada oni obogate. Zavadi pa vladaj, to je u Mostaru očito na sceni. Od Koschnika, koji je prvi počeo dijeliti grad, tamo vodovod, pa 'vamo vodovod, te dvije škole pod jednim krovom... Eto, to su izmislili ovi naši drugovi", kaže Tahir. "Koji drugovi?", pitam. "Pa, ovi naši političari", odgovara i dodaje: „Ne radi se na ujedinjenju, svi manipuliraju s tim kad im treba, naročito kada im trebaju neki krediti. Uvijek je riba smrdila od glave, a čistila se od repa. Ja bih rekao da i sada riba smrdi od glave, a narod mora da je očisti, i to tu glavu ... Ne znam kada će Mostar biti jedinstveni grad, ni hoće li uopšte do toga doći. A što se tiče gradonačelnika, mi imamo gradonačelnika Ljubu Bešlića", kaže moj sugovornik. "Ali Bešlić je u tehničkom mandatu!" "Jest, kao malo jesam, a malo i nisam gradonačelnik. To je taj status koji paralizira grad i gradski proračun", kaže Tahir i dodaje da je glavno da se 'ne talasa', a sve što se radi u političkom smislu je kupovanje socijalnog mira u gradu. "Moj odgovor na vaša oba pitanja, uz ovo kratko elaboriranje je: ne znam!"

Oboje konstatiramo da je grad predivan, da je ove godine turista još više uprkos svjetskoj krizi, da je Neretva još uvijek zelena kao što je bila i da je nebo još uvijek plavo kao nekada, ali da nešto, ipak, nedostaje. "Nema Mostaraca, došli su divlji i otjerali pitome. Problem je što nema kritične mase građanske svijesti. Na sceni je ruralna svijest, a ne urbana. Rat je bio biznis i ništa drugo. Tako sada imamo tajkune, koji su jedini pobjednici", kaže Tahir na kraju i preporučuje mi legendu Mostara, Safu, koji je na drugoj strani Mosta.

Dolazak dekadentnog zapada

Safet Begović Safa

Safa: "Na noge nam je došao dekadentni Zapad"

Prelazim most čiji je kamen već dobro uglačan od bjelosvjetskih sandala, cipela i papuča i tražim Safeta Begovića. On je već u svojoj maloj radnji u kojoj ima svega, ali najviše nakita, koji i sam izrađuje. Poliglot je, govori nizozemski, njemački, engleski i 'još nekoliko slavenskih jezika'. Po vokaciji je filozof. Objašnjava mi kako je preko elementarnih čestica sve na svijetu, na zemlji, ispod zemlje i u Svemiru – povezano. Jedna Britanka želi kupiti dva komada Safinog nakita, ali dok ga drži u ruci šuti kao zalivena i vidim da joj je neugodno, jer ne zna kako da se sporazumije sa Safom. "Možete na engleskom", kažem joj. Ne znam je li više iznenađena ili oduševljena. "Oh, my God! He speaks English!", uzvikuje 'dobro popunjena' vremešna turistica. "Eto, vidite, njoj uopćte ne bi palo na pamet da ja znam engleski. Ona je ovamo stigla iz te zapadne civilizacije i ponaša se kao da sam ja majmun koji je sišao sa drveta", kaže Safet Begović, poznatiji kao Safa. Gledamo zajedno debele turiste kako se hlade lepezama. "Eto, došao nam je na noge taj dekadentni zapad", kaže Safa. "Moraju raditi što više kako bi državi plaćali što veći porez, mašine rade za njih, kompjuteri misle za njih, a oni ih opslužuju i trpaju u sebe te goleme količine brze hrane. I eto, na šta liče, na gomile sala. Treba li nam to biti uzor? Je li to put kojem trebamo težiti?", pita me.

Gdje počinje zapadni, a gdje istočni Mostar?

Rondo u Mostaru

Rondo u Mostaru

Kažem mu u šali da ja ovdje postavljam pitanja. O ujedinjenju Mostara je riječ, i o izboru gradonačelnika. "Mostar je grad podijeljen jednom nevidljivom linijom i mnogi turisti me pitaju gdje počinje zapadni, a gdje istočni Mostar. Svi su čuli za podijeljenost našega grada i to mi nije drago. Ja im odgovaram da podijeljenost postoji i da je ona u glavama ljudi, a krivica za to je u glavama visokih političara. I na jednoj i na drugoj strani. A instrukcije im daju strani političari kako će raditi. Ima i dobrih primjera. Evo, Lijanović je branio interese BiH, iako je Hrvat. On je rekao da na zabranu Republike Hrvatske o uvozu bh. proizvoda naša zemlja treba odgovoriti istom mjerom. To je ispravno i patriotski. Samo grad s jednom dušom može imati perspektivu. Sada smo raspolućena duša. Imali smo jednu, kada su zajedno živjeli Srbi, Cigani, Bošnjaci, Hrvati i ostali. Hoće li se to opet ikada desiti, ja ne znam", kaže Safa. Dodaje da zapadni Mostar sve više liči na pravi europski grad, a istočni 'stoji u mjestu' i to potiče mlade ljude da odlaze iz tog dijela Mostara. "Ne znam kada će biti izabran novi gradonačelnik, ali imam dobar prijedlog: jedne godine neka bude Bošnjak, a druge Hrvat i neka se tako smjenjuju, a svake pete godine, neka bude Srbin. Eto formule da svi budu zadovoljni i da nitko ne bude ugrožen", kaže Safa. Britanka je, poslije dugog biranja, kupila nakit i 'iskeširala' 10 eura. "Jučer sam cijeli dan radio i zaradio 7,50 eura", kaže prilično tužno ovaj Mostarac.

Nema fizičke granice, ali svi znaju gdje ona počinje

#Lijepi li su mostarski dućani", sjećam se stiha iz popularne pjesme o Mostaru. I jesu, nema što nema. Zlata i srebra, veza i srme, antikviteta i moderne odjeće. Ali, ipak, nema autentičnog bh. suvenira. Police su preplavile ruske babuške, kineski privjesci i plastični nakit. Mnogi turisti samo gledaju. "Mi ih zovemo 'turisti jedan euro'", kaže mi simpatična vlasnica jedne suvenirnice. Pažnju mi privlači kafić "Marshall". Njegovog vlasnika zovu Tito, a logično, njegovu suprugu Jovanka, iako joj je pravo ime Alisa. Imaju i psa. Ne, nije Reks, drukčije se zove.

"Gradonačelnika ćemo brzo dobiti, ja mislim, jer nam je potreban. Gradske institucije su blokirane i to bi se trebalo što prije riješiti", kaže Esmir Guzin, vlasnik "Marshalla". Smatra da Mostar neće tako brzo postati jedinstven grad. "Jedni su na jednu stranu, drugi na drugu. Ima kontakata, radimo mi s njima i oni s nama, ali je to prilično spor proces, jer sporo ide zacjeljivanje rana. Kad igraju 'Velež' i 'Zrinjski', tu se najbolje vidi nacionalna podjela grada. Nema fizičke granice, ali i oni i mi znamo gdje je granica. Posao se radi, ali nema druženja kao nekad. Ali, morat će jednog dana pasti i ta granica. Berlin se ujedinio, a da neće Mostar. Ali kad? Treba vremena. Ja ne znam, nitko to ne zna koliko vremena treba da padnu te barijere u ljudskim glavama", kaže Esmir.

Narod polako dolazi pameti!?

Anel Terzić

Anel Terzić: "Stariji se više druže nego mlađi"

Ajša Behram, zaposlena u jednoj mostarskoj ćevabdžinici, ima prilično radikalan prijedlog: "Mostar će se ujediniti kad ne bude ovih političara lopova, što smo ih izabrali. Narod polako dolazi pameti. Ja mislim da ćemo mi njih sada baciti na koljena. Skinut ćemo ove političare i birati ljude da rade za nas. Za sve narode." A ja u sebi mislim: "Daj, Bože!" "A gradonačelnik nam ne treba. Evo, grad živi, iako ga nema." Njezin mladi kolega Anel Terzić dodaje da se preko granične crte više druže stariji nego mladi Mostarci. "Na Španskom trgu, po parkovima, vidim da stariji uspostavljaju kontakte i normalno se druže, ali kad igraju 'Velež' i 'Zrinjski', ovdje gori kuća, a navijači su uglavnom mladi ljudi. Kad vidimo da policija stiže i iz Sarajeva, specijalci posebno... to je da se uplašiš", kaže Anel.

A na Starom mostu Semir Kazazić se sprema za skok u Neretvu. Skače već 23 godine. U posljednje vrijeme izvodi egzibicionističke skokove za one koji plate: jedan skok 25-30 eura. Skupljen je novac od turista i on se penje na rub mosta. "Nije li malo prerano, nije li rizično, jer je rijeka izrazito hladna?", pitam ga. "Nije. Mi smo sezonu skokova otvorili prvoga siječnja. Sve je u životu rizik. Kad izađeš van može ti cigla pasti na glavu, može te auto udariti", kaže Semir. Pitam ga na koji način će skočiti. "Neću lastu, na noge ću."

A na „drugoj strani“....

Stari most

Tradicija skakanja sa Starog mosta i danas se njeguje

Vrijeme je za prelazak na 'drugu stranu'. Na Bulevaru koji dijeli grad zgrade su većim dijelom obnovljene. Samo još nekoliko sablasnih ruševina svjedoči o prohujalom ratnom vremenu. Idem do čuvenog mostarskog Rondoa i tu ću presretati moje slijedeće sagovornike ili sugovornike. Evo prvog. Zove se Marko Raić. "Pa evo. Ne zna se točno kad će se ujediniti grad, jer nitko ništa ne radi na tome. Mislim, nisu neke razlike u ljudima. Sve je isto, samo eto, to je neka politička igra, kao što je i sam rat bio. Podjelu diktira neka druga, veća sila. Do naroda nije, sigurno. Do politike je. Kad taj netko tko odlučuje o tome, donese političku odluku, onda će se grad ujediniti", kaže ovaj Mostarac.

Vidim jednog čovjeka koji mi baš djeluje onako 'politički'. Hoda polako i razgovara s prijateljem, pretpostavljam, a obojica nose fascikle u rukama. "Dolaze sa nekog sastanka, vjerovatno", mislim onako, proizvoljno. Zaustavljam ih. Samo jedan hoće govoriti: Željko Aksić, zastupnik u mostarskoj županijskoj Skupštini. "Grad će se ujediniti kad se promijeni izborni statut koji nas dijeli na šest općina, odnosno, šest područja. Dakle, kad Mostar dobije jedinstveni statut kakv imaju svi ostali gradovi u BiH, onda će postati jedinstveni grad. Ta podjela je još u glavama ljudi, ali i javno mnijenje je takvo, jer se piše i forsira ono što je loše. Dobro je to što su ljudi nasmijani, imamo mnogo turista, a u gradu je i preko petnaest tisuća studenata", kaže Aksić. A gradonačelnik? "Vrlo brzo ćemo dobiti gradonačelnika. Čekao se završetak kongresa SDA, a pošto je to gotovo, uskoro će se tim izborom baviti HDZ i SDA. To će oni brzo riješiti", uvjeren je ovaj Mostarac, inače član HSP-a.

Anka Zadro jako žuri, ali želi dati svoj mali doprinos ujedinjenju Mostara: "Što se nas Hrvata tiče, što prije, to bolje. Želim da ljudi nađu jedan kompromis, da polako zaboravljaju ono što je bilo i da nastave suživot. Zapravo, želim da budemo svi jedno – Mostarci." Kratko i jasno.

...podijeljeno mišljenje o (ne)jedinstvenosti grada

Angela Brajković, prevoditeljica u mirovini, moli me da se sklonimo sa sunca u sjenu stabala jedne od aleja koje vode prema Rondou. Sunce je zapeklo. Jedan gradski displej pokazuje 34 stupnja. "Te podjele na istočni i zapadni Mostar meni ne znače nejedinstvo. Slobodno hodam po cijelom gradu, družim se s ljudima s kojima sam se i prije družila. I prije rata kada je igrao 'Velež', recimo s 'Hajdukom', završavalo je bitkom. To su više navijačke strasti kojih imate svuda u svijetu, pa i u Europi. Pretpostavljam da je to nogometno nasilje isforsirano od nekog političkog podzemlja, od nekih ružnih i zločestih ljudi", kaže Angela i dodaje da bi sve, možda, bilo malo drugačije da se više priča o dobru: "Mislim da bi se tako situacija još brže normalizirala." Ovu Mostarku ne zabrinjava što grad nema gradonačelnika. "Ugroženi su oni koji se financiraju iz proračuna. Neka oni oslobode novac da ljudi mogu dobiti plaće, a mi možemo i bez gradonačelnika", kaže Angela.

Taman kad sam pomislila kako je sve jednostavno i jasno, nailazi Mostarac koji se ne želi predstaviti. Kaže, već je imao problema zbog svojih izjava u medijima, a to škodi njegovom poslu pravnika. "Recite samo Hrvat i diplomirani pravnik", daje mi upute. "Dobro, evo, smatrajte da je to završeno. A šta je to tako strašno što ste govorili do sada?", pitam. "Teško će se ujediniti grad, a gradonačelnik će se izabrati voljom stranaka. Pođite na Stari most pa ćete čuti šta ti ljudi govore. Na ovoj našoj strani se mnogo manje govori protiv ujedinjenja Mostara, nego na njihovoj. Poslušajte večeras "Fokus" na mostarskoj televiziji, politički magazin koji uređuje Alija Behram. Sredstva informiranja bi trebala pomagati i doprinositi boljoj atmosferi u gradu, a ne, tobože u interesu nekog jedinstva, potezati neke sumnjive argumente iz prošlosti ili sadašnjosti koji ne stoje", kaže ovaj Mostarac.

Na njegovu priču, nekako logično, nadovezuje se ova jednog Bošnjaka iz Tomislavgrada, koji stoji pred Domom zdravlja u zapadnom Mostaru. Ni on se ne smije predstaviti. "Nemojte, molim vas. Došao sam da bih jednu osobu iz obitelji koja ovdje živi odveo doktoru. Evo, cijeli dan čekamo da dođemo na red u bolnici. Ne smijem da kažem ime. Možda se to ovom pacijentu kasnije obije o glavu. Nema govora o ujedinjenju grada. Nikad ovo neće biti jedinstven grad kao što je bio."

Sve je isto, ništa isto nije

Na putu do željezničke stanice ponovo prolazim poznatim ulicama, osjećajući onaj specifični miris grada po kojem ga pamtim. Tu su i nasmiješeni ljudi, kako reče jedan od mojih sugovornika, i ptice, i turisti, i pune bašte, mostarski dućani... Sve je isto, ništa isto nije.

U brzom vlaku mi dvojica dječaka, sedamnaestogodišnjaka, pokazuju torbu punu ribe, koje su 'nafatali' u Neretvi blizu Čapljine. U torbi ima više od deset kilograma kljenaka. Prodat će je nekim restoranima po šest KM za kilogram. Tako zarađuju za džeparac. Žive u Čelebićima, a idu u srednju školu u Konjicu. "Malo smrdi ovdje na ribu, ali sad ćemo mi izaći", kaže mi Abid Balić i valjda da se iskupi pokazuje mi jednu ribu. Od umora, njegov prijatelj Admir Kukić, kunja u polumraku odjeljka.


Autorica: Ljiljana Pirolić na putu "Brzim preko Bosne"

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm




Preporuka uredništva