1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Modeli čuvanja djece u Europi

U Europi postoje dva modela čuvanja djece, jedan je obitelj kao idealno mjesto za odgoj djece, a drugi država koja sa svojom infrastrukturom dječjih vrtića, jaslica ili predškolskog odgoja pruzima taj zadatak.

Vrtić, djeca sjede za stolom s učiteljicom (odgajateljicom)

Modeli čuvanja djece u Europi su različiti

"Kada govorimo o okvirnim uvjetima što se sve nudi kod čuvanja djece, imao s jedne strane Njemačku i Austriju koje polaze od toga da se čuvanje djece odvija u obitelji, a kasnije se djeca šalju na pola dana u dječji vrtić. Pri tome se ne radi toliko o pružanju potpore pri zapošljavanju majki, već prije o pripremama za polazak u školu. S druge strane Švedsku i Francusku gdje se djeca na čuvanje daju već vrlo rano i gdje se posebna pozornost tradicionalno daje spojivosti obitelji i zapošljavanju“, naglašava djelatnica austrijskog istituta za znanstvena istraživanja obitelji Sonja Dorfler.

Već od 10 mjeseci na čuvanje dadilji

Djeca (oko 18 mjeseci) sjede u sobi i igraju se

Mnogi roditelji svoju djecu rano daju na čuvanje i to zbog zapošljavanja

Skandinavski model predviđa jaslice za djecu koja su navršila 10 mjseci i nudi vrlo fleksibilno radno vrijeme. Država jamči za svako dijete mjesto u takvoj instituciji, a troškovi se kreću prema socijalnim mogućnostima, ali ne prelaze 150 eura mjesečno.

Dječje skupine su malene, najviše desetero djece za koju se brinu dva odgojitelja. Jedan odgojitelj je učiteljica u dječjem vrtiću s završenom visokom stručnom spremom, a drugi je odgojitelj s završenom visokom stručnom školom.

Ecole Maternelle

Troje djece u vrtiću

Francuska ima dugu tradiciju posebnog modela čuvanja djece

U Francuskoj se za potpuno malu djecu nude jaslice, a nakon toga predškolski odgoj tzv. école maternelle koja stoji na raspolaganju za djecu od tri godine. Riječ je o državnoj obrazovnoj ustanovi koja je besplatna. Grupe djece su velike, slično kao jedan školski razred, ali sa dva odgojitelja. U ovom slučaju jedan odgojitelj je učitelj s završenim studijem, a drugi odgojitelj s završenom visokom stručnom školom.

"U Francuskoj école maternelle uživa veliki ugled. To je obrazovna ustanova. Tko ne šalje svoju djecu u tu instituciju šteti svojoj djeci i ometa daljnji razvoj obrazovanja. To je opće mišljenje. Radi se o velikom povjerenju u državu, drugim riječima radi se o dugoj tradiciji u kojoj država preuzima odgoj djece", kaže Dorfler. Belgija i Nizozemska imaju sličan sustav.

Visoka stopa nataliteta

Ovaj vrlo izraženi oblik institucionaliziranog čuvanja djece u svim je navedenim zemljama doveo do visoke stope nataliteta, kao i do visoke stope zaposlenosti kod žena. Njemačkoj i Austriji oživio je tradicionalni obiteljski model. U Njemačkoj je čuvanje djece izvan obitelji bilo prošireno samo u Istočnoj Njemačkoj. Međutim,u Njemačkoj se polako mijenjaju prilike, naglašava Dorfler.

Učiteljica slika s djecom

Tradicionalni obiteljski model sve rašireniji u Njemačkoj i Austriji

"U Njemačkoj se već duže vrijeme stvari polako mijenjaju, postoji primjerice pravo na čuvanje djece, prije svega kada dijete navrši tri godine. U velikoj koaliciji u Njemačkoj, konzervativna ministrica obitelji van der Leyen pospješuje proširenje ponude u jaslicama kako bi se poboljšala spojivost obitelji i zapošljavanja", kaže Dorfler.

Postoje iznimke

Na jugu Europe čuvanje djece nije prošireno. U Italiji i Španjolskoj postoje modeli predškolskog odgoja za djecu od tri godine i to sa školovanim osobljem i besplatno, ali ta ponuda ne postoji širom zemlje već ovisi o mjestu stanovanja i regijama. Nešto drukčija situacija je u bivšim zemljama Istočnog bloka. Tako je za vrijeme komunizma čuvanje djece bilo besplatno, a s padom komunizma propao je i taj sustav. Polako se i tamo vraća model državnih struktura čuvanja djece.

Djeca u vrtiću

U nekim zemljama samo imućni roditelji mogu svoju djecu dati na čuvanje

Posebno izražajan primjer povlačenja države iz čuvanja djece, u Europi je Velika Britanija. Tamo se gotovo sve odvija preko privatnih dadilja, što je vrlo skupo i što si mogu priuštiti samo oni koji imaju bolja ili visoka primanja.

Preporuka uredništva