„Pa vidiš, to su samo ljudi“

„Miliji mi je Pride nego Nova godina i rođendan zajedno", uz osmijeh Jovan Džoli Ulićević citira svoju djevojku Mariju i objašnjava: „Zaista je tako. Tog dana osjećamo toliki ponos i sreću, na jednom mjestu se skupi ogromna energija, iako ljudi misle – ma što je taj Pride, oni samo prošeću."

Dok Jovan priča o organizaciji jubilarnog Pridea, Marija koja sjedi pored njega počinje plakati. Kažu da su to suze ponosa.

„Na svakom Prideu postajem svjedok pozitivnih promjena koje se događaju, koje inače svakodnevno primjećujem u svojoj obitelji, društvu i okolini, ali tog dana, uz nevjerojatan osjećaj sreće, zajedništva i ponosa, one sve postanu očigledne na jednom mjestu", govori Marija dok u kafiću gdje smo se okupili grli Jovana, bez straha od reakcije javnosti.

Kad i otac stane uz kćerku

Jovan je prije skoro tri godine promijenio spol i postao muškarac. Marija je biseksualka. Izašli su tek na drugu Paradu ponosa u Podgorici, jer su prvu gledali s „prozora".

„Tada nisam izašao na Pride, zbog moje obitelji koja nije bila spremna za to. Ali, majka je tog dana rekla jednu smiješnu stvar – pa vidiš, ništa strašno se nije dogodilo, to su samo ljudi", prisjeća se Jovan kako se počela razvijati podrška njegove obitelji. Već iduće godine podržali su njegov izlazak na Pride, u čijoj organizaciji je čak i sudjelovao.

Marijina obitelj je otišla korak dalje i s njom izašla na Paradu ponosa. Prvo joj je društvo pravila majka, zatim su iduće godine uz nju šetali sestra i brat, da bi prošle godine uz svoju kćerku stao i otac, što je prava rijetkost u Crnoj Gori. Ova dvadesetogodišnja studentica je na osobnom primjeru doživjela pozitivne promjene, kada je riječ o odnosu prema LGBT zajednici u Crnoj Gori.

„Imala sam dečka u vrijeme prvog Pridea, koji je bio jako homofoban i tada je rekao – ako odeš na Pride, gađat ću te kamenjem kao i sve ostale. Zato nisam išla na prvu Paradu ponosa", prisjeća se Marija.

„Čojstvom protiv nasilja"

Zbog pozitivnog razvoja situacije, organizatori ove godine očekuju više ljudi nego prethodnih godina. Danijel Kalezić, predsjednik Upravnog odbora LGBTIQ asocijacije Queer Montenegro, koja organizira Montenegro pride, napominje da je napredak najviše vidljiv kod mlađih LGBTIQ osoba, koje u sve većem broju žive slobodno i ne kriju svoj seksualni ili rodni identitet.

„Prvi Montenegro Pride je bio događaj najvećeg sigurnosnog rizika od stjecanja neovisnosti. Te 2013. godine imali smo mali rat na ulicama, organizirane grupe koje su napadale policiju, pokušavajući doći do nas. Već sljedeće godine, pa onda i 2015. i 2016. godine, nitko nije izašao da nas napada – to je velika promjena", kaže Danijel za DW.

Od ovogodišnjeg Pridea očekuje da se digne glas podrške svim diskriminiranima – žrtvama obiteljskog nasilja, Romima, osobama s invaliditetom, radnicima, socijalno ugroženima. „U Crnoj Gori smo se toliko navikli na nasilje, da ga više nismo ni svjesni. Zato očekujemo da se zajedno svi okupimo kao ljudi koji ga više ne žele trpjeti i tako osvijestimo crnogorsku javnost da nasilje nije normalno", objašnjava Danijel temu petog Montenegro Pridea, koji se održava pod nazivom „Čojstvom protiv nasilja".

Za razliku od prethodnih godina, organizatori ove godine na Paradu ponosa nisu osobno pozivali državnike, predstavnike institucija i političare. Žele da u povorci budu ljudi koji su tu zbog iskrene podrške, a ne zbog skupljanja političkih bodova ili medijske pažnje. „Stav je da se na Pride ne poziva, na Pride se dolazi,” poručuje za kraj Danijel.