Moja Europa: Viktor Orban - svjetlo i sjena | Panorama | DW | 07.04.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Moja Europa: Viktor Orban - svjetlo i sjena

Mađarski premijer se nada da će u nedjelju pobijediti na izborima – to bi bili četvrti na kojima se kandidirao. Njegova slika u medijima je često jednostrana – pri tome je on mnogo toga postigao, piše Boris Kalnoky.

Mađarskog premijera Viktor Orbana često vrijeđaju kao „populista". Jednom sam ga upitao zašto je to tako. „Zato što to jesam", rekao je. „Populist" za njega znači "demokrat". Onaj tko razumije što pokreće ljude i koji to tematizira. Nacionalni konzervativac? – I to je „demokrat". Nacija, to su birači. Obveza svake izabrane vlade je da njihov interes stavi iznad svega ostalog.

Mađarska prije svega

S tim principom „Mađarska prije svega", Orban je više obilježio Mađarsku nego bilo koji političar poslije pada komunizma. On vlada od 2010., a prije toga nje već bio na vlasti od 1998. do 2002. U nedjelju su ponovo izbori. U ispitivanjima javnog mnijenja, njegova stranka Fides uvjerljivo prednjači.

Kako bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti u 2006. godinu. Tada je objelodanjen interni snimak jednog razgovora bivšeg socijalističkog premijera Ferenca Gyurcsányja. Neprestano je lagao narod, moglo se čuti na traci. Tada se nešto slomilo. Vjera u uzvišenost demokracije, i uvjerenje da će zbog političke tranzicije sve postati bolje. Masovni protesti protiv Gyurcsányja su brutalno ugušeni. Ja sam tada stajao pred svojim kućnim vratima u Budimpešti i gledao kako socijalisti, unuci komunista, gumenim mecima pucaju na unuke revolucionara iz 1956. – na građansku opoziciju koju je predvodio Orban.

Postao veliki u krizi

Onda je došla ekonomska kriza 2008. – Zemlja je kolabirala. Mađarska je bila prva zemlja EU kojoj je bio potreban kredit MMF-a. U osjećanju sveopće nemoći sve oči su bile uprte u Orbana koji je obećavao nov početak; Mađarska, govorio je, mora ponovo razmišljati svojom glavom. Njegov bojni poklič je glasio: „Sloboda".

Kao i 1989., kada je kao mladi predvodnik studenata, tražio povlačenje Rusa. To ga je katapultiralo na političku scenu. U zraku se osjećala atmosfera proboja u novo vrijeme, a nju je utjelovio Orban.

Sad je Orban pak utjelovljenje osjećaja da taj proboj nije uspio i da su potrebni novi putovi. I uvjerljivo je pobijedio na parlamentarnim izborima 2010.

Pljuska medijima

Boris Kalnoky (privat)

Boris Kalnoky

Vladao je još od 1998. do 2002, i to je bilo dobro. Mnogo je investirao u obrazovanje. Jedina mađarska sirovina je inteligencija njezinih mladih, rekao mi je tada. Smanjio je državni dug, ojačao položaj obitelji. I pored toga je izgubio na sljedećim izborima 2002, i to od lažova Gyurcsányja. To je bio šok koji ga je promijenio. Došao je do zaključka da su ga oborili mediji koji su stremili ulijevo. Tako im je po povratku na vlast kao prvo udario pljusku donošenjem oštrog zakona o medijima. To je izazvalo ogorčenje svih novinara. I to ogorčenje i danas karakterizira sliku Orbana u medijima.

Pri tome je on postigao mnogo toga. Umjesto da u dužničkoj krizi iscijedi građane, on je on multinacionalnim koncernima nametnuo poseban porez a smanjio je poreze za građane i srednja poduzeća. Državni dug je pao sa 82 na 72 posto BDP-a. Naložio je da se takozvani devizni krediti prisilno konvertiraju i to daleko ispod tržišne vrijednosti. Banke (strane) su krvarile, ali stotine tisuća domaćinstava su spašena od dužničke zamke. Privreda raste, plaće se povećavaju, vlada gotovo idealna stopa zaposlenosti. Orbanova granična ograda Mađarsku drži podalje od izbjegličke krize.

Politika jake države

No gdje je svjetlo tu je i sjena: on je uništio građanski duh čiji je vjesnik nekad bio. „Građanin" kao aktivan član društva, koji snosi odgovornost i želi dati svoj doprinos: Orban je bio taj koji je ponovo uveo to razmišljanje iako posle komunizma gotovo da i nije bilo građanstva. No, njegova politika jake države koja upravlja svime, suprotnost je građanskoj samoodgovornosti. Državni ugovori se ne dijele na temelju principa građanskog doprinosa, nego vlastitim saveznicima.

On je okončao stisak politički korektnog razmišljanja i time postao prosvjetitelj u magli praznih fraza. A danas i sam proizvodi maglu: njegova anti-soroševska kampanja kojom slika sliku svjetske zavjere o uništenju Europe muti pogled na kompleksnije istine. On je centralizirao vlast, a centar je on sam. To jamči kaos kada se on jednog dana povuče. Ako je vjerovati njegovom okruženju, Orban će oprezno pristupiti rješavanju pitanja svog nasljednika i obnove svoje stranke – ako pobijedi na izborima. To bi bilo neophodno, jer je izgubio veliki dio mladih. Jedine sirovine, dakle, koju država ima. To izbore čini napetijim nego što bi se na pri trenutak moglo pomisliti. „Možemo i izgubiti", rekao je jedan njegov savjetnik, „ali, to bi bilo iznenađenje".

 

Boris Kalnoky, rođen 1961., mađarski je dopisnik dnevnika Die Welt i drugih njemačkih medija. Autor je knjige "Zemlja predaka" (2011).

 

Preporuka uredništva