1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Monstrum iz vremena naših prabaka

Suludi ubilački pohodi pojedinca nisu plod samo današnjeg doba: još 1913. je čitava Europa sa zaprepaštenjem čitala o pokolju kojeg je počinio učitelj, pjesnik - i masovni ubojica Ernst August Wagner.

Muškarac drži pištolj

Bio je to zločin o kojem su pisali tadašnji mediji širom Europe. 1913.godine Ernst August Wagner u Mühlhausenu na rijeci Enz, naoružan vatrenim oružjem, pobio je devetero ljudi, a prije toga je zapalio nekoliko kuća. Pri tome je ozlijedio dvadeset osoba. Nakon svojeg pohoda u mjestu Mühlhausen htio je oteti vlak i krenuti prema Ludwigsburgu. Na putu, tako piše Wagner u svojim memoarima na 300 stranica koje je napisao rukom, htio je stati u rodnom mjestu Egolsheimu i pri tome ubiti svojeg brata i njegovu obitelj.

Skupina građana prije 1. Svjetskog rata

Zločin iz doba daleko prije interneta

Finale njegova pohoda trebalo se dogoditi u kraljevskom dvorcu u Ludwigsburgu. Tamo je Wagner htio “spaliti se u krevetu barunice, a pri tome je priželjkivao da je barunica mlada”. Nakon pokolja zaprepaštenje je bilo veliko, zabilježili su Bernd Neuzner i Horst Brandstätter u dokumentaciji kolja je objavljena 1996.godine pod naslovom “Wagner. Učitelj, pjesnik, masovni ubojica”. Nakon toga slijedile su “Udarne vijesti, posebna izdanja, senzacijski turizam”. Hermann Hesse 1919.godine o slučaju Wagner napisao je kratku priču pod nazivom “Klein i Wagner”.

"Običan" građanin postaje ubojica

Psihijatar Nidal Malik Hasan koji je izazvao pokolj u vojnoj bazi Fort Hood

Takvi zločinci se zapravo često kasnije opisuju kao 'obični', često i dobro obrazovani

Ernst Wagner bio je učitelj u Degerlochu, danas predgrađu Stuttgarta i nikad nije preboljeo da nije postao učitelj na višoj školi u velikom gradu Stuttgartu. Kao učitelj u švapskoj provinciji nosio je žute cipele i bijele pulovere i grčevito se trudio govoriti standardni njemački jezik. Njegovo prvo zaposlenje kao sina seljaka koji je uspio završiti učiteljsku školu, imao je u Mühlhausenu. Tamo je upoznao kćerke gostioničara Johanna Konrada Schlechta. Rosine Wilhelmine i njezina dvije godine mlađa sestra Anna Friederike radile su u očevoj gostioni kao konobarice. Nakon “sodomskog djelovanja”, kako je sam Wagner opisao događaj, u štali Adlera, osjećao je da ga stanovnici sela preziru premda nitko o događaju nije ništa znao.

Wagner je započeo aferu s Annom Schlecht koja je 1902. zatrudnjela. Anna se seli u Stuttgart i dobiva kćerku Klaru. Zbog vanbračnog djeteta Wagner dobiva u prosincu 1902.godine premještaj u Radelstetten, malo selo na obroncima Švapskih alpa. Deset mjeseci kasnije ženi se s Annom - bez velikog oduševljenja. Jedino što se iz njegovih zapisa može pročitati o supruzi jest konstatacija da „posjeduje uredan karakter služavke“. Anna rađa još četvero djece, jednu kćer i tri sina. Najmlađe dijete umire četiri mjeseca nakon rođenja.

Pažljivo planiran pokolj

Američka političarka Gabrielle Giffords, žrtva napada suludog ubojice u Arizoni

Nisu rijetki niti 'politički' motivi krvoprolića

Ernst Wagner planirao je svoj smrtonosni pohod nekoliko godina. 1909. započeo je pisati autobiografiju koja počinje objašnjenjem: “Da odmah na početku objavim: ja sam sodomit”. U memoarima Wagner se ne vrti samo oko sebe samog. U knjizi, koju na dan svojeg zločina šalje profesoru Christophu Schrempfu i šumaru Schellingu u Radelstettenu, Wagner iznosi svoj pogled na ljude.

“Imam vrlo oštro oko za sve što je bolesno i slabo, sve to me navodi da postanem egzekutor i nitko ne smije proći nezapažen. Na savijesti mi je 25 milijuna Nijemaca i nakon djela neće savijest mi neće biti niti za gram više opterećena”. Na psihijatriji Winnenthal, danas dio grada Winnendena, gdje Wagner umire tek 1938.godine, Wagner je svojim liječnicma kasnije o svojem zločinu kazao: “Mnogi govore o rasnoj higijeni, a ja sam djelovao”.

Nakon što je Wagner 4.rujna 1913.godine oko pet sati ujutro svoju suprugu ubio udarcem u glavu i ubodom nožem, otišao je u spavaću sobu te također nožem usmrtio najprije svoje sinove, a zatim i kćeri. Nakon toga je tijela mrtvih prekrio plahtama, svoju krvavu spavaćicu stavio na svoij krevet, oprao se i obukao. Na pločici u kuhinji napisao je “Otišao na izet u Ludwigsburg” i odlazi bicklom. Uzeo je torbu u koju je pohranio dva pištolja i 500 komada streljiva. Vozi se u Egolsheim, gdje polovicu svojeg streljiva zakopava u vrtu brata.

Žrtva napada u Karlovcu prošle godine

Slučaj Wagner pokazuje kako to nije osobitost današnjeg doba

Na putu prema Mühlhausenu predaje nekoliko oproštajnih pisama. Svojoj gazdarici piše kako mu je žao, ali da sve to nema nikakvog smisla. Oko 23 sata stiže u Mühlhausen. Od plana da prekine telefonske žice kako nitko ne bi mogao pozvati pomoć odustaje, jer pada kiša, a telefonski kablovi vise znatno više nego što je mislio.

Prvi sudski slučaj neuračunljivosti

Wagner postavlja požar u nekoliko štala i počinje pucati na svakog muškarca koji se pojavljuje na ulici. Žene je najprije štedio. Htio je znati gdje se nalazi gradonačelnik. Ipak u općoj pucnjavi među mrtvima su i tri djevojčice i jedna žena, što je prilikom sudskog procesa jedino što je Wagneru bilo žao. Kada je ispucao svo streljivo nekoliko muškaraca ga svladavaju i tuku ga sve dok nije pao u nesvijest. Razjareni seljani su mislili da je mrtav, ali jedan policajac ipak uviđa da je Wagner još uvijek živ, pa ga odvode najprije u Vaihingen, a zatim u Heilbronn.

Anders Behring Breivik

Upravo zapanjujuće sličnosti sa 'stavovima' zločinca u Norveškoj

Prilikom uhićenja njegova lijeva ruka toliko je zdrobljena da su mu je morali amputirati. Ipak, Wagner nije osuđen na smrt. Psihijatar Robert Gaupp u svojem vještačenju istaknuo da Wagnera smatra paranoidnim i time ga se nije moguće proglasiti odgovornim i krivim za zlodjela . To je ujedno i prvi slučaj u Njemačkoj da se jednog ubojicu zbog toga oslobađa krivnje i određuje mu se psihijatrijsko liječenje. U Winnenthalu Wagner će se kasnije hvaliti da je on bio "prvi nacionalsocijalist".

Na pogreb Wagnerovih žrtava došlo je više od 5.000 ljudi. Mediji iz svih krajeva Europe pisali su o ovom slučaju, a psihijatar Gaupp na temelju slučaja Wagner istaknuo je svoju teoriju o maničnom proganjanju. U psihijatrijskoj stručnoj literaturi Wagner je do danas aktualan, ali se tim slučajem bavila i umjetnost. Dramatičar Heinar Kipphardt sedamdesetih godina 20.stoljeća napisao je ekspoze za film kojeg je namjeravao snimiti o Wagneru, no projekt nikada nije ostvaren. Neobjavljeni manuskript nalazi se u književnom arhivu u Marbachu kod Ludwigsburga.

Iste rasprave u javnosti

Rasprave nakon Wagnerovog zlodjela uvelike podsjećaju na rasprave nakon današnjih slučajeva. Već tada se govorilo o strožijim zakonima za oružje te boljem naoružanju policije. Osim toga, svjedoci Wagnerova doba razmišljali su i o policijskom satu za švapske gostionice. Najveće zaprepaštenje javnosti u slučaju Wagner bilo je da on nije bio nekakvo čudovište, nego dobro obrazovani učitelj. Gaupp je u svojem vještačenju napisao da se radilo o čovjeku s uljudnim ponašanjem koji je dao da ga se pregleda.

Zločinački pohod Ernsta Augusta Wagnera izazvao je mnoga pitanja, ali i podsjeća na priče o "ratu" o kojem govori norveški zločinac Breivik. Upravo je nevjerojatno koliko je sličnosti u njihovim strategijama i čežnji da ih se primijeti i da dobiju pozornost ljudi i javnosti. Utoliko bi se moglo reći kako je Ernst August Wagner bio je Breivik vremena prije internetskog doba.

Autor: A. Legović (njemački mediji)

Od. ured.: A. Šubić

Preporuka uredništva